Sa 214, koliko ih je ukupno zabilježeno u 2020., broj slučajeva govora mržnje, fizičkih i verbalnih napada te drugih oblika netrpeljivosti prema Srbima u Hrvatskoj, u protekloj godini i više se nego udvostručio, odnosno skočio je na 506, navodi se u uvodu novoga Biltena Srpskog narodnog vijeća, koji je danas predstavljen u Zagrebu.
Nikola Vukobratović, jedan od autora te godišnje publikacije i istraživač Arhiva Srba u RH, objasnio je da su se s godinama naglasci u Biltenu, koji kontinuirano izlazi od 2013., mijenjali. Za razliku od ranijeg razdoblja, kada su u središtu pažnje bile društvene mreže i marginalniji mediji, koji su de facto specijalizirani za širenje govora mržnje, fokus sada na društveno-političkom mainstreamu, gdje prevladavaju manje eksplicitne poruke.
- Nastojali smo registrirati opću raširenost govora kojim ne samo da se izražava otvorena mržnja prema Srbima, nego i govora koji implicira kulturnu, biološku i drugu inferiornost srpske manjine ili zagovara određene vrste kolektivnog kažnjavanja, prije svega uskraćivanje prava. Gotovo da ne postoji društveni proces, događaj ili fenomen koji ne služi kao povod za širenje mržnje prema Srbima, bilo da se radi o potresu, lokalnim izborima ili popisu stanovništva - rekao je Vukobratović i dodao da "postoji čitav niz najviših funkcionera, od predsjednika Republike do zastupnika u Saboru ili načelnika različitih općina koji sve što se tiče Srba koriste u pežorativnom smislu"
Osvrnuo se i na povećanje broja grafita mržnje na ulicama hrvatskih gradova, koji su toliko česti da ih je većina građana zapravo normalizirala i počela shvaćati zdravo za gotovo.
Kako je objasnio Tihomir Ponoš, također jedan od autora Biltena i povjesničar iz Arhiva Srba u RH, nije slučajno što su se na koricama ovogodišnjeg izdanja našli grafiti zabilježeni na dječjim igralištima.
- Na takvim mjestima se sve češće mogu naći poruke koje podrazumijevaju otvoren govor mržnje ili revizionističke pojave umjerene protiv Srba. Gotovo svi ti grafiti snimljeni su u Zagrebu, što znači da se djeca u glavnom gradu od malih nogu navikavaju na takve poruke. Istodobno gradske vlasti i drugi nadležni za igrališta ne reagiraju na takve pojave - kazao je Ponoš.
Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a i saborski zastupnik SDSS-a, posebno se osvrnuo na dio Biltena u kojem je istaknuto da je govor mržnje u prethodnoj godini bio prisutan i u ključnim, političkim institucijama RH.
- To nismo imali jedno vrijeme. Od 2013., kada je Hrvatska ušla u EU pa do 2018. bilo je intenzivnih oblika govora mržnje i nasilja, ali sa saborske govornice tih pojava, u takvom obliku, nije bilo od 1990-ih. Bilo je i različitih iskustava s predsjednicima Republike, ali ovako intenzivne poruke, kojima smo svjedočili lani, ne bilježe se već dugo, posebno od mandata predsjednika Mesića. Dio razloga zašto se to događa krije se u činjenici da se politička scena veoma pomjerila na desno, na nacionalistički i ekstremno nacionalistički tip djelovanja. Drugi razlog je suradnja vodeće stranke, HDZ-a, i predstavnika manjina, ali prije svega SDSS-a, kao i činjenica da su pojedine udruge i referendumske inicijative, koje su svoje kampanje gradile na antisrpskoj retorici postale dio mainstreama - rekao je Pupovac, koji se osvrnuo na činjenicu da se veliki broj primjera govora mržnje navedenih u Biltenu odnosi na poruke upućene njemu.
- Razumijem i da je to dio mojeg posla, a posebno ako ga se obilježi kao etnobiznis. Onda se taj napor, kada plivate kontra struje, zapravo pretvara u jednu vrstu etiketiranja - kazao je predsjednik SNV-a i dodao da se osjećao poraženim nakon što je pročitao ovogodišnji Bilten.
- Ovaj izvještaj neki će iskoristiti kao priliku za još jedan napad na SNV, a ja mislim da bi on zapravo trebao biti prilika da pokušamo osvijestiti što se to događa u našem društvu. Kakvo je to stanje u školama i medijima, ako je sve ovo moguće. Poruke mržnje kraj škola i igrališta ovdje se razumiju kao oblik patriotizma, pa se pitam kako ćemo s toliko prisutnom ustašoidnom, odnosno fašistoidnom subkulturom uskoro obilježiti dan proboja jasenovačkih logoraša - rekao je Pupovac te se dotaknuo procesa suočavanja s prošlošću.
Podsjetio je da su geste pomirenje napravljene 2020. odlaskom potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića u Knin na obilježavanje godišnjice Oluje i dolaskom predsjednika RH Zorana Milanovića i ministra Tome Medveda u Grubore, a potom i premijera Andreja Plenkovića u Varivode.
- Ne moramo svake godine raditi geste na mjestima stradanja, ali ostatak vremena trebamo slati poruke koje će biti u duhu s onima koje su prije dvije godine poslane iz Kina i Grubora. Predsjednik Republike je otišao u Grubore, a onda se nedugo nakon toga osvrnuo na komemoraciju Aleksandri Zec, komentirajući da je RH platila za umorstvo, i pitajući se "što još treba". Ako se dogodio takav obrat i ako se historijski revizionizam više ne odnosi samo na razdoblje Drugog svjetskog rata, nego i našu najsuvremeniju prošlost, to znači da je sve ono što je napravljeno u procesu suočavanja s prošlošću pristupanjem Europskoj uniji sada vraćeno nazad. Sada se može odlikovati osuđene za ratne zločine, braniti one koji su sami priznali krivnju i reći da oni nisu zločinci. Mnogo je moralniji iskaz onoga koji je priznao krivicu i pokajao se, nego onoga koji nakon svega toga kaže "ne, on za nas nije zločinac" - poručio je Pupovac.
Istaknuo je i kako je dijeljenje odlikovanja vojnim jedinicama u RH i BiH, posebno pripadnicima HVO-a, također predstavlja oblik historijskog revizionizma u odnosu na međunarodne presude i izboreni stupanj suočavanja s prošlošću.
- Za to smatram odgovornim i međunarodni mehanizam bivšeg Haaškog suda, međunarodnu zajednicu koja ovdje ne postoji, EU, koja ne poštuje vlastite vrijednosti na cijelom svojem teritoriju, a posebno ovdje gdje je brine mogućnost izbijanja rata. I ne vide tko sve tome i kako doprinosi. Šteta je što izgradnja politike pomirenja nije prešla na drugi stupanj – pomirenja Zagreba i Beograda, unutar BiH i s BiH. Dok se to ne napravi, svaki pojedinačni napor neće biti dovoljan - poručio je Pupovac.
Bivša pučka pravobraniteljica i autorica predgovora Biltena SNV-a Lora Vidović istaknula je kako je ta publikacija važna jer snažno oslikava odnos društva prema srpskoj manjini.
- Bilten ne vidim samo kao popis incidenta, nego kao priliku da svatko tko ga čita uvidi kako se osjećaju i kako u Hrvatskoj u 2022. godini žive oni na koje se te poruke odnose. Ovaj izvještaj itekako može poslužiti kao snažan alat za jačanje svijesti o tim problemima - rekla je Vidović i izrazila nadu da će podaci iz Biltena poslužiti nadležnim tijelima, MUP-u, Ministarstvu pravosuđa i DORH-u, da izrade bolje politike.
- Nažalost, u tom pogledu sam malo pesimistična jer se politike u RH obično ne temelje na podacima, već na političkim prioritetima - kazala je Vidović, koja se osvrnula i na pitanje ustaškog pozdrava Za dom spremni.
- Žao mi je što moram primijetiti da je aktualna Vlada na određeni način legalizirala taj pozdrav. Primjerice, izjavom da je ta iznimka ušla u pravni sustav, a zapravo nije. Nažalost, ne postoje informacije koje nam ukazuju da bi Vrhovni sud mogao odlučivati o tome, pa će pozdrav Za dom spremni ostati u sferi prihvatljivog - zaključila je Vidović.
