Koja su neka od pogrešnih tumačenja uloge žena u antifašističkoj borbi u Makedoniji?
Na kulturu sjećanja vezanu za žene u antifašističkoj borbi utječu dva prilično različita toka u politici sjećanja. S jedne strane stroga monumentalizacija narodnooslobodilačke borbe, zbog koje su biografije partizanki ili političarki romantizirane i heroizirane, ali su istovremeno gotovo očišćene od specifičnih aspekata ženskih iskustava u ratu. S druge, devedesetih su došli revizionistički nacionalni narativi s mizoginim percepcijama sudjelovanja žena u partizanskom pokretu i drugim povijesnim događajima – minimiziranje, ismijavanje, zaborav. Pogubna posljedica zaborava gubitak je svake veze između vrijednosti Ženske antifašističke fronte i suvremenih koncepata rodne ravnopravnosti. Da upotrijebim frazu iz narodnog jezika, čini se da se ženski put do emancipacije – koji je bio i dio izgradnje nacije – uzeo zdravo za gotovo.
Istraživanje "Nevidljivi arhivi: Makedonka" ne temelji se samo na akademskom pristupu. Zašto vam je bilo važno ne zaustaviti se na tome?
Kada smo 2021. počele s istraživanjem, shvatile smo da interes za časopis postoji u mnemotehničkim zakucima, poput organizacija koje su naslijedile Savez ratnih veterana NOB-a koji su održavali antifašističku tradiciju, ili u radu pojedinih akademskih istraživača. Također, u makedonskom društvu veliki doprinos kulturi sjećanja na ženske pokrete daje nezavisna kulturna scena i djelovanje feminističkog festivala Firstborn Girl u organizaciji kolektiva Tiiiit! Inc iz Skoplja. Sve te zajednice sjećanja nositelji su različitih vrsta informacija i izvora, što je sve uzeto u obzir u našem istraživanju. Morale smo ići dalje od glavnih narativa koje drži nacionalna povijest. Epistemološki potencijal pronašle smo i u domeni suvremene kulture i umjetničkih inicijativa. Surađivale smo s umjetnicom Hristinom Ivanoskom koja je predstavila svoje istraživanje "Document Missing: Makedonka – emancipacija, smisao i želja". Ona elaborira važnu poruku: korijene naše emancipacije trebamo tražiti u glasovima svih muškaraca i žena iz prošlosti, ali to znači i braniti pravo na obrazovanje, slobodu govora i radnička prava u suvremenom trenutku.
Želja vam je i da arhiv bude dostupan u drugim zemljama. Kako će to biti omogućeno?
Puno inspiracije crpimo iz sličnih projekata u regiji zadnjih desetak godina. Time prvi put pridružujemo naš rad i iskustvo regionalnom kompendiju suvremenih istraživanja. Posvetile smo puno vremena engleskom prijevodu i digitalizaciji istraživanja i izvora. Knjiga "Nevidljivi arhivi: Makedonka – glasilo AFŽ-a (1944 – 1952.), povijesna iskustva i kulturno pamćenje" dostupna je na internetu. Ponosne smo što smo digitalizirale puno izdanje časopisa Makedonka, koji je povezan s našom web stranicom nevidliviarhivi.mk. U tome nam je pomogla dijaspora regionalnih istraživača s prethodnim iskustvom. Nadamo se da će promocija u Zagrebu pobuditi daljnji interes.
