Želim vam ispričati o Lidiji – jednom od najpoznatijih likova makedonske (dječje) književnosti. No, da bih vam ispričala o Lidiji, moram vam ispričati i o Zokiju Pokiju. Da bih vam pak ispričala o Zokiju Pokiju, svakako moram krenuti od početka. A taj je početak Olivera Nikolova.
Opis Olivere Nikolove kao "makedonske književnice za odrasle i za djecu" vjerojatno je daleko od dostatnog, uzme li se u obzir njezina utemeljujuća uloga i utjecaj na makedonsku kulturu i književnost, kao i na stvaralaštvo spisateljica koje dolaze nakon nje. Istovremeno, opis "najnagrađivanija i najčitanija" kao da ne dohvaća njezino majstorstvo oslobođeno svake taštine, što je možda književnica Kica Kolbe najpreciznije opisala kao skromnomudrost.
Zato sam odlučila Nikolovu opisati kao spisateljicu koja je s 27 godina napisala legendarnu knjigu "Zoki Poki", koja je ujedno i njezina prva knjiga za djecu, objavljena 1963, odmah nakon skopskog potresa. No, shvatila sam da bi i takav opis bio manjkav. Za mene, ona je spisateljica koja je stvorila Lidiju, samouvjerenu sveznalicu s "očima poput pikula", koja je u Zoranu, običnom djetetu, vidjela pun potencijal Zokija Pokija.
Ona ne samo da mu je smislila ime, ona je osmislila i njega, ili riječima autorice: "Ne bi postojao Zoki Poki da nije postojala ova Lidija." Knjiga počinje naoko jednostavnim činom imenovanja koji je zapravo čin stvaranja glavnog junaka, kojega doživljavamo u njegovu punom sjaju upravo kada je suočen s Lidijom. Ovakva vrsta samosvjesnog i nonšalantnog autoriteta u ženskom liku rijetkost je u dječjim lektirama, a možda i uopće u makedonskoj književnosti.
Svim djevojčicama koje su odrastale u sjeni nestašne braće i prijatelja, u školskom imeniku vođene prema očevu imenu (a i svim ženama čije prezime ostaje dio povijesti kada stupe u brak), Lidija je bila i još uvijek jest lik koji nam pokazuje da smijemo zauzimati prostor i raspolagati znanjem ("ja znam više od tebe, ti ništa ne znaš") i tražiti ono što želimo, čak i kada se čini nedostižnim. Zadovoljiti se s onim što je "the bare minimum"? Mislena imenica! Lidija želi čitav svijet "žut, plav, zelen, crven" – i ne srami se svojih želja ("Al' je sladak čitav ovaj svijet! Da ga gricnem?")
Nikolova je preminula 4. studenog ove godine u 88. godini. Ponekad, upravo kada odu ljudi koji su na nas imali formativni utjecaj, postajemo svjesni njihova bogatog prisustva u našim životima. Odatle ta svijest, najmanje što možemo učiniti jest da zabilježimo i obznanimo svjetove koje nosimo u sebi, a koji su plodovi nečijeg truda, posvećenosti, kreativnosti.
Vječna slava Oliveri za izniman rad i hrabro, precizno pismo koje je pomjerilo granice našega jezika. I hvala joj na Lidiji, u ime djevojčice, žene i spisateljice u meni.
(S makedonskog preveo Ivica Baković.)
