U Istri je najmanje stotinu seljaka prodalo imanja i prebjeglo u Jugoslaviju, kupivši zemlju u Slavoniji, Bačkoj ili Banatu. Lokalni list "Pučki prijatelj" donosi nove oglase o prodaji imovine na područjima oko Buzeta, Pazina i Lupoglava. U isto vrijeme i nezaposleni radnici bježe u Jugoslaviju kako bi prehranili obitelji. Na vijest da je Rapallskim ugovorom Kastav pripao Jugoslaviji školska djeca su u Kastvu spontano jugoslavenskim trobojkama okitila školu. Karabinjeri su trobojke odmah poskidali i uništili, a službene vlasti pokrenule istragu protiv učitelja koji su "provocirali talijansku državu…" Istrom se širi i strah da će bogati veleposjednici učiniti isto što i jedan u dolini rijeke Po – on je, naime, neposlušnima stavio žičanu brnjicu na obraz.
Na vidjelo su izašli nepoznati detalji o tragičnoj pobuni mornara u Boki Kotorskoj, u veljači 1918. godine. Detalje objavljuje list "Arbeiter Zeitung", navodeći: "Prvog veljače bio je lijep, sunčani dan. S admiralskog broda "St. Georg" ispaljen je hitac na uzbunu. Brod je izvjesio crvenu zastavu. Linijski brod "Monarch", oklopnjača "Karlo VI", posadni brod "Gea" i bolnički brod "Afrika", torpedo-razarači, torpednjače i podmornice učinile su isto. Ipak je bilo nekoliko jedinica, koje se nisu odmah priključile. Na to ih je naskoro prisilio "St. Georg". Sve kopnene baterije i mornarski odredi priključili su se ustanku. Oficiri su razoružani i pri tome je jedan bio ubijen, a tri ranjena. Zapovjedništvo je preuzeo jedan revolucionarni podčasnik. Alkohol je bio zabranjen. Glazba je svirala revolucionarne pjesme. Glavni je zahtjev bio da se ponudi mir na osnovi Wilsonovih uvjeta. Međutim, revolucionari su stupili u pregovore i tako izgubili i vrijeme i bitku. Umjesto da isplove iz luke na otvoreno more, imajući nekoliko stotina časnika kao taoce, dopustili su da ih zatvore njemačke podmornice, koje su počele krstariti na izlazu iz kotorskog zaljeva. Bilo je ukupno 12 podmornica. Treći dan situacija je bila vrlo napeta. Brod "Rudolf" pokušao je isploviti, ali ga je jedna baterija s obale napala i pri tome je poginuo komandant broda. Prvi brod je morao kapitulirati, "Novara" je došla u zaljev praćena s dvije njemačke podmornice. Skinula je žalosno crvenu zastavu i izvjesila austrijsku ratnu zastavu. Bila je to žalosna slika. Redom su se sada predavali svi pobunjeni brodovi. Jednom pomorskom zastavniku i trima podčasnicima, tzv. kolovođama uspjelo je hidroplanom pobjeći u Italiju. Četvorica su bila ustrijeljena, a 900 zatvoreno. Istom, devet mjeseci kasnije pobunili su se austrijski mornari u Puli, ali tada se Austrija već bila raspala i nije mogla više ništa spasiti…"
