Odluka o stvaranju prethodno potrebnih uvjeta za provođenje postupka likvidacije društva Brodarski institut d.o.o Zagreb – tako je nazvan usvojeni potez Vlade RH na sjednici održanoj prošli tjedan. Još prethodniji uvjeti, međutim, osigurani su znatno ranije, čitav niz godina unatrag. Doći ćemo lako i do najprethodnijih, kao suštinskog temelja današnje fatalne krize, ali probajmo najprije sagledati aktualnu situaciju.
Formalno, povod za finalno i neopozivo zatvaranje institucije koja je nekoć predstavljala krunu domaće brodogradnje sadržan je u njezinu odnosu s izvjesnim slovačkim partnerom. Slovaci, tvrtka NTE Development, uplatili su institutu oko 26 milijuna kuna. Institut je početkom ove godine dospio pod blokadu, uslijed gubitaka, dok slovački partner posjeduje zabilježbu na njegove nekretnine. Vrijednost im se procjenjuje na oko 300 milijuna kuna, pa je hrvatska vlada sad odlučila potrošiti 60 milijuna na ovu i slične obaveze kako bi spriječila naplatu vjerovnika koji bi mogli aktivirati potraživanja i domoći se kudikamo veće nekretninske vrijednosti.
Do jučer smo radili izuzetne specijalizirane brodove, da bismo polako ugušili svu materijalnu proizvodnju, ne samo ovu. I bojim se da nam više nema spasa, govori umirovljeni profesor brodogradnje Roko Markovina
Stoga vlada želi sama raspolagati zemljištem – atraktivnim, obično se kaže – u novozagrebačkoj četvrti Siget, tj. prodati ga za svoj račun. Sve je na koncu svedeno na mešetarski posao jednom povelikom parcelom. Tamo će se već sagraditi nekakav stambeno-poslovni kompleks, i možda će ga marketinški eksperti čak nazvati po nekadašnjem institutu. Memorija vezana uz slavnu prošlost također ima finu cijenu na tržištu nekretnina.
Govoreći o memoriji, prisjetimo se stvaranja navedenih ponešto ranijih uvjeta za likvidaciju instituta. Preostali tamošnji radnici – njih jedva oko 30, a brojali su se u stotinama – objavili su prije nekoliko dana apel za spas ustanove koji je potpisala Marta Pedišić Buča, voditeljica istraživanja. Odmah da kažemo, dandanas se u golemim podzemnim bazenima instituta provode složeni istraživački projekti za strane i domaće naručitelje, mada to Vladi RH ne znači mnogo.
– U njezinoj odluci uopće se ne spominje blokada našeg poslovnog računa, ni onemogućeno normalno financiranje, kao ni činjenica da smo spriječeni u, primjerice, povlačenju sredstava iz EU-fondova – rekla nam je Pedišić Buča.
Problem je u statusu Brodarskog instituta, zapravo državnoga trgovačkog društva. Da je on pak javna ustanova, nešto u rangu npr. Instituta "Ruđer Bošković", kao što po svom potencijalu i značaju zaslužuje, bilo bi mu bitno lakše poslovati i opstati. Jednostavno, mogao bi biti nositelj projekata, recimo, jer i sad predsjedava jednom od četiri radne grupe ITTC-a, svjetske organizacije koja okuplja subjekte u području istraživanja hidrodinamičkih svojstava brodova.
– Uz vladinu odluku napisane su brojne netočnosti. Tvrdi se da nemamo plan poslovanja, ali imamo. CERP nam je zadnji plan restrukturiranja odbio jednim retkom objašnjenja. Stvara se utisak da se nije znalo o našim zaduživanjima, kao da su obavljana potajice. No mi smo državna firma, skupština je sve to znala. Povrh svega, procjene vrijednosti se zasnivaju na zemljištu i nekretninama, ali ne i laboratorijima, opremi, znanju. A to je naša glavna vrijednost, ne parcela. Imamo najveće i najskuplje laboratorije u državi koje sutra nitko neće kupiti kao takve, nego kao zemljište – dodaje ova brodograđevna inženjerka, opisujući nam dalje kako Brodarski institut, s druge strane, više nema one davnašnje potrebe širenja.
To je čista katastrofa iz više kutova gledanja – znanstvenog, tehničkog, kulturnog – jer Hrvatska ima fantastičnu tradiciju brodogradnje, a takvo što se nipošto ne ostavlja da propadne, kaže profesor Giorgio Trincas sa Sveučilišta u Trstu
To objašnjava i dilemu je li trebalo prodavati već i manji dio zemljišta za gradnju stanova uz sadašnji trgovački centar Avenue Mall. Nekretninski mešetari nisu jučer bacili oko na ovu zonu, dakle, ali institutu je bilo veoma problematično raspolaganje vlastitim zemljištem za stavljanje pod najam dok je u poslovnim teškoćama. Jedna nedaća tako je automatski povlačila drugu, do sadašnjeg agonijskog stanja. Naročito ako znamo da se država nije zanimala ni oko kakve pragmatičnije upotrebe tih resursa u svrhe opstanka i razvoja.
Da bi se takva jedna institucija održala i na tržištu u vidu nekog hibridnog modela poslovanja, morala bi uz ostalo nuditi nove proizvode. Razvoj azipodnog kontrarotirajućeg propulzora – naziv je jednog velikog projekta koji je upravo u toku, na tragu određene narudžbe dugogodišnjeg inozemnog kupca. Dotični sklop čiju svrhu razumiju samo eksperti, a naveden je u apelu, Brodarskom institutu potreban je da bi privukao klijente za razne skupe usluge i proizvode. Jedan primjer takvog posla je istraživački projekt "Utjecaj toleranci za proizvodnju na karakteristike brodskih vijaka" o kojem je prije dva mjeseca pisao Jutarnji list. Da pojasnimo, riječ je o propelerima, a ne o šarafima na kojima se obogatio Tomislav Debeljak, danas najveći brodograđevni privatnik u Hrvatskoj, vlasnik Brodoplita. U splitski škver se silom političkog favoriziranja tržišta odlio i dio kadra te znanja iz Brodarskog instituta, a taj privatni pogon Vlada RH itekako razumije i podržava. Zahvaljujući državnoj potpori, Brodosplit ostvaruje kakvu-takvu proizvodnju, premda bi same naše vlasti bile kadre i šaraf pokvariti. I nije njihovo da shvaćaju sofisticirane zahtjeve brodogradnje, ali jest da poslušaju znanost.
Marta Pedišić Buča (Foto: Boris Šćitar/PIXSELL)
Dobar pokazatelj ogluhe na koju brodograđevna struka nailazi u Hrvatskoj već čitavu vječnost redovna su pisma stručnjaka koji se i dalje okupljaju na dvogodišnjem Simpoziju Sorta. Ta javna pisma oni doslovno očajnički upućuju vladi, navodeći ključne zahtjeve za spas domaće brodogradnje, uključivši i pripadajuću znanost. Njihove strateške sugestije uporno se i sistematično zanemaruju, a ishodu svjedočimo također u kontinuitetu. Inače, simpozij koji se održava gotovo pola stoljeća nazvan je po Leopoldu Sorti, jednom od osnivača naše moderne brodograđevne znanosti. Njegovo ime nosi ulica koja omeđuje sjeverni rub Brodarskog instituta.
No dugi marš kompradorskih jajara i sitnoposjedničkog klateža će neizbježno rezultirati totalnim rastakanjem intelektualne i znanstvene supstance ove zemlje. I dalje će na vlasti ostati zastrašujuće indolentni mediokriteti, ne pružajući nikakvu dostojnu alternativu zatečenom kulturnom i ekonomskom naslijeđu, dok se njihovi liberalni medijski jataci autistično kunu u superiornost slobodnog tržišta i privatnog poduzetništva. Krajnje je pritom sarkastično, kao što je u našoj javnosti već primijećeno, da im je STEM vječito na usnama, a Brodarski institut – istinsku stemovsku perjanicu – kane potopiti kao ruzinavu olupinu.
– Sve će to sad pojesti građevinski lobi koji je odavno bacio oko na zemljište naših škverove, npr. u Trogiru i Puli – kazao nam je Roko Markovina, umirovljeni profesor brodogradnje s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
– I to se odnosi na sve hrvatske vlade pa smo jednom tako ja i par mojih kolega išli u vladu na zakazani razgovor kod Radimira Čačića, da mu izložimo što je potrebno za spas sektora, ali nas nije primio – nastavlja on.
Roko Markovina (Foto: Radio Sarajevo)
– Više nije tajna, namijenjeno nam je da postanemo sluge, da prodajemo usluge. To vam je ono '5K', odnosno: konobari, kuhari, kockari, kurve, kriminalci. To je ekonomsko-političko samoubojstvo, ali i na tome prosperira jedan uži krug ljudi. Sutra će poput Brodarskog ugasiti i fakultete brodogradnje. Naši stručnjaci sad još nalaze posla barem u manjim privatnim pogonima koji niču i po kontinentalnom dijelu Hrvatske ili rade onlajn za strance. Privatluk je sve poklopio, ali tako nema razvoja znanosti ni nacionalne industrije. Do jučer smo radili izuzetne specijalizirane brodove, da bismo polako ugušili svu materijalnu proizvodnju, ne samo ovu. I bojim se da nam više nema spasa – smatra Markovina.
Snalaženje po specifičnim proizvodnim nišama u brodogradnji je već dijelom bilo realizirano, s obzirom na nesporno izmijenjen globalni i domaći privredni kontekst. Hrvatska je u tome bila korak ispred konkurencije, ali ne zadugo. Naravno, ovdašnjoj brodogradnji nije na ruku išla ukupna ekonomska konstelacija nakon Jugoslavije, gdje se u proizvodnji brodova okupljala kompletna industrija pa je udio domaćih dijelova bio iznimno visok. Ipak, za daljnju prilagodbu novonastalim okolnostima Brodarski institut je imao krucijalnu ulogu.
Njegovim gašenjem, inovativni potencijal hrvatske brodogradnje spast će na zanemarivu razinu. Ono što je Brodosplit ili 3. Maj dosad mogao naručivati u Zagrebu, da bi se održao, morat će ubuduće tražiti po inozemstvu, a to više neće biti isplativo.
– Sveukupno, to je čista katastrofa iz više kutova gledanja – znanstvenog, tehničkog, kulturnog – jer Hrvatska ima fantastičnu tradiciju brodogradnje, a takvo što se nipošto ne ostavlja da propadne. Brodarski je slavna adresa u svijetu. Već pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća bio je uz bok najvećim sličnim ustanovama, sjećam se da je tijesno surađivao s najpoznatijom takvom kućom iz Nizozemske, čijeg je direktora više puta primio lično Tito – izjavio je za Novosti Giorgio Trincas, profesor na Katedri za projektiranje brodova Sveučilišta u Trstu.
Giorgio Trincas
Trincas ističe da su Brodarski institut u Jugoslaviji vodila vrhunska znanstvenička imena, i prisjetio se npr. Mladena Fanceva s kojim je rado surađivao:
– Radili su za domaće škverove i armiju, ali su bili apsolutno otvoreni za suradnju sa zapadnim partnerima, ili bilo kojima drugim. Tamo još ima izuzetnih stručnjaka i projekata, ali jednom kad se ugasi, sve će nestati. Užasna šteta, ne znam ni kako da je iskažem – govori on.
Ne zna nitko u potpunosti, ali naš tršćanski sugovornik svjestan je da ova faza predstavlja logičnu konsekvencu ukupne sudbine hrvatske brodogradnje koja je olako puštena da se sroza na jako niske grane:
– Znate, osamdesetih je hrvatska tj. jugoslavenska brodogradnja u jednom trenu bila četvrta na svijetu, a talijanska osma, i situacija na našim fakultetima je bila takva. Sad je obrnuto, tj. Hrvatska je kudikamo gora. Pritom treba reći da politika danas nigdje u Europi nije jako sklona znanstvenim ustanovama u brodogradnji, i najradije bi ih sasvim prepustila tržištu koje pak danas drže zemlje Dalekog Istoka, ali ovakav epilog kao u Hrvatskoj je ipak nečuven. Vi ste bili sam svjetski vrh, ponavljam – dodaje Trincas.
– Mi u Italiji smo usprkos Berlusconiju svojedobno vratili brodogradnju pod državnu kapu i zatim je unaprijedili i učvrstili. Bugarski brodski hidrodinamički centar u Varni, recimo, koji je u javnom vlasništvu, ipak preživljava jer najviše radi za dansku brodogradnju, također malenu, ali relativno stabilnu. Hrvatska struka ne bi smjela imati fatalnih problema u nalaženju svog mjesta u takvom kontekstu, ali struka se tu malo sluša – napominje on.
Rumunjskoj se doduše dogodilo nešto slično ovome u Zagrebu, s privatizacijom takve jedne brodograđevno-znanstvene institucije, i to bi po Trincasovu mišljenju morala biti opomena Hrvatskoj.
– Nemaju više taj resurs i hrvatska struka to nedvojbeno zna, ali politika na nju očito ne obraća pažnju. Već odavno mi je poznato da je tako. Neki i nečiji drugi ekonomski interesi imaju primat ispred općeg – naglasio je.
– Odluka hrvatske vlade me podsjeća na jedan potez Margaret Thatcher prije nekih 40 godina, kad je ukinula državno financiranje jednoj historijskoj brodograđevno-istraživačkoj ustanovi. Inače prvoj takvoj u Engleskoj i svijetu, a koju je dizajnirao sam William Froude, legendarni brodograđevni znanstvenik. Ovo u Hrvatskoj je još dramatičnije, shvatio sam to kad ste mi rekli da će prostor Brodarskog vjerojatno biti prodan na tržištu nekretnina – zaključio je Giorgio Trincas, a nama je uzgred palo na pamet da se po Froudeu zove ulica na koju je spojena Sortina, i koja omeđuje institut na zapadu.
U to ime i ta imena, pridodali bismo jedan apel na onaj iz Brodarskog instituta, upućen Vladi RH. Kad konačno uskoro dotučete tu ustanovu, nemojte ostaviti ni ta imena ulica, nemojte bar njih dalje kaljati, da ne ostanu puki ukras nekakvom naselju lukrativnog naziva Shipbuilding Institute Villas ili Marine Science Residences. Imenujte ih nekako primjerenije, a za početak je možda najbolje po Margaret Thatcher. Ili nam, za promjenu, napravite jednu zaista historijsku uslugu, pa umjesto Brodarskog likvidirajte poslovno sebe.
