Nedavno ste se pridružili nizu autorica i autora koji su dobili nagradu Prozak za rukopise autora do 35 godina. Forma kratke priče zasad vam je najbliža. Što biste rekli da su njezine prednosti, a što ograničenja?
Čini mi se da bi se sve prednosti koje bih nabrojala, mogle istovremeno protumačiti i kao ograničenja. Izazovno ju je napisati upravo zbog njene dužine, odnosno kratkoće. Kratka priča ne trpi viškove koje bi neke druge forme (poput romana) puno lakše podnijele. Najteži je zapravo rad na tekstu nakon prve skice, jer neke dijelove treba preispisati, neke koji su upravo bili generator cijele priče i za koje budem vezana treba srezati ili potpuno ukloniti. Treba se moći dovoljno odmaknuti od teksta da se uklone dijelovi koji ne pridonose priči, da se procijeni je li priča suvisla i postiže li dojam koji je zamišljen. Meni je forma kratke priče zgodna zbog mogućnosti eksperimentiranja. Idealan je omjer zabave i muke, i taman posjedujem toliko samodiscipline i koncentracije da je to najdulja, ali i najkraća forma koju mogu podnijeti napisati.
Studirali ste komparativnu književnost i portugalski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom. Je li vam studij mijenjao čitalačku percepciju?
Studij mi je puno značio u razvoju čitalačke percepcije i kompetencije i dao mi je alate za kritičko i analitičko promišljanje teksta. Najviše sam voljela kolegije iz teorije književnosti i oni su me najviše inspirirali. Tad sam dobivala mnogo ideja za priče, ali nisam pisala, a nažalost (ili na sreću) ni zapisivala. Što se otkrivanja pisaca tiče, fakultet mi je uglavnom otkrivao teoretičare, u koje sam bila jako uživljena, nauštrb čitanja književnosti, Pa sam autore koji su mi se svidjeli otkrivala nekako usputno.
Imate li neke kratkopričaše i kratkopričašice koje vas inspiriraju?
Zoran Ferić, Etgar Keret, Miranda July. Nedavno sam pročitala dvije zbirke kratkih priča koje su mi bile odlične: "Što smo izgubili u vatri" Mariane Enríquez i "The Office of Historical Corrections" Danielle Evans.
Vaša priča "Sudar svjetova", koja je i objavljena na Facebook stranici, problematizira otvoreno i neke feminističke teme. Kako vidite položaj žena danas u Hrvatskoj?
Ne pišem ciljano i s idejom da ubacim feminizam u svoje priče, ali nije mi neobično da feminizam nađe načina da se spontano utka u tekst, s obzirom na to da je to jedna od tema koja je vrlo aktualna u stvarnome životu. Svakodnevne situacije neprestano nam dokazuju da je borba i dalje potrebna, a književnost je također jedno od područja te borbe.
Prozak će vam donijeti i objavu zbirke priča. Imate li već zaokružen ciklus ili vas čeka još posla? Veselite li se radu s urednikom?
Nemam! Kruno Lokotar me već upozorio da imam premalo tekstova i da me čeka godina dana intenzivnog pisanja. No spremna sam na to i jako se veselim radu s njim jer mislim da će njegove intervencije i usmjeravanja znatno podići kvalitetu priča i, nadam se, izvući maksimum iz mene.
