Domaće informativne rubrike zaljuljale su se u nevjerici kad je ovih dana iz pravosudnih krugova procurila vijest kako jedno poduzeće Tomislava Debeljaka, vlasnika Brodosplita, ima rok od mjesec i pol da popiše imovinu i obaveze te proglasi stečaj.
Razlog je "utvrđena neizvršena osnova za plaćanje" dotične tvrtke zakučastog naziva Izvor energije vjetroparkova – jer to je vjetar sam, zar ne – u iznosu od oko 50 tisuća eura, a što se nekome može činiti i sitnicom za takvog poduzetnika koji inače javno i pasionirano dijeli krupne banknote žrtvama elementarnih nepogoda.
No karitativna poza je jedno, a biznis drugo, pa se prisjećamo slične zgode kad je Trgovački sud u Splitu jesenas pokretao stečajnu proceduru zbog nepunih 17 tisuća eura, ali je Debeljak u zadnji čas odriješio kesu i održao poslovanje. No kakvo je to poslovanje, pitanje je sad, a odgovor možemo potražiti u medijskim kronikama splitskog brodogradilišta koje smo i sami dopunjavali, nemalo impresionirani razmjerima dovitljivosti Tomislava Debeljaka.
Recimo, prije nepune tri godine u jednim novinama prebrojano je ravno 47 sestrinskih poduzeća Brodosplita od kojih čak devet nije imalo nijednoga zaposlenog, dok je u preostalih 38 bilo raspoređeno oko 2.000 radnika.
Takav model poslovanja nije posebna nepoznanica, jer npr. i Danko Končar, drugi naš najveći privatni vlasnik nekog velikog škvera, odlikovao se takvim sklonostima, prebacujući radnike i obaveze iz jednog u drugo trgovačko društvo poput one kuglice ispod triju kutija od šibica. No gazda Brodotrogira je s brodogradilišnom djelatnošću manje-više propao, a s njim i nekoć dični Brodotrogir, dok mu je tajkunski kolega Debeljak uspio povući za nos više hrvatskih vlada, tj. uspijeva to i dandanas.
Od preuzetog novca za tzv. restrukturiranje do neisporuke patrolnih bodova za Hrvatsku ratnu mornaricu, samoborski biznismen postiže čuda u tom ekonomsko-politikantskom miljeu, pa vjerujemo da mu ni ovaj stečajčić neće fatalno utjecati na daljnji osobni prosperitet.
