Brodosplitove četiri tvrtke trebale bi uskoro otići u stečaj zbog računa blokiranih duže od tri mjeseca, po zahtjevu Fine prema Trgovačkom sudu, a sličan epilog priprema se za njih još barem šest. Zna li se da splitski škver ima čak 47 takvih sestrinskih poduzeća, može se činiti da nije riječ o ultimativnoj katastrofi. Ipak, u prva četiri ugrožena je zaposleno 468 radnika, i u ostalih šest još gotovo jednako toliko, čime dolazimo do približno polovine kadra Brodosplita.
Ne zna se je li pritom riječ o nekakvoj novoj financijskoj i poslovnoj akrobatici vlasnika škvera Tomislava Debeljaka. Podsjećamo, on je prije tri i pol mjeseca kasnio s plaćama, objavivši da je razlog tome podbačaj na tržištu za koji je okrivio "dio neodgovornih zaposlenika". Odmah potom je sebi i svojoj obitelji isplatio 251 milijun kuna dividende, doduše, tvrdeći da je taj korak "zlonamjerno interpretiran" u javnosti, i da je u pitanju bio samo prijeboj unutar Brodosplita, a još konkretnije od toga – ulaganje u istraživanje i razvoj.
Najnoviju vijest objavila je Slobodna Dalmacija, kao i notu da škverska uprava ne odgovara na upite o razlozima stečaja i daljnjoj perspektivi brodogradnje u Splitu. Ništa još ne znaju ni sindikalni predstavnici, što nas čudi još manje, sjetimo li se da im je Debeljak 2014. godine – nedugo nakon kupnje Brodosplita – jednostrano otkazao Kolektivni ugovor. Vrhovni sud RH ga je tek nedavno vratio na snagu, ali teško da se možemo posebno uzdati u to kad je riječ o zaštiti radnika, a sudeći po toleranciji koju prema živopisnom samoborskom šarafdžiji otpočetka iskazuje domaća politika.
Jer, okreni-obrni, Brodosplit je ipak najuspješnije hrvatsko veliko brodogradilište, i nema veze što to manje govori o njemu, a više o svima preostalim. Brodotrogir je nalik poligonu za mešetarsko iživljavanje stanovitog privatnika, 3. Maj se mukotrpno batrga iz propasti na čiji je rub doveden, a Uljanik je ionako živ još samo klinički.
Razlog je svemu tome ona znana krovna strategija hrvatskih vlasti u izvedbi HDZ-a i SDP-a, ali i Europske komisije s financijsko-industrijskim zaleđem: privatizacija svake proizvodnje pod svaku cijenu, makar to bilo i konačno njeno ugasnuće. S tim je ciljem ovdašnja brodogradnja dugi niz godina bila prepuštana lošim menadžerima, te difamirana kao organski gubitaška pojava, premda bolju i važniju industriju od nje nismo imali.
Onda je valjda normalno i da se državno kreditno i naručiteljsko potpomaganje brodograđevne djelatnosti nastavi dugo nakon privatizacije te procesa tobožnjeg, a skupo javno plaćenog restrukturiranja. Kao što je normalna i činjenica da pet Brodosplitovih poduzeća u ovom trenu državi na ime poreza duguje oko sedam milijuna kuna, pa nikom ništa, a Debeljaku dividenda, tj. istraživanje i razvoj. Možda i u vezi s onim norveškim škverom što ga je kupio početkom prošle godine, e da bi mu do ljeta već neslavno bankrotirao.
Poželimo ipak Brodosplitu da se izvuče iz ove nevolje, radi očajnih škverana i održanja kakve-takve proizvodnje u samom Splitu, ali ne onako kako su to uobičajili hrvatski mediji. Jer, u pravilu su kritički nastrojeni prema sličnim poduzetničkim slučajevima tek kad nešto definitivno pođe ukrivo, a dotad ih u biti prikriveno oglašavaju, u čemu prednjači javna Hrvatska televizija. I ne puno manje od toga Slobodna Dalmacija koja je Debeljaku prije svega dva tjedna uručila prostor za lagodni veliki intervju i novo pljucanje na radnike i dobavljače te hvalisanje - uspješnim poslovanjem.
