Novoizabrani lider japanske vladajuće stranke Šigeru Išiba nije još formalno ni zasjeo na poziciju japanskog premijera, a već je raspisao nove parlamentarne izbore, koji se trebaju održati krajem oktobra. Iako je Išiba u obrazloženju naveo da želi provjeriti koliku podršku zaista ima njegova Liberalno-demokratska partija (LDP), malo je vjerojatno da je ozbiljno zabrinut za njezinu budućnost na vlasti. Naime, LDP je u Japanu gotovo neprekidno na vlasti još od 1955., uz svega nekoliko godina provedenih u opoziciji. Znatno veći izazov Išibi je bio da pobijedi na unutarpartijskim izborima održanim krajem septembra.

Višedecenijski hegemon na japanskoj političkoj sceni LDP trenutno je u fazi restrukturiranja. Donedavni premijer Fumio Kišida u avgustu je najavio da se neće ponovno kandidirati za stranačkog šefa, zbog slabog rejtinga u javnosti. Takav rejting nije nužno samo posljedica Kišidinih politika. LDP je u proteklih nekoliko godina potreslo nekoliko velikih skandala. Dugogodišnji šef stranke i japanski premijer u periodu 2006. – 2007. i 2012. – 2020. Šinzo Abe ubijen je u atentatu 2022. godine, i to zbog svojih i veza LDP-a sa ultrakonzervativnom vjerskom organizacijom Crkvom ujedinjenja, takozvanim Munijevcima (naziv dolazi od imena osnivača Sang Mjung Muna). Atentatorov motiv bio je sasvim osoban (novac koji je njegova majka dala Crkvi), ali je događaj istaknuo višedecenijske veze stranke i vjerske organizacije koju mnogi doživljavaju kao opasni kult. Japanska je vlada Crkvu "deregistrirala" prošle godine, navodeći odstupanje od vjerskih praksi i optužbe za financijske prijevare kao razlog, no posljedice po reputaciju za LDP su ostale.

Još u jeku javnih prozivki i sukoba oko Crkve ujedinjenja, LDP je potresao i golem korupcijski skandal kada se otkrilo da su dvije stranačke frakcijske organizacije – povezane sa bivšim premijerom Abeom – držale goleme svote u crnim fondovima. I obje su te stranačke organizacije kasnije raspuštene. Iako je donedavni premijer Kišida napravio značajni odmak od Abeove ultraliberalne ekonomije, izrazito konzervativne politike i nacionalističke retorike, on je ipak u velikoj mjeri svoj uspon temeljio na savezništvu prvo s Abeom, a potom i s njegovim suradnicima i istomišljenicima. Novoizabrani premijer Šigeru Išiba je pak na poziciju predsjednika stranke došao pobijedivši tvrdu desničarku Sanae Takaiči, koja se nastojala brendirati kao "japanska Margaret Thatcher" i Abeova nasljednica.

Išiba ostavlja dojam znatno umjerenijeg političara od konkurenata u LDP-u. Osim što formalno predlaže socijalniju politiku i manje je konzervativan (podržava legalizaciju LGBT brakova), ujedno je i oprezniji u nacionalističkoj retorici. Pitanje promjene famoznog članka 9. japanskog Ustava, koji zemlji zabranjuje da sudjeluje u ratovima i formalno ima vojsku, posljednjih je desetak godina na agendi desnice u LDP-u. Abe je još 2015. progurao "reinterpretaciju" ustava koja je ojačala slobodu djelovanja Japanskih samoobrambenih snaga, kako se tamošnja vojska službeno zove. Članak 9. nametnule su američke okupacijske vlasti nakon Drugog svjetskog rata, a mnogi na japanskoj desnici smatraju da prisilni pacifizam ograničava vanjskopolitički utjecaj zemlje i sputava ju u cilju da zauzme svoje mjesto među svjetskim silama.

Po većini mjerila, Japan spada među četiri ekonomski najmoćnije sile svijeta. Iako unatoč ustavu ni vojno nije beznačajan – po izdvajanjima za vojsku nalazi se među prvih deset zemalja svijeta – ipak znatno zaostaje za zemljama poput Kine, Rusije ili Indije. Postepenom odustajanju od japanskog ustavnog pacifizma sklona je i Amerika, koja računa na tu saveznicu u potencijalnim budućim sukobima s Kinom. No znatan dio japanskog stanovništva zadovoljan je s ograničenjem vojske i nesklon ideji da njihova zemlja bude jedna od onih koje se upuštaju u avanture diljem svijeta. Novi premijer Išiba je tokom karijere zauzimao suprotstavljena stajališta po ovom pitanju. Kao i većina u LDP-u, sklon je jačanju vojne suradnje sa SAD-om, pa čak i formiranju "azijskog NATO-a", radi suprotstavljanja Kini i Rusiji, no istodobno je tražio i veću ravnopravnost u budućim savezima između Japana i SAD-a. Iako je proteklih godina bio snažan kritičar Abea i svog prethodnika Kišide, ništa od toga ne garantira da će Išiba doista provoditi drugačiju politiku. Naposljetku, mnogi procjenjuju da bi njegova pobjeda bila nemoguća bez prešutnog saveza sa frakcijama koje su podržavale i Abea i njegove nasljednike.