Napokon smo saznali tko je kriv za kašnjenje plaća radnicima Brodosplita koje su trebali primiti do 15. veljače, ali ih nisu vidjeli sve do 1. ožujka. S tim da dio njih navodno ni tad nije dobio puni iznos. Zatražili smo od uprave splitskog škvera da nam objasni takvu situaciju, a odgovor nismo dočekali. Službenu izjavu nadležnih u Brodosplitu objavio je zatim Tportal: "Razlog zašto je to napravljeno kasnije nego inače je vrlo jednostavan: Brodosplit svoje poslovanje, uključujući i plaće zaposlenika, financira isključivo prihodima koje ostvaruje na svjetskom tržištu. S obzirom da zbog neodgovornosti jednog dijela zaposlenika nije obavljena isporuka novogradnje 487 (najkasnije) do 18. veljače, kako je bilo planirano, nego će biti obavljena tek ovog tjedna – Brodosplit nije ostvario planirani prihod."
A onda je Dalmatinski portal dodao novu interesantnu vijest. Za idući petak sazvana je – i to dopisom iz prethodnog tjedna – izvanredna Glavna skupština dioničara Brodograđevne industrije Split d. d. radi donošenja odluke o isplati dividende u iznosu od približno 251 milijun kuna. Dioničari su, naravno, Tomislav Debeljak i njegova obitelj, posredstvom njihova poduzeća DIV Grupa iz Samobora.
Daljnja logična pitanja vam sad zasigurno i samima padaju na um tolikom brzinom da jedno preskakuje drugo. Ipak nekim redom, dakle, pokušajmo ovako – kako je moguće da splitsko brodogradilište ima toliku masu novca za izvlačenje na račun vlasnika, a nema za radničke plaće? "Dividenda će se isplatiti", kaže se u Odluci o sazivu skupštine, "iz dijela zadržane dobiti Društva iz poslovnih godina 2013., 2016. i dio dobiti iz 2017. godine."
Potom, ako su radnici krivi za prošlomjesečno kašnjenje, tko je zaslužan za profit namaknut u ranijim godinama, počevši od one prve u kojoj je Debeljak preuzeo Brodosplit i javnih oko milijardu i sto milijuna kuna na ime procesa restrukturiranja? I smije li uopće zakonski te ugovorno vlasnik tako uskraćivati plaću zaposlenima, iako mu firma, kao što vidimo, baš i nije propala?
Jasno, svima su već sinuli i poneki odgovori. Moguće je i smije se to sve što nabrajamo ako ste gazda u zemlji Hrvatskoj, jer je za dobre rezultate uvijek gazda zaslužan, a za neuspjehe krivi radnici. Nije da konstruiramo napamet, nego zaključujemo prema dosadašnjem iskustvu, ovdje konkretno s Debeljakom i njegovom dosadašnjem tretmanu zaposlenih, kao i državnom tretmanu samog Debeljaka. Itekako mu se dosad gledalo kroz prste, pa valjda ni sad nema razloga da bude drugačije.
