Povijesni leksikon "Kaj je bilo" Tihomira Ponoša (Fraktura, 2025.) trebalo bi se uzimati dnevno, poput meda, žličicu po žličicu, počevši od 1. siječnja, kako je to u knjizi, pa do 31. prosinca (uključujući i 29. veljače) i kraja leksikona.
Najbolje vrijeme čitanja kratkih zapisa jest rano ujutro. To čitatelju ostavlja mogućnost da tokom dana – kratkog zimskog ili dugog ljetnog – promisli o pročitanom zapisu. A i da o promišljenom ispriča priču ili crticu na poslu, u društvu, uz kavu, u krugu prijatelja ili krugu obitelji, jer riječ je o natuknicama koje uznemiruju, tjeraju na razmišljanje o prirodi čovječanstva.
Primjerice, na početku leksikona stoji povijesna natuknica o egzekuciji slonice Topsy u siječnju 1903. Rođena u divljini Azije, slonica je u Ameriku stigla kao cirkuska atrakcija. Na glasu je bila kao "zločesta" jer je gledatelja koji ju je maltretirao opušcima cigareta i napajao viskijem izgazila na smrt. Mijenjala je vlasnike, a kada ju se više nije moglo ni prodati ni pokloniti, odlučeno je da na otvorenju zabavnog parka bude usmrćena vješanjem.
Karte za egzekuciju su se prodavale po 25 centi, a samo stratište bilo je na tornju visokom 25 metara. Društvo za zaštitu životinja zaustavilo je egzekuciju vješanjem kao nepotrebno okrutnu, no Topsy je svejedno ubijena 4. siječnja 1903. mrkvom sa cijankalijem i strujnim udarom pred tisuću i petsto gledatelja i stotinjak novinara, fotoreportera i snimatelja. Film o pogubljenju prikazivao se u Edisonovim kinetoskopima, "bez posebnog komercijalnog uspjeha", kako pri kraju zapisa dodaje Ponoš.
Leksikon "Kaj je bilo" izvorno je nastao na Facebooku. Sam kalendar ispisivao se malo više od godinu dana, no pripreme su trajale ponešto duže. Ponoš se 15 godina dvoumio da li da se registrira na Zuckerbergovoj društvenoj mreži ili ne. Napokon se upisao 26. srpnja 2023. Surfajući internetom, sutradan je uvidio da su se 28. srpnja zbili neki zanimljivi povijesni događaji, a tog dana objavljen je i prvi post. Dva dana kasnije, zagrebački novinar i publicist odlučio je da će rubrika biti dnevna i da će trajati godinu dana.
Zapis o slonici Topsy vrlo dobro definira leksikon. Same natuknice nisu duže od nekoliko kartica, na tragu su novinskih i književnih vrsta poput kozerije ili crtice, a tematski pokrivaju ono što se obično naziva "manje poznatim povijesnim događajima", "nepoznatim povijesnim događajima" ili, kako glasi rubrika HTV-ove emisije TV kalendar – "nepoznato o poznatom". "Kaj je bilo" tradicionalnu antropocentričnu povijest upotpunjuje zapisima o životinjama i prirodnim silama.
Leksikon "Kaj je bilo" izvorno je nastao na Facebooku. Ponoš se 15 godina dvoumio da li da se registrira na Zuckerbergovoj društvenoj mreži ili ne. Napokon se upisao 26. srpnja 2023., a tog dana objavljen je i prvi post. Dva dana kasnije odlučio je da će rubrika biti dnevna i da će trajati godinu dana
Tu je i rodna, rasna i klasna povijest tradicionalnih povijesnih "drugih": zapisi o povijesti žena, natuknice o radnicima i radničkom pokretu, o crnačkom i autohtonom stanovništvu, onako kako je o njima u svojoj "Narodnoj povijesti SAD-a" pisao i Howard Zinn. Naposljetku, tu je, kako Ponoš navodi, i povijest predmeta, namirnica, znanosti i sporta. Zapis o nogometnim mudracima govori o nogometnom treneru Josefu Seppu Herbergeru (rođen 28. ožujka 1897.), koji je svoju nacističku prošlost na denacifikacijskom sudu otkupio s petsto maraka, a proslavio se pobjedom nad mađarskom "lakom konjicom" u finalu svjetskog prvenstva u Švicarskoj te nogometnim aksiomom "lopta je okrugla".
Herberger je poznat i po tvrdnjama "nakon utakmice je prije utakmice" i "sljedeći protivnik je najteži", a kao njegovog učenika može se navesti Gyulu Lóránta iz poražene "lake konjice", koji je Herbergerov osnovni aksiom nogometne filozofije nadogradio tvrdnjom: "Lopta je okrugla, da je ćoškasta bila bi kocka."
Neke natuknice, poput one o 22-godišnjoj švedskoj znanstvenici Evi Ekeblad (24. ožujak) koja je u 18. stoljeću pred Kraljevskom švedskom akademijom znanosti predstavila svoju studiju o krumpiru, uključuju i povijest žena i povijest namirnica. A drugi, poput priče o berlinskom kočijašu koji je s dolaskom ere automobila svoju kočiju umirovio mirovnom vožnjom do Pariza (2. travnja 1928.), ili zapisa o prvom giljotiniranju (25. travnja 1792.), uključuju povijest radnika, predmeta i životinja.
Zapravo, na točci smo uvezivanja natuknica leksikona. Priča o slonici Topsy nadovezuje se pričom o konju Grasmusu koji je nakon putovanja do Pariza svoj radni vijek nastavio razvozeći mlijeko, a priča o vašarskom pogubljenju azijske slonice natuknicom o predstavljanju giljotine i svjetini koja je nakon brze i kirurške egzekucije lokalnog kriminalca iskazala svoje nezadovoljstvo skandirajući: "Vratite nam vješala!"
"Kaj je bilo" je nelinearna, nedijakronijska povijest koja se sinkronijski uvezuje. Događaji slijede kalendarsku godinu, brojčani leksikonski obrazac, a ne povijesni slijed događaja. Teme manjinskih povijesti, povijesti emancipatorskih pokreta ne slijede povijesnu kronologiju, nego se pojavljuju ovdje i ondje, ujedno raspršene i istodobne. Ponoš izborom zapisa određuje povijest koju pratimo, no na čitatelju je da tu povijest uvezuje te iz raspršenih povijesnih sličica stvara veću sliku.
Ta "šira slika" počinje se stvarati već od ožujka, kada količina zapisa omogućava njihovo tematsko, motivsko i asocijativno povezivanje. Značenje, filmski rečeno, proizlazi iz "montaže atrakcija": dvije sličice stavljene jedna uz drugu stvaraju treću. U ožujku smo čitali o Evi Ekeblad i krumpiru, u svibnju čitamo o Amerikanki Mary Kenner, koja je patentirala higijenski uložak (18. svibnja 1956.), ali kao crnkinja nije zaradila na svom izumu. Svaka natuknica ima najmanje jednu temu, najmanje jedan motiv. Od proljeća pa nadalje ti motivi i teme uvezuju se i počinju rasti.
Tri stotine šezdeset i šest natuknica generiraju najmanje dvostruko povijesnih motiva koji se montažno spajaju u desetke i stotine novih tematskih i motivskih slika. Između žena koje su prve istrčale maraton, preplivale La Manche ili se popele na Everest, nalaze se i prva afroamerička pjesnikinja i prva američka senatorica. Njihove dvije priče na dramatičan način spajaju povijest žena i povijest rasizma. Philis Wheatley prva je crnkinja u sjevernoameričkim britanskim kolonijama kojoj je objavljena knjiga. Rođena je oko 1753. u Africi, a sa sedam ili osam godina prevezena je brodom u Sjevernu Ameriku. Zbirku pjesama "Pjesme o raznim temama, vjeri i moralu" objavila je 1773., a ropstva je oslobođena 18. listopada 1775. godine.
Rebecca Latimer Felton imenovana je na privremenu senatsku dužnost 3. listopada 1922. Felton je bila poznata zagovornica ženskih prava, ali i glasna bjelačka suprematistica i zagovornica linča. Smatrala je da crnca treba "natjerati da se boji užeta" te da ako bi linč "zaštitio ženino najmilije vlasništvo od grabežljivih ljudskih zvijeri, onda kažem linč, tisuću puta tjedno ako je potrebno". Felton je u Senat izabrana u 87. godini. Phillis Wheatley umrla je kao siromašna pralja početkom svojih tridesetih.
Što se tiče Topsy, njenu natuknicu možemo nastaviti s generalom Shermanom i pomorom bizona, s masovnim pogubljenjem "Indijanaca" nakon presude od 5. studenog 1862. kojom su njih tristo i trojica osuđeni na smrt vješanjem, s medvjedom kojeg su izudarali toljagama i u studenom 1902. stjerali pred nišan predsjednika Roosevelta, ili s vivisekcijom smeđeg psa koji je na veselje auditorija u veljači 1903. usmrćen na londonskom medicinskom fakultetu.
"Kaj je bilo" možemo uzimati dnevno, poput meda, kako to funkcionira sa sličnim formatima na društvenim mrežama ili televiziji. Ali možemo čitati i kao knjigu, i to ne na kapaljku, u ograničenim dnevnim količinama, već nadušak, spajajući ovu i onu natuknicu, ovaj ili onaj motiv, u fascinantnu kaleidoskopsku sliku sinkronijske povijesti kakva Ponoševa knjiga i jest.
