Odmak od pacifističke sigurnosne doktrine Japanu nametnute nakon poraza u Drugom svjetskom ratu i prilagodba stvarnosti, tako bi se mogla ocijeniti nova japanska strategija obrane koju je usvojila vlada premijera Fumija Kišide. Japanu su Sjedinjene Države nametnule pacifistički ustav. No od završetka Drugog svjetskog rata prošlo je 77 godina, okolnosti su se promijenile, a promijenjene okolnosti mijenjaju i običaje. Snažan otklon od pacifističkog ustava dogodio se 2015. godine kada je u vrijeme vlade pokojnog Šinza Abea Japanskim samoobrambenim snagama (službeni naziv japanske vojske) dopušten angažman izvan Japana u operacijama kolektivne sigurnosti. Novousvojena strategija, zajedno s pratećim dokumentima, reflektira strah od Kine i Sjeverne Koreje, a dijelom je potaknuta i ruskom invazijom na Ukrajinu. Ključna promjena je odluka o dopuštenju vojnog protunapada, a što konkretno znači da bi japanska vojska mogla gađati baze iz koje je zemlja gađana primjerice balističkim projektilima. Dosad se Japan ograničavao na pravo rušenja projektila koji su ispaljeni prema njemu, a uvelike je ovisio i o američkoj pomoći. Radi se o izravnom odgovoru učestalim sjevernokorejskim testovima balističkih projektila. Samo u deset dana listopada Pjongjang ih je obavio pet, a u jednom slučaju lansiran je projektil koji je preletio Japan i pao u Tihi ocean. Drugi razlog je modernizacija kineskog balističkog arsenala, a oboje je olakšalo poziciju Kišidinoj vladi, pa snažnih prigovora novoj japanskoj obrambenoj doktrini jedva da i ima. Dapače, više od 60 posto ispitanika podržava pravo na protuudar, a to je nešto što je donedavno bilo nezamislivo.
Ova promjena znači da će Japan moći razvijati vlastite rakete srednjeg dometa ili ih kupovati od Sjedinjenih Država i upravo to je do usvajanja nove strategije bio veliki japanski tabu. Pravo na protunapad podrazumijeva posjedovanje oružja koje se može koristiti i kao ofanzivno, a takvo je vojno djelovanje prema članku 9. ustava zabranjeno. Kišida je kazao da ova strategija jamči pravo odgovora te da se ne radi o pravu preventivnog udara. Za ostvarenje nove strategije nužni su novci. Japanska izdvajanja za obranu desetljećima iznose oko jedan posto BDP-a. Do 2027. bit će povećana na dva posto čime će se Japan izjednačiti s članicama NATO-a (a s njime sve bliskije surađuje), a veći vojni proračun imat će samo SAD i Kina.
Poglavlje o Kini pokazuje dubinu promjena u manje od deset godina koliko je proteklo od usvajanja prošle (ujedno i prve) japanske obrambene strategije. Stara je strategija naglašavala važnost stalnih odnosa na obostranu korist zasnovanih na zajedničkim interesima u svim područjima. Nova navodi da je Kina najveći strateški izazov za mir i stabilnost Japana, međunarodne zajednice i snaženje međunarodnog poretka zasnovanog na vladavini prava. Dramatično je promijenjena i percepcija Rusije. Prije devet godina Japan je Rusiju vidio kao mogućeg jamca mira i stabilnosti u azijsko-pacifičkom području i pozvao je na suradnju s njom u svim područjima, što je uključivalo i razrješenje rusko-japanskog teritorijalnog spora oko Kurila. Danas je Rusija opasna zemlja čija je agresija na Ukrajinu narušila same temelje pravila koja oblikuju međunarodni poredak. Ruske aktivnosti u blizini Japana, u koordinaciji i suradnji s Kinom, velika su sigurnosna briga za Tokio. Dio o Sjevernoj Koreji nije suštinski promijenjen, ali jest proširen. Sjeverna Koreja i njene vojne aktivnosti postali su japanskoj nacionalnoj sigurnosti opasnost veća nego ikad. Nije zaobiđen ni Tajvan, "iznimno važan partner i dragocjen prijatelj Japana s kojim Japan dijeli temeljne vrijednosti koje uključuju demokraciju i s kojim ima bliske ekonomske i osobne veze".
Kina i Sjeverna Koreja izrazile su nezadovoljstvo novom japanskom strategijom. Partneri Japana iz regije i Europe pozdravljaju potez Kišidine vlade. Čak i Južna Koreja, s kojom Japan ima napete odnose zbog japanske okupacije Koreje, počinjenih zločina i njihovog upornog negiranja, zadovoljna je odlukom da pravo na protunapad nađe mjesta u japanskog strategiji obrane. Prije desetak godina sve zemlje regije zajedno su tražile način kako da Sjeverna Koreja odustane od nuklearnog programa. Danas su nove hladnoratovske linije iscrtane i na Dalekom istoku i novi japanski dokument logična je posljedica toga.
