Da su mediji – bilo oni stariji, klasični i masovni, ili pak noviji u vidu portala i digitalnih društvenih mreža – jedni od glavnih i najsnažnijih alata u kreiranju reprezentacija društvenog svijeta, konstrukcijama socijalnih realnosti i stvaranju ideološko-hegemonijskog konsenzusa, stara je teza u medijskim i kulturalnim studijima, te kritičkoj teoriji društva, na što smo se već puno puta oslanjali u ovoj rubrici.
I još jednom ćemo jer nam je portal koji nas uvijek iznova voli podsjetiti kako je prema anketnim istraživanjima navodno najposjećeniji i najčitaniji takav medij u Hrvatskoj, nedavno počastio takvom podlošću od teksta da zaslužuje biti zabilježen. I nije pritom, naravno, usamljen jer je logikom današnje medijske produkcije članak instantno distribuiran matricom kopipejsta, pa se razmilio bespućima interneta poput gremlina.
Uglavnom, suhoparnim tekstićem s obilježjima gotovo agencijske produkcije, informirani smo o stravičnom ubojstvu koje se nedavno desilo u Visokom, gradiću u srednjoj Bosni. Dvadeset i četiri godine star mladić ubio je svog prijatelja i vršnjaka, navodno zbog svađe oko djevojke, a potom je njegovo tijelo raskomadao. Tekst je opremljen s dvije fotografije ubojice, obje pokupljene s najstarije društvene mreže.
Prva nam u krupnom planu pokazuje mladića koji je sudeći po mizanscenu negdje na putovanju. Odjeven je u islamsko-arapskom stilu, u dugi bijeli muški ogrtač, a na glavi mu je dobro poznata karirana marama koju presijeca crni obruč u visini čela. Na licu ima fensi naočale i mangupski se cereka. Druga je fotografija neupečatljivo obična i svjetovna. Golobradi mladić u crnoj majici i trapericama sjedi na sofi u sobi. Jedina poveznica između fotografija koju uočavamo jest frajerski kez.
Tekst je, rekoh, netipično suh, iz njega iščitavamo tek podatke koji ukazuju na očito tešku psihopatološku osobnost počinitelja zločina. Nema u članku ni najmanjih naznaka, makar blijedih tragova o vrijednosnom profilu ubojice. Što je radio, gdje se školovao, kako je živio, je li bio vjernik, desničar ili ljevičar, je li imao hobije... Baš ništa.
Ali i to veliko ništa kao zjapeća rupa u strukturi oko koje se gradi narativ, složen tek od suhih podataka i popraćen opisanim fotografijama, te opremljen bombastičnim naslovom "Ovo je mladić koji je ubio vršnjaka u BiH pa raskomadao tijelo", očito je dovoljno.
Dokazuju nam to komentari čitatelja u stilu govora mržnje koji vrve konotacijama na muslimansko-bošnjački identitetski profil za što u samome tekstu nema uporišta. Za jednog je to "normalan dan u pašaluku", drugi tvrdi da je mladić "indoktriniran bošnjačkim nacionalizmom komu je prvi susjed arap a ne srbin ili hrvat", treći piše "mashala to je dio njihove kulture i treba poštovati", četvrti zaključuje da je dečko "islamski terorist", peti u njemu vidi "Bosanskog krkana u Alahovom izdanju" itd.
