Na svojoj posljednjoj sjednici u prošloj godini, održanoj 28. prosinca, Senat Univerziteta u Sarajevu jednoglasno je, a na inicijativu Studentskog parlamenta (SPUS), usvojio preporuku prema kojoj su sve organizacione jedinice Univerziteta dužne voditi računa da ne zakazuju akademske obveze petkom od 11.45 do 13 sati, dakle u vrijeme kada muslimani obavljaju džuma-namaz. Iako preporuka nema formalno-pravnu težinu kao odluka, kao što nema ni pravno utemeljenje ni u jednom zakonu, osim u labavom tumačenju Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, tamo gdje treba shvaćena je kako treba. ‘Senat UNSA odlučio: Studenti će imati slobodno vrijeme za džumu, misu i druge vjerske obrede’, bio je prateći naslov najčitanijeg bosanskohercegovačkog portala.
Dio preporuke koji se odnosi na nemuslimanske vjerske obrede tu je samo u svojstvu ikebane, jer je prema nastavnom planu i programu samo jedna subota u mjesecu radna, pa će studenti koji idu na nedjeljnu misu, kao i do sada, moći to da rade bez remećenja rada visokoškolskih ustanova. Uz sve ograde o ‘vjerskim pravima svih studenata’, Senat nije uspio sakriti glavnu motivaciju koja stoji iza preporuke: ‘Smatramo da su se održavanjem nastave i ispita za vrijeme džuma-namaza (koji je vjerska obaveza pripadnika islamske vjeroispovijesti), ugrožavala njihova osnovna ljudska prava i kršili pobrojani pozitivno-pravni propisi, jer ti studenti moraju birati između obavljanja vjerske obaveze i obrazovanja (sticanja znanja) zbog kojeg su i upisali fakultet.’
Rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj je u medijskim istupima nakon ove odluke Senata naglašavao kako se inicijativa studentskog parlamenta odnosila samo na muslimane, te da ju je Senat odlučio proširiti na sve studente, otkrivajući pritom da se nastava već odavno prilagođava vjerskim obredima, s tim što sada i zvanično svi studenti Sarajevskog univerziteta imaju pravo petkom ići u džamiju – teoretski – čak i ako nisu muslimani. ‘I do sada su studenti na većini fakulteta mogli nesmetano odlaziti na džumu, ali ovaj put smo to proširili na sve vjerske konfesije koje studiraju na Sarajevskom univerzitetu sa željom da ne bude diskriminacije, ali da udovoljimo tom zahtjevu mladih ljudi’, rekao je on.
Studenti koji pak ne idu u džamiju iz bilo kojeg razloga, u vrijeme podnevne molitve petkom mogu na pauzu, kako im volja. ‘Netko će otići u biblioteku, pročitati knjigu, netko će otići u džamiju, obaviti džuma-namaz. Subotom, kada netko bude išao, ili nedjeljom, na vjerski obred, kao pripadnik druge vjerske konfesije, pripadnici muslimanske će moći da popiju kavu i odu u biblioteku’, objasnio je rektor Škrijelj.
Preporuka Senata dočekana je likovanjem u islamskim vjerskim krugovima, u kojima se tvrdi da je dosadašnja praksa održavanja nastave i ispita petkom u podne bila diskriminatorna za muslimane. ‘Kršćani i Jevreji imaju slobodne dane, muslimanima se osporavaju slobodna dva sata’, naslov je iz SAFF-a, jednog od najistaknutijih islamističkih glasila u Bosni i Hercegovini. Sarajevski muftija i član Vijeća za fetve pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH Enes Ljevaković zahvalio se Senatu što je ‘prepoznao potrebu sarajevskih studenata’, dodavši kako je ‘ovo logična i očekivana odluka kojom je ispunjeno ljudsko pravo’.
Istodobno, postupak Senata ispraćen je negodovanjem i nevjericom sekularnog dijela javnosti, iz kojeg se šalju jasne poruke da je ovo samo još jedan u nizu koraka ka potpunom dokidanju sekularizma u obrazovanju. Ističe se pritom i diskriminatorni karakter odluke prema pripadnicima drugih vjerskih zajednica, kao i prema ateistima ili svima onima kojima je fakultet preči od džamije. Reakcije su stigle i iz političkih krugova iz kojih je, uostalom, cijela priča i potekla. Uostalom, inicijativu SPUS-a je i formalno podržalo Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo.
Kada se govori o grubim nasrtajima na sekularizam sarajevskih visokoškolskih ustanova, jedno ime je u posljednjih godinu dana postalo nezaobilazno, ime Harisa Zahiragića. Ovaj aktivist Stranke demokratske akcije trenutno je predsjednik Studentskog parlamenta Sarajevskog univerziteta, a široj bosanskohercegovačkoj javnosti je postao poznat nakon niza homofobnih, transfobnih i diskriminatornih istupa, za koje ne samo da nije snosio nikakve posljedice, nego je i obilato nagrađivan pohvalama i ohrabrivanjima iz samog vrha SDA, uključujući tu i premijera Kantona Sarajevo Elmedina Konakovića.
Zahiragić se javnosti uglavnom obraća putem svojeg Facebook profila, a da pritom nikada nije jasno da li su njegova obraćanja privatne ili službene naravi, odnosno da li govori u svoje ili u ime više od 50.000 studenata koje navodno predstavlja. Što se njega tiče, BiH nije sekularna država. ‘Bosna i Hercegovina ni Ustavom i ni jednim pozitivnim pravnim propisom nije sekularna država. Sekularno društvo je sasvim jedan drugi pojam, koji nije primjenjiv ovdje’, kazao je Zahiragić.
Imaju li, onda, studenti pravo pozivati se na Konvenciju o zaštiti ljudskih prava u kontekstu visokog obrazovanja, na način da svoje vjerske obveze pretpostavljaju pravilima visokoškolskih ustanova? Sa striktno pravne točke gledišta, objašnjava Marina Veličković u svojoj pravničkoj analizi – nemaju. Ona se pritom poziva na dva relevantna slučaja iz prakse. Prvi je slučaj Leyle Sahin, studentice Univerziteta u Istanbulu, koja je tvrdila kako je zabrana nošenja hidžaba na Univerzitetu kršenje njenog prava na manifestaciju vjerovanja. Turski sud je odlučio da njeno pravo nije prekršeno, piše Marina Veličković, jer je ograničenje koje je država uspostavila bilo u skladu sa ciljevima zaštite javnog poretka i prava i sloboda drugih. ‘Zakon kojim se oblačenje regulisalo je bio jasan i dostupan studentici prije no što se odlučila upisati na univerzitet’, zaključeno je u presudi. Ona dalje navodi i slučaj ‘Ahmad protiv Ujedinjenog Kraljevstva’, u kojem je nastavnik otpušten te zaposlen na pola radnog vremena jer je propuštao nastavu upravo zbog džuma-namaza. ‘Sud je rezonovao da je aplikant sam odabrao da bude vezan ugovorom koji ga je obavezivao da radi tokom džuma-namaza, te očekivanje države da će svoje obaveze ispunjavati i petkom u tom periodu nije bilo kršenje njegovih prava’, navodi Veličković, zaključujući: ‘U oba slučaja se sud fokusirao na to da su aplikanti unaprijed znali zakonski okvir, i odlučili se u prvom slučaju upisati na fakultet, u drugom zaposliti, te da je njihovo stupanje u ugovorni odnos sa datim institucijama bilo svojevoljno i da su bili svjesni da će neki oblici manifestiranja njihovih vjerovanja biti ograničeni.’
Začudno je da budući pravnik Zahiragić ovoga nije svjestan, ali ostavljamo mogućnost da je tu lekciju propustio jer je umjesto na predavanju bio na – džumi.
