Nakon drugog telefonskog razgovora Donalda Trumpa i Vladimira Putina, koji je održan 18. ožujka, ovog su tjedna nastavljeni pregovori u Saudijskoj Arabiji. Za razliku od prethodnih rundi, ovaj put su bile prisutne sve tri delegacije najvažnijih aktera ukrajinskog rata, odnosno predstavnici Washingtona, Kijeva i Moskve.

Rusi i Ukrajinci nisu pregovarali izravno, nego su vođeni paralelni američko-ukrajinski i američko-ruski pregovori. U utorak, 25. ožujka objavljeno je kako su Rusija i Ukrajina postigle dogovor o prestanku "upotrebe sile", odnosno dogovor o sigurnoj plovidbi na Crnom moru, kao i dogovor o implementaciji prestanka međusobnih napada na energetsku infrastrukturu, na koji je Putin pristao u spomenutom telefonskom pozivu.

No Kremlj inzistira da će dogovoreno primirje stupiti na snagu isključivo ako bude praćeno ukidanjem sankcija na izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda. Takav potez predstavljao bi presedan nakon što su zapadne zemlje početkom agresije na Ukrajinu nametnule Rusiji tisuće raznih sankcija.

Washington za sada nije jasno podržao taj zahtjev, no najava Bijele kuće, po kojoj će SAD "pomoći ponovnom omogućavanju pristupa Rusije svjetskom tržištu za poljoprivredni izvoz i izvoz gnojiva, smanjiti troškove pomorskog osiguranja i poboljšati pristup lukama i sustavima plaćanja takvih transakcija" ostavlja prostora za takve interpretacije.

Ukrajina je nezadovoljna ovim razvojem događaja, a još i više Trumpovom izjavom da SAD i Rusija "razgovaraju i o teritoriju", odnosno, kako je formulirao Volodimir Zelenski, izgleda da se razgovara "o podjeli Ukrajine". Moskva i dalje inzistira da Kijev preda i one dijelove Zaporiške, Donjecke i Hersonske oblasti koje ruska vojska ne kontrolira, što je Ukrajini apsolutno neprihvatljivo.

Trump je spominjao kako će SAD nastojati da Kijev dobije određeni dio okupiranog teritorija natrag. Međutim, nedavne izjave Trumpovog izaslanika za Rusiju Stevea Witkoffa daju naslutiti kako u Washingtonu, barem u nekim krugovima, postoji spremnost legitimacije ruskih osvajanja: on je ustvrdio kako su režirani referendumi o pripojenju okupiranih teritorija Rusiji legitimni te kako velika većina tamošnjeg stanovništva želi biti dio Rusije.

Nisu svi Trumpovi suradnici tako naklonjeni Rusiji: uz Witkoffa, u tu struju pripadaju potpredsjednik JD Vance, Elon Musk i Donald Trump Jr., dok su savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz, državni tajnik Marco Rubio te još jedan izaslanik za Rusiju i Ukrajinu, Keith Kellog, nešto uravnoteženiji.

U svakom slučaju, situacija je sada ponešto jasnija negoli je bila prije dva tjedna, kada su SAD i Ukrajina ponudili Rusiji jednomjesečno bezuvjetno primirje. Vladimir Putin to je odbio: kao što smo pisali, Moskva sukob ne želi okončati dok ne dobije garancije za ostvarenje svojih maksimalističkih ciljeva, a ukoliko ih ne dobije, i dalje će ih nastojati izboriti ratom.

Kako bi zadržao Trumpovu naklonost Kremlj signalizira spremnost na kompromis, no osim što pregovore oteže nastojeći izboriti što je više moguće koncesija, istovremeno nastavlja napade. Glavni Putinov uvjet za primirje je potpuni prestanak zapadnih isporuka oružja Kijevu, kao i obavještajne pomoći: jasno je da bi takvo primirje Ukrajinu slabilo. I aktualni dogovor o moratoriju na napade protiv energetske infrastrukture u određenom smislu više koristi ruskoj nego ukrajinskoj strani.

Rusija nikada nije uspjela izazvati potpuni kolaps ukrajinske električne mreže, iako je nekoliko puta bila blizu. A približavanje toplijeg vremena znači da ovo sredstvo pritiska slabi. U zamjenu za odustajanje od razaranja opskrbe strujom ukrajinskog stanovništva i privrede, Moskva bi trebala dobiti prestanak ukrajinskih prilično učinkovitih napada na ključnu vlastitu infrastrukturu: prema Reutersovoj analizi, Ukrajina je uništila deset posto ruskih kapaciteta za preradu nafte i plina.

Ukratko, pitanje je pristupaju li Ukrajina i – naročito – Rusija aktualnim pregovorima kao načinu završetka rata, ili kao sredstvu slabljenja protivnika i zauzimanja što bolje pozicije za sljedeću rundu ubijanja. Naredna dilema je na koga će Trump svaliti krivnju u slučaju propasti pregovora. Tu je i pitanje uloge Europe, i dalje isključene – i samoisključene – iz pregovora.

Osim što se sada o reguliranju sigurne plovidbe Crnim morem raspravlja bez crnomorskih država Europske unije, Rumunjske i Bugarske, Rusija sada zahtjeva i da se važnoj banci Roseljhozbank dopusti korištenje SWIFT-a, međunarodnog sustava plaćanja koji je pod ingerencijom EU-a. Podupre li SAD i taj zahtjev, pod pritiskom bi se mogao naći i ostatak europskog režima sankcija.