Salah Abdel Šafi palestinski je veleposlanik u Austriji i Sloveniji, zadužen i za Hrvatsku, te trajni promatrač Palestine u Ujedinjenim narodima. U svojstvu diplomatskog predstavnika Palestine nedavno se susreo s predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova te stranaka SDP i Možemo!
Bili ste u Ministarstvu vanjskih poslova i s predstavnicima dijela opozicije. Jeste li zadovoljni sastancima?
U Ministarstvu na razini profesionalnog osoblja razumiju našu poziciju, ali na kraju dana odluke se donose na političkoj razini. Brifirao sam ih o situaciji u Gazi, ali i na Zapadnoj obali, gdje Izraelci također ubijaju ljude i uništavaju infrastrukturu. Rekao sam im i da smo uznemireni posljednjim posjetom ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana Izraelu jer je odbio susresti se s palestinskim dužnosnicima. Time je prekršio tradiciju evropskih dužnosnika da se uvijek kada posjete Izrael susretnu i s palestinskim predstavnicima. Usto, od ministra nismo čuli nikakve kritične riječi upućene Izraelu unatoč zlodjelima koja čini.
Unatoč odlukama Međunarodnog kaznenog suda (MKS) i Međunarodnog suda pravde (MSP), nije bilo ni riječi o tome da Izrael krši međunarodno pravo. Ne razumijemo zašto je to tako jer u drugim državama bivše Jugoslavije to nije slučaj. Podsjetio sam ih i na konzultativno mišljenje MSP-a od 19. srpnja prošle godine, za koje smatram da je najvažniji pravni dokument od početka okupacije 1967. Unatoč tome što nije pravno obavezujući dokument, u pitanju je stav najvažnije pravosudne institucije u svijetu, prema kojem ne samo da je okupacija protuzakonita i da mora odmah prestati, već i da sve treće zemlje, uključujući i Hrvatsku, imaju pravnu obavezu učiniti sve da okupacija završi, a to uključuje i suradnju s Izraelom.
Kako objašnjavate činjenicu da ni nakon 18 mjeseci genocida u Gazi i svih odluka međunarodnih pravosudnih institucija koje ste spomenuli u evropskim političkim krugovima podrška Palestincima ne raste?
Evropa ne poštuje međunarodno pravo već bira ono što joj odgovara. Kada je MKS izdao nalog za hapšenje Vladimira Putina svi su bili oduševljeni, no nakon što je sud to isto učinio u vezi Benjamina Netanjahua evropske zemlje ili šute ili izražavaju nezadovoljstvo. Ako bih bio vrlo diplomatičan rekao bih da se to događa zato što se politika uvijek vrti oko interesa, a ne oko principa i međunarodnog prava. A Evropa misli da je u njezinom interesu imati ovakav Izrael u regiji, čak i ako on vrši genocid.
Ako ću biti manje diplomatičan reći ću da je u pitanju čisti rasizam. Mi se jednostavno ne računamo. U manje od 48 sati od izraelskog prekida primirja ubijeno je 700 ljudi, ali to ne dospijeva do naslovnica. U konačnici to je vrlo kratkovidna politika Evrope. Jer Donald Trump zna što hoće, Rusija također zna što hoće, ali to se za Evropu ne može reći. Evropljani izgleda još uvijek ne shvaćaju da se međunarodni poredak temeljen na pravu raspada pred našim očima.
Trumpov rizort
Jeste li zadovoljni sastancima s predstavnicima SDP-a i Možemo?
Ugodno sam iznenađen prijemom socijaldemokrata. Dijele moje mišljenje da bi Hrvatska trebala napraviti puno više i voljni su biti aktivniji oko pitanja Palestine. Jednako kao i Možemo! prihvatili su moju sugestiju da se u parlamentu osnuje grupa prijatelja Palestine koja bi kontinuirano držala ta pitanja u fokusu. Osjetio sam i kod jednih i kod drugih volju da učine više. Osjetio sam i da shvaćaju da je ono što se događa u Gazi genocid, ali i da je Gaza postala svojevrsni simbol nepravde i da mlade generacije razumiju da je u današnjem svijetu nešto duboko pogrešno, da se međunarodno pravo tretira kao jelovnik s kojega se bira kako se kome prohtije.
Možete li komentirati činjenicu da je Izrael 18. ožujka prekršio primirje postignuto u siječnju?
Prije nego što su 18. ožujka ponovno počeli bombardirati Gazu, Izraelci dva tjedna nisu dozvoljavali da išta humanitarne pomoći uđe u Gazu, čime su bitno prekršili sporazum. U drugoj fazi trebali su započeti povlačenje vojnika iz Gaze, no Netanjahu je ponovno pokrenuo rat zbog internih razloga. Fašistički ministar sigurnosti Itamar Ben-Gvir, koji je izašao iz koalicije, praktički ga je ucijenio da će se vratiti pod uvjetom da ponovno pokrene rat, a Netanjahuu to treba zbog izglasavanja proračuna u parlamentu.
Evropa ne poštuje međunarodno pravo već bira ono što joj odgovara. Kada je MKS izdao nalog za hapšenje Putina svi su bili oduševljeni, no nakon što je sud to isto učinio u vezi Netanjahua evropske zemlje ili šute ili izražavaju nezadovoljstvo. A Evropa misli da je u njezinom interesu imati ovakav Izrael u regiji, čak i ako on vrši genocid
Govorili smo ranije o normaliziranju ideje o pretvaranja Gaze u turistički rizort, "rivijeru Bliskog istoka" kako ju je nazvao Donald Trump. Kako vi to doživljavate sada kada je ofanziva ponovno krenula?
Ne bih u potpunosti otpisao tu ideju. Od prvog dana zapravo vidimo taj uzorak u ponašanju Izraela. Na primjer kada su naredili da se cijeli sjever Pojasa, milijun ljudi, premjesti na jug i onda prema Egiptu, da bi potom počeli bombardirati i jug. Od početka smo smatrali da je vrlo realistično da Izrael u krajnjoj konsekvenci želi da ljudi odu. Taj je poduhvat politički zaustavila Bidenova administracije i u koordinaciji s arapskim zemljama, pa smo mislili da to više nije na stolu. Ali onda se pojavio Trump i oživio taj davni san cionističkog pokreta o što je moguće više zemlje sa što je moguće manje ljudi na toj zemlji. Izrael o tome otvoreno govori, a izraelska vlada naložila je osnivanje posebnog tijela unutar ministarstva obrane koje će se baviti "dobrovoljnim preseljenjem" Palestinaca iz Gaze.
Od početka ofanzive u Gazi eskaliralo je i nasilje doseljenika protiv stanovništva Zapadne obale, no palestinske sigurnosne snage ne čine dovoljno da te ljude zaštite. Štoviše, u prosincu su palestinske sigurnosne snage izvele raciju u izbjegličkom kampu u Jeninu, kako bi suzbile militantne skupine koje se tamo organiziraju. Poginuli su i civili, a kasnije je represiju u kampu nastavila izraelska vojska. U isto vrijeme Palestinska samouprava oduzela je licencu za rad na Zapadnoj obali Al Jazeeri jer je kritično izvještavala o toj raciji u Jeninu. Kako to objašnjavate?
Učinili smo to zato što nismo htjeli da se ponovi situacija koja se dogodila u Gazi, nismo htjeli dati Izraelu povod da isti takav masakr napravi u Jeninu. Ako ćemo gledati realistično, skupine o kojima govorimo nisu napravile ništa u smislu pružanja oružanog otpora okupaciji, nisu nanijele nikakvu štetu izraelskoj vojsci. Neposredan povod raciji koju spominjete bio je napad na policijsku stanicu koji su izveli pripadnici tih skupina i koji su zaplijenili policijske automobile u kojima su se onda vozili po kampu. Mi smatramo da te grupe palestinskim ciljevima rade više štete nego koristi.
Iako još nije vrijeme da se ta rasprava vodi među Palestincima, bit ću iskren i reći da ćemo jednog dana morati razgovarati i o onome što se dogodilo 7. listopada. Morat ćemo mjeriti događaje prema njihovim rezultatima. Ja smatram da je oružani otpor ljudi pod okupacijom legitiman i legalan, dakle, ne dovodim u pitanje zakonitost oružanog otpora, ali treba postaviti pitanje što se njime može postići. To je krucijalno pitanje i u tom kontekstu promatramo i sukob sa skupinama o kojima smo govorili.
Zatvaranje Al Jazeere
Zašto je Palestinska samouprava uskratila dozvolu za rad Al Jazeeri? To je jedan od rijetkih velikih medija koji kontinuirano razotkriva izraelske zločine u Gazi.
U vrijeme tog događa u Jeninu Al Jazeera je prestala izvještavati o Gazi i potpuno se fokusirala na priču kako se Palestinska samouprava stavila u službu izraelske okupacije. Naravno, kada govorimo o slobodi govora slažem se s vama, trebamo dati dozvolu svima da rade svoj posao. No smatram i da Al Jazeera ima određenu političku agendu koju aktivno provodi, a postoji i ogromna razlika između njezinog programa na arapskom i onog namijenjenog međunarodnoj publici. Uvjeren sam da će ova zabrana, koja nije prva, biti ukinuta.
Kada već razgovaramo o tome, htio bih reći još nešto, a to je da smo mi kao Palestinska samouprava vrlo loši u vlastitom marketingu. Optužuje nas se da nismo ništa napravili za Gazu, ali ljudi zaboravljaju da su svi napori u međunarodnoj areni zapravo naši. Mi smo došli na ideju da se ide na tužbu za genocid na MSP-u, koju je kasnije pokrenula Južnoafrička Republika (JAR), ali smo bili zabrinuti da će neke zemlje osporavati našu državnost, uključujući, naravno, i Izrael, s kojim bismo prema proceduri prije pokretanja spora morali komunicirati. Zato smo smatrali da bismo time samo produžili proces i da je dobar izbor da to učini JAR. Imali smo veliki tim lokalnih i međunarodnih pravnika, JAR-u smo dali sve informacije i dokumentaciju. Predvodili smo sve kampanje u institucijama UN-a i radili smo na tome da MKS izda naloge za hapšenje izraelskih dužnosnika.
Iako još nije vrijeme da se ta rasprava vodi među Palestincima, jednog dana ćemo morati razgovarati i o onome što se dogodilo 7. listopada. Morat ćemo mjeriti događaje prema njihovim rezultatima. Oružani otpor ljudi pod okupacijom je legitiman i legalan, ali treba postaviti pitanje što se njime može postići
Pod pretpostavkom da se slažete s ocjenom da naročito među mladim generacijama vlada razočarenje Palestinskom samoupravom zbog njene suradnje s Izraelom, slažete li se da će to predstavljati ogroman problem u scenariju još veće eskalacije na teritoriju Zapadne obale?
Potpuno se slažem, štoviše ne vjerujem da postoji ijedan Palestinac koji vjeruje da je mir moguć. U Ministarstvu vanjskih poslova su mi rekli – mi smo dio globalne alijanse za rješenje sa dvije države, kao da to više išta predstavlja. To je postalo mantra iako nijedan Palestinac više nema nikakvih iluzija da je to moguće, ni da je moguće pomirenje s Izraelom kakav je on danas. I sam izraelski parlament glasao je skoro jednoglasno protiv rješenja s dvije države. Što se nas tiče, vodimo se savjetodavnim mišljenjem MSP-a da okupacija treba završiti i to odmah, a ne da bi Palestinci o tome trebali pregovarati s Izraelom.
Što ako se zaoštri izraelsko nasrtanje na Zapadnu obalu, a Palestinska samouprava je dužna prema Sporazumu iz Osla surađivati s Izraelom u pitanjima sigurnosti? Kako će se ona postaviti?
Mi nećemo sprječavati svoje ljude da demonstriraju i postavljaju barikade. Podržat ćemo svaki oblik nenasilnog otpora jer vjerujemo da je to jedini oblik otpora kojim se mobiliziraju najširi slojevi društva. Oružani otpor je na neki način elitistički oblik otpora, jer samo neki znaju rukovati kalašnjikovom, dok ostali gledaju što se događa ili se moraju nositi s posljedicama. Ako pogledate danas popularnost Hamasa u Gazi, ona je vrlo niska. Na Zapadnoj obali, a naročito u dijaspori, ta se popularnost temelji na emocionalnom aspektu, ljudi ih vide kao snagu koja je bila u stanju nanijeti štetu Izraelu. Ali ljudi u Gazi zauzeti su golim preživljavanjem, i iako sada ne žele govoriti o Hamasu, jednog će dana oni progovoriti i o tome. Ljudi se pitaju što se ovime postiglo, je li puštanje tisuću Palestinaca iz zatvora bilo vrijedno sve te patnje.
Netko bi mogao odgovoriti protupitanjem – koliko ste vi postigli diplomacijom?
I ja bih vam odgovorio – ništa, nula, ali barem nismo prouzročili destrukciju. No politički govoreći, ništa, o tome nema spora. Cijeli svijet je bio u zabludi da se događaju nekakvi pregovori o mirovnom procesu i da će se jednog dana nešto postići, jer nisu bili svjesni da Izrael provodi doseljeničku kolonijalnu okupaciju. Netanjahuova vizija je zemlja bez ljudi, Zapadna obala pretvorena u bantustane – bantustan Ramala, bantustan Hebron, Nablus i tako dalje – koji su okruženi doseljeničkim naseljima i izraelskom vojskom. Od prvog dana Sporazuma iz Osla jasno je da Izrael ne želi rješenje sa dvije države. Mi smo pogriješili jer smo pregovarajući Izraelu pružali alibi.
Nedavno je objavljeno da izraelska vlada ozbiljno planira ukidanje Palestinske samouprave i takozvanu "regionalizaciju gradova" na Zapadnoj obali. Može li to učiniti?
Oni to mogu učiniti de facto. Ekspanzijom naselja i kontrolom nad sve više zemlje Izrael Palestinsku samoupravu čini irelevantnom, svodi je na upravljanje komunalnim uslugama, dok istovremeno zadržava kontrolu nad svakim komadom zemlje koji mu je strateški važan. No ideja da će Izrael time dobiti sigurnost je pozicija najekstremnijih fašističkih elemenata izraelske vlade, a da je to ludost govore i bivši dužnosnici izraelske vojske i sigurnosnih službi. Ne samo u smislu vanjske sigurnosti nego i unutarnje, jer Netanjahu Izrael sve više pretvara u diktaturu, i to s nuklearnim oružjem.
