Više od godinu dana prošlo je otkako se u Brodosplitu izvještava o novogradnji 487, a vijesti postaju sve čudnije. Početkom ovog mjeseca televizije su donijele prilog o tzv. svečanosti novčića – simboličkom polaganju kovanice u kobilicu broda. No ista je ta kobilica medijski već jednom opjevana, niti dva mjeseca ranije. A još u siječnju čitali smo kako je u splitskom škveru priređeno svečano rezanje prvih limova za dotični brod. Ipak, navodno ni to nije bilo jedino prvo rezanje limova u ovom slučaju. Zapravo se čini da taj polarni kruzer u nastajanju više vremena provodi kao atrakcija negoli predmet intenzivne brodograđevne obrade. Slavi se dakle velebna novogradnja 487, i možda se desi čudo pa zaista bude gotova do zakazanog roka potkraj iduće godine. Uz još nekoliko svečanosti do porinuća i primopredaje, to se već podrazumijeva. Ali sudeći prema popratnim senzacijama, ovom brodu za luksuzna krstarenja polovima ne smiješi se dobra karma i puki užitak pod aurorom borealis ili u društvu pingvina.
U posjedu smo dokumenta koji jasno pokazuje da se iza bliceva fotoreportera i trijumfalnog osmijeha vlasnika škvera Tomislava Debeljaka krije zapanjujuće natezanje oko financiranja gradnje i uvjeta pod kojima se ono (ne) smije odvijati. Država je naime lani donijela odluku o kreditiranju gradnje, a još ćemo se vratiti na pitanje kako je to i zašto uopće moguće. Ugovoreni protuzahtjevi koji dolaze uz kredit HBOR-a, međutim, nisu ispoštovani, pa je vrijeme da konstatiramo kako ovdje imamo posla s teškom izloženošću državnih financija za cifru od 650 milijuna kuna. Pogledajmo stoga kakvi dopisi prate ovaj postupak kreditiranja.
Siniša Ostojić, direktor Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod, ovlaštenog kontrolora potrošnje tih namjenskih javnih sredstava, 18. srpnja je obavijestio HBOR o problemima u provedbi kontrole. ‘Iako su radovi na gradnji Nov. 487 započeli još tijekom 2018. godine, kao i odljev sredstava namijenjenih za ovu gradnju, HB-J nije bila u mogućnosti izvršavati svoju zadaću, jer je društvo Brodosplit od stupanja Ugovora na snagu odbilo dostavljati za to potrebne podatke, o čemu je HB-J pravovremeno izvijestila nadležna ministarstva’, piše Ostojić. Nazvali smo ga i upitali što se tu još sve zbivalo, ali ispričao se riječima da on kao predstavnik kontrolora ne smije javno komentirati taj proces. Pritom nam je ipak potvrdio da se nakon njegova dopisa nije u tom kontekstu ništa bitno promijenilo.
To znači da možemo konstatirati: država pomaže Debeljaku da izgradi brod i na njemu ubere zaradu, a on joj ne dopušta nadzor nad potrošnjom novca koji lako može biti potrošen i na bilo što drugo. Rizik za uvijek moguću propast projekta snosi dakako sam kreditor, ali izgleda da ni njega to nije previše zasvrbjelo.
Država pomaže Debeljaku da izgradi brod i na njemu ubere zaradu, a on joj ne dopušta nadzor nad potrošnjom novca koji lako može biti potrošen i na bilo što drugo. Rizik za uvijek moguću propast projekta snosi, dakako, sam kreditor
Sam se HBOR po svemu sudeći apsolutno oglušio na Ostojićevo upozorenje. Nije ustuknuo pred alarmantnim očitovanjem da HB-J ne može izraditi ocjenu o stanju dotad utrošenih sredstava isključivo na osnovi papira dostavljenih kontroloru posredno, bez direktnog uvida u proizvodnju. Jer ta je ‘dokumentacija nedostatna, nepovezana s planskom dokumentacijom i ne obuhvaća potrebne podatke’ koji bi ‘omogućili kontinuirano praćenje realizacije gradnje broda, troškova gradnje, te namjenske potrošnje sredstava’. Štoviše, ni spomenuta nadležna dva ministarstva – gospodarstva i financija – nisu se baš nešto počešala.
Pisali smo na obje adrese, dobili odgovor samo s jedne, od Ministarstva financija. Nismo saznali mnogo: ‘Obavještavamo vas da je, na zahtjev Ministarstva financija, HB-J dostavila određene izvještaje slijedom čega je Ministarstvo financija, postupajući u granicama svojih ovlasti, obavijestilo nadležna tijela.’ No lanjskom Vladinom odlukom o jamstvu i kreditiranju gradnje 487, upravo je Ministarstvo financija zaduženo za sklapanje ugovora s Brodosplitom, a u kojem će se ‘utvrditi sve obveze brodogradilišta kao i instrumenti osiguranja’. Prema toj odluci koja je morala biti uzeta u obzir prilikom ugovaranja posla sa splitskim škverom, HB-J trebao je oboma ministarstvima slati mjesečni ‘Izvještaj o stanju novčanog tijeka’. Aktivnosti oko gradnje – ako već ne ona sama – vidjeli smo, traju od prošle godine. Kontrolor nije dobio priliku da pošalje niti jedan jedincati izvještaj, ali dva ministarstva i jedna državna banka nisu na to trznuli nijednim damarom.
Do danas su svejedno isplaćene već dvije od četiri ture kredita, pa Tomislav Debeljak svakako ima razloga da i pomalo neumjereno slavi. Ako niste već shvatili iz drugih medija, da pojasnimo – država u ovom slučaju garantira avansni ulog kupca kroz izdati kredit, dok on na nju prenosi svoja potraživanja od avansa koji iznosi 80 posto od dogovorene prodajne cijene broda. Kredit je zato odobren upravo u visini tog avansa koji pak i nije bio uplaćen, osim kao prelijevanje iz šupljeg u prazno. To je moguće veoma jednostavno – tako što je kupac broda sam proizvođač. Brod će se zatim iznajmljivati američkom poduzetniku, a na kraju najma i otkupiti. No sve bi to još i bilo prihvatljivo, da nije države koja očito ne haje za sigurnost izdate subvencije.
Da je nastrojena ikako drukčije, valjda bi barem već zamolila Debeljaka da smisli neki drugi račun na koji će mu HBOR uplatiti novac, umjesto one nakaradne tvrtke-kćeri Brodosplita koja je registrirana na Maršalovim Otocima i kreativno nazvana Polaris Exploration Inc. Ipak se trebalo protegnuti sve do Mikronezije da bi se izbjegla porezna davanja matičnoj državi, ali potonju to nije impresioniralo. Možda i zato što je državno odricanje od brodogradnje već prilikom njezine privatizacije podrazumijevalo i usvajanje takvog tipa poduzetništva – drugim se u pravilu i ne raspolaže za vrijeme prvobitne akumulacije kapitala.
Kontrolor nije dobio priliku da pošalje niti jedan jedincati izvještaj, ali dva nadležna ministarstva i jedna državna banka nisu na to trznuli nijednim damarom. Do danas su svejedno isplaćene već dvije od četiri ture kredita
Ona u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća i nije mogla završiti na bolji način, sva je prilika, nego u ovakvom kokošarenju. Druge, ekonomski jače zemlje već su bile počele s povratom brodogradnje pod državnu pasku, nakon kratkotrajnog eksperimenta s izrazitim privatiziranjem sektora. Privatluk nije uspio jer je posrijedi suviše složena industrija u kojoj nema dobiti bez regulacije i planskog uigravanja s raznim drugim granama. Čak i tad je relativno malena, dok se ukupna korisnost ogleda tek u nacionalnom ekonomskom totalu. Hrvatska je, zbog iznimne pozicije u svjetskoj brodogradnji još u prošlom desetljeću, bila pod velikim pritiskom da taj sektor prepusti privatnicima, čemu je prethodilo njegovo rastakanje kroz dugogodišnju nebrigu u menadžeriranju i kooperaciji. Tranzicija iz socijalizma nije bila završila, s druge strane, sve dok ta najvrednija industrija ove zemlje nije rasprodana. Znamo i kako: izabrani su za tu svrhu neki, reklo bi se, kontroverzni poduzetnici, a onda im je preuzimanje još i plaćeno. To je, doduše, bilo nazvano restrukturiranjem, pa je Debeljak na ime svoje časne zadaće dobio nekih milijardicu i pol javnih kuna, te nadalje od HBOR-a i HPB-a navodno još oko milijardu. O tome smo ionako pisali i dosta i uzalud – pa i sad vidimo da nije pomoglo – kao i, uostalom, o brodograđevnoj teškoj neefikasnosti toga glasovitog proizvođača šarafa iz jedne obiteljske manufakture u Samoboru.
Nismo do toga došli gatanjem iz kipuće pakline u brodskoj stivi, međutim, nego čitajući službene dokumente. A njih je za državu izrađivala, kao revizor javnofinanciranog restrukturiranja, tvrtka Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod. Otad i seže otpor prema HB-J u novoj upravi Brodosplita, premda se loši odnosi uopće ne šire dalje prema državi. Ne samo da se ne šire, nego je Tomislav Debeljak bio ozbiljno uziman u razmatranje kao mogući strateški partner Uljanika i 3. maja. I kad čovjek vidi kako se npr. ministar gospodarstva Darko Horvat danas postavlja spram radnika Uljanika, osvetnički nepopustljivo i ekonomski nerazumno, rekao bi da će jednom Debeljaku stati na rep makar utoliko da ga upozori kako mora pustiti HB-J da radi svoj posao, ili će mu do daljnjeg obustaviti isplatu kredita. Ali očito je da se gazda splitskog škvera ne mora toga pribojavati. Može se posvetiti opetovanim svečanim polaganjima kobilica i rezanjima prvih limova.
Ili, da ne ispadne kako ga opisujemo kao notornog lezilebovića, eno ga u najnovijim nastojanjima da obori cijenu rada na tržištu. Dok je domicilne škverane progonio kao vrag grešnu dušu, o čemu je više puta pisala i Slobodna Dalmacija, standardno naklona titularima krupnog kapitala, u novije doba on sve više uvozi stranu radnu snagu. Nakon radnika iz istočne Europe, ovih dana bi u Split trebali doći prvi Indijci, od njih oko 200 koji će dobiti posao u tamošnjem škveru do kraja godine – cjevari, zavarivači, izolateri, brodomonteri i drugi.
I da se razumijemo, nemamo mi ništa protiv državnog ispomaganja brodogradnje i drugih strateških industrija. Čak i kad su privatizirane, osim što to danas i Europska komisija odobrava. Pod izvjesnim uvjetima, ne posve jasno definiranim, mada ne treba smetnuti s uma da joj je prvi i najizričitiji bio – privatizacija. A ni djelatnost ni radna mjesta ni izvoz ni doprinosi ni kooperanti ne mogu opstati u protivnom slučaju, naime prepuštanjem sektora takvih značajki isključivo tržištu. Teze da je to ipak moguće naprosto su priče analfabeta. Ili medijskih ideologa slobodnotržišnog boljeg sutra koji valjda ne shvaćaju da svatko, ako to još ikoga zanima, može sam provjeriti stanje s drukčijim praksama u boljestojećim europskim zemljama. Ali nama je ovdje ipak bila namijenjena sudbina koja je tamo već prokušana i dokazana kao naopaka. Od koje se drugdje odustalo, no svejedno i dalje postoji dovoljan broj zainteresiranih da se narodu još krvi napiju, sasvim bez obzira na te spoznaje.
Zato, zbog takvog kašnjenja u fazi, Hrvatska mora odraditi sve tranzicijske budalaštine o koje su se ranije mnogi sapleli. Kompradorska politička elita onemogućuje drugi ishod, sve dok se na neki ovako moćan i razoren sektor ne osvrne kakav padobranac u ekonomsko-političkom polju, npr. Živi zid. Budući da oni znaju svojim nasumičnim upadima posve neočekivano protresti scenu, ne treba iznenaditi ni ekskurs im u područje brodogradnje. Pritom se radi o vrlo razložnom i javnokorisnom gledanju na predmet, pa je ta stranka podignula kaznene prijave kontra niza ministara i članova nadzornih odbora HBOR-a i HPB-a odgovornih za makinacije oko brodogradnje. Ipak, podignuli su i u Brodosplitu prijave protiv lidera Živog zida Ivana Vilibora Sinčića i Vladimire Palfi. Interesantno je bilo čitati kako Darko Pappo, član uprave Debeljakove DIV grupe koja u svom sastavu ima i Brodosplit, krajem srpnja tim povodom izjavljuje da HB-J nije ugovorom predviđeni kontrolor potrošnje javnog novca za novogradnju 487.
Vladina odluka koja će odmah potom osvanuti u medijima grubo ga opovrgava. Uzgred budi rečeno, pisali smo i Brodosplitu i Sinčiću, e da bi nam prvi odgovorili kako ne mogu komentirati ‘kaznene postupke koji su u tijeku’, a drugi nam nije poslao svoje očitovanje do slanja ovog broja Novosti u tisak. Citirani dopis Siniše Ostojića koji smo dobili, pak, otkriva dodatni kontekst i nevoljkost Vlade da preduhitri moguću novu veliku štetu. Uz njega bolje tumačimo i odgovor HBOR-a Ivanu Viliboru Sinčiću, koji je proljetos od te državne banke zatražio dokumentaciju vezanu uz predmet Brodosplita i novogradnje 487.
Imamo i to: odgovorili su mu rješenjem od 14. kolovoza, sve se pozivajući na bankovnu tajnu i obavezu zaštite tajnosti podataka klijenata koji su izloženi poslovanju u uvjetima konkurencije, blabla. Ali odgovorili su mu i da HBOR ne posjeduje podatak o kontrolnoj ulozi koju ima HB-J, ‘niti ga nije dobio od druge osobe’, pa što god im značilo ovo niti-nije, te ‘uz napomenu da isti nije ni trebao dobiti od druge osobe’. E pa jesu itekako dobili taj podatak, i ne samo dobili, kao što smo vidjeli iz prepiske s Ostojićem ni mjesec dana ranije. Nego su prethodno i sami logično tražili da se HB-J izjasni oko stanja stvari u Brodosplitu, ali su se potom, eto, dosta nezgodno nasukali.
