Kako komentirate propast druge javne dražbe za prodaju Uljanik brodogradnje 1856, koje se na tržištu nudilo ispod procijenjene vrijednosti?
Prošle godine kada se procjenjivala vrijednost uzeto je poslovanje društva koje je do tada, više ili manje, bilo pozitivno. Danas bi vrijednost bila čak i manja jer je došlo do komplikacija u poslovanju. Žalosno je što se prodaja nije uspjela ostvariti još lani kada je postojala ponuda češkog investitora. Ne znam zašto država, većinski vlasnik, nije prihvatila ponudu. Nova dražba je bila po puno manjoj vrijednosti nego tada, bilo je unaprijed jasno da nema šanse da se itko javi. Potrebno nam je financiranje da bismo poslovali. Za nešto smo dobili jamstvo države, ali za većinu poslova moramo se snalaziti sami. A tek smo u razvoju, nemamo financijsko zaleđe. Bilo je priče da će se raditi veliki brod na osnovu kojeg bi prilivi bili puno veći. Povećali su se samo troškovi, a do danas taj posao nije započet. Zato sam znao da neće biti kupaca. Tko god želi ući unutra, želi imati stabilnu firmu. Sve i da se stavi pola postojeće cijene, 25 posto od procijenjene vrijednosti, opet neće biti ništa. To je iznos koji ne zadovoljava potraživanja radnika Uljanika u stečaju.
Pozvali ste Ministarstvo gospodarstva na pregovore. Što vidite kao rješenje?
Ako ministarstvo to ne želi, važno je da se izjasni pa da preostali radnici znaju što im je činiti. Jedino rješenje je da se nađe model financiranja, da se riješe prisutni, unutarnji nedostaci. Ako nam je država dala šansu da se pokrenemo, treba nam pomoći i da stanemo zdrave noge.
U proteklom periodu imali ste blokiran račun i plaće su kasnile. Kako izgleda realnost preostalih tristotinjak radnika?
Kada smo ponovo zapali u probleme, sjetili smo se perioda u kojem smo bili bez plaće devet mjeseci. Većina radnika i dalje smatra da će Uljanik opstati. Tu su bez obzira na to što je tri puta došlo do blokade računa i što im je isto toliko kasnila plaća. Metalske struke u Istri nema, ne preostaje ništa drugo nego da se ide u zapadnu Europu. Netko će reći da je to zato što se ljudi nisu snašli. Ne radi se o tome, radnici nisu željeli otići, nadali su se da ovdje mogu dočekati mirovinu. Oni imaju veliko iskustvo i mogu dati značajan doprinos u radu.
