Kosovo se vratilo u Ujedinjene narode, ali ne kao zemlja kandidatkinja za članstvo, nego kao problem o kojem se opet treba raspravljati na izvanrednoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. Petnaestak godina nakon što je UN prepustio Europskoj uniji posredovanje u raspetljavanju odnosa između Beograda i Prištine i traganju za rješenjem konačnog statusa Kosova, na zahtjev Srbije brzopotezno je sazvana izvanredna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a s Kosovom na dnevnom redu.
Malo tko je i u Srbiji očekivao da će sjednica Vijeća sigurnosti UN-a uopće biti sazvana, a kamoli u istom tjednu u kojem su srpske vlasti zatražile njezino održavanje, jer je od 15 članica Vijeća sigurnosti deset priznalo kosovsku nezavisnost, a sa srpskim zahtjevom trebalo se složiti najmanje devet njegovih članica, što su u Beogradu očekivali samo notorni optimisti. Nevjericu je pothranjivalo uvjerenje da Europska unija i SAD neće dopustiti da se kosovsko pitanje vrati na globalnu UN-ovu scenu, ali i sadržaj obrazloženja srpskih vlasti zašto traže UN-ovu intervenciju.
Između ostalog, u njemu piše sljedeće: "(...) Republika Srbija ovim pismom skreće pažnju Savetu bezbednosti na aktuelnu situaciju na teritoriji Kosova i Metohije i u vezi sa Kosovom i Metohijom, koja je u oštroj suprotnosti sa Poveljom UN i Rezolucijom SBUN (1999) 1244, i koja je takve prirode da zahteva održavanje posebne sednice Saveta bezbednosti. Naime, na ovoj teritoriji, koja se u skladu sa Poveljom UN, drugim pravilima međunarodnog prava i Rezolucijom Saveta bezbednosti UN (1244) nalazi u sastavu Republike Srbije, a na kojoj je uspostavljena međunarodna uprava Ujedinjenih nacija, u toku je kulminacija dugotrajnih i dobro isplaniranih i sistematskih akcija tzv. rukovodstva kosovskih Albanaca, kojom se Srbi namerno podvrgavaju nepodnošljivim životnim uslovima. Radi se o nelegalnoj odluci Privremenih institucija samouprave u Prištini o ukidanju prometa srpske valute dinara na prostoru Kosova i Metohije, koja predstavlja kontinuitet mera brutalnog fizičkog i institucionalnog nasilja nad Srbima od strane Privremenih institucija samouprave u Prištini, a čiji je suštinski cilj potpuno etničko čišćenje i nestanak srpske populacije sa tog prostora – što je trenutno u toku. Razornost pomenutih dugotrajnih mera represije tzv. rukovodstva kosovskih Albanaca, u okviru kojih nelegalno ukidanje srpske valute dinar predstavlja najsveobuhvatniji postupak u namernom podvrgavanju Srba nepodnošljivim životnim uslovima, upečatljivo ilustruje podatak da je više od 14 odsto Srba već napustilo prostor Kosova i Metohije samo za proteklih godinu dana. Imajući u vidu da se ovaj proces drastično intenzivirao nakon najave pomenute nelegalne mere ukidanja srpskog dinara, Republika Srbija inicira održavanje vanredne sednice SB UN kako bi se hitno preduzele mere koje bi sprečile nastanak nepopravljive štete (irreparable harm) po opstanak srpskog naroda na prostoru Kosova i Metohije (...)."
Odluku vlade Albina Kurtija da preko noći protjera dinar iz kosovskog platnog prometa pratilo je i užurbano zatvaranje srpskih općina južno od Ibra koje su funkcionirale u sustavu lokalne samouprave Republike Srbije, ali i pojedinih zdravstvenih i drugih institucija koje su financirane iz Srbije i čiji su zaposlenici primali plaću u dinarima iz budžeta Srbije. Iz Prištine su Beogradu poručivali da na Kosovu od institucija Srbije neće ostati ni kamen na kamenu te da će Srbija na njemu moći imati samo svoju ambasadu.
"Zapišavanje" teritorija kosovskih vlasti sudarilo se, međutim, s Briselskim i drugim sporazumima koje su pod pokroviteljstvom EU-a od 2011. do danas prihvatili i potpisali Beograd i Priština, jer je u njima decidirano zapisano da će se i funkcioniranje državnih institucija Srbije na Kosovu nakon pregovora definirati "sveobuhvatnim sporazumom o normalizaciji odnosa". I to nakon što se na Kosovu osnuje Zajednica srpskih općina kao politička, kulturna i teritorijalna autonomija kosovskih Srba. Nje, međutim, nema ni jedanaest godina nakon što se Kosovo prihvaćanjem Briselskog sporazuma obavezalo na njezino osnivanje.
Najnovije jednostrane poteze Kurtijeve vlade kojima se direktno ugrožava svakodnevna egzistencija većine kosovskih Srba ovaj put nisu mogli progutati ni Bruxelles ni Washington. Kurtijeva vlast kao da je prespavala rat Izraela i Hamasa u Gazi, pa ne vidi da u SAD-u i EU-u raste gnjev građana zbog podrške koju njihove vlasti još uvijek daju Izraelu u njegovu oružanom "pacificiranju" Palestinaca, pri čemu ponajprije stradaju desetine tisuća palestinskih civila. Europskim i američkim vlastima sve je teže držati stranu Izraelu. U takvim uvjetima ne mogu više ni prešućivati pokušaje kosovskih vlasti da uz primjenu gole sile zavode red u kosovskim sredinama s većinskim srpskim stanovništvom. Pogotovo zato što su prije petnaestak godina od UN-a preuzele ulogu posrednika u mirnom i sporazumnom traganju za rješenjem kosovskog problema.
Nakon odluke kosovskih vlasti da protjeraju dinar s Kosova, EU i SAD su danima pozivali Kurtijevu vladu da odgodi njezinu primjenu. Zaredali su i pojedinačni pozivi vodećih zemalja članica Unije te oni zemalja Kvinte, ali Priština ih nije htjela čuti, a kamoli poslušati. Kurtijeva vlada je i dalje uvjerena da kosovski Albanci još uvijek na zapadu imaju "status Palestinaca", koji su stekli u Miloševićevoj Srbiji, a ne vidi da je srpske enklave policijskom silom pretvorila u "kosovske Gaze". Još joj samo treba "srpski Hamas" da, poput Izraela, ognjem i mačem uspostavi "mir" na teritoriju Kosova.
U Prištini su pritom procijenili da je upravo sada kucnuo čas da zatru ostatke srpskih institucija na Kosovu jer su procijenili da je Europskoj uniji puna kapa Vučićeve Srbije nakon što su vladajući naprednjaci na izvanrednim prosinačkim izborima još jednom potukli opoziciju ne libeći se ni navodne "velike pljačke" biračkih glasova. Nakon što je zahtjev opozicijske koalicije Srbija protiv nasilja da Bruxelles poništi izbore u Srbiji, barem one gradske u Beogradu, dobio podršku značajnog broja europarlamentaraca, Kurtijeva vlada je izgleda povjerovala da će najavljeno usvajanje rezolucije Europskog parlamenta biti obračun Bruxellesa s Vučićevom Srbijom, zbog čega se nitko neće baviti sudbinom tamo nekog dinara na Kosovu. Štoviše, doprinijet će urušavanju vlasti Vučićevih naprednjaka u Srbiji jer je, eto, propala njihova "kosovska politika".
Problem za Prištinu je, međutim, što se "Vučićeva kosovska politika" usidrila u Briselski i druge sporazume čiji su jamci Europska unija i SAD, pa je njezina propast zapravo krah europske i američke politike pregovora o normalizaciji odnosa Beograd i Prištine. Sazivanje izvanredne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, koje nije moglo proći makar bez prešutne američke i europske suglasnosti, stoga je poruka Prištini da svemu dođe kraj, pa i strpljenju njezinih međunarodnih pokrovitelja koje godinama vuku za nos kako bi izbjegli stvaranje uvjeta za normalan život kosovskih Srba i institucionalno funkcioniranje srpske države na Kosovu u dijelu koji dugoročno podržava opstanak Srba na Kosovu. Kurtijeva vlada nije htjela Briselski sporazum i sazivanjem Vijeća sigurnosti UN-a dobila je poruku da bi kosovsko pitanje moglo biti vraćeno u okvire UN-ove Rezolucije 1244 po kojoj je Kosovo i dalje dio Srbije pod međunarodnom upravom, a hoće li i kada konačno postati samostalna država, ne ovisi o tome hoće li srpski dinar biti protjeran iz kosovskog platnog prometa, već o tome mogu li kosovske vlasti osigurati opstanak preostalih Srba na Kosovu.
