Profesor na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu Marin Sovar primio je 3. rujna 2017. godine telefonski poziv koji ga je snažno uznemirio. O imenu pozivatelja na ekranu mobitela nije razmišljao duže vrijeme. Zadnji put su se čuli dvije godine ranije, kad ga je Sovar nazvao i prvi put suočio s traumom koju je nosio još od 2005. godine. Jedan od najmoćnijih kaptolskih svećenika, Zvonimir Kurečić, želio ga je seksualno iskoristiti. Sada mu se iz nekog razloga vratio u život.

"Što hoćeš, zašto me zoveš?" odmah ga je pitao. Kurečić mu je odgovorio da se javlja u ime nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića. Rekao je da Hraniću treba šivati misne halje pa ga se sjetio.

"Zar opet šivanje?" povišenim glasom odgovorio mu je Sovar, sjetivši se kako je Kurečićev poziv da mu šije misnice 12 godina prije doveo do traumatičnog događaja. "Ne treba on mene zbog šivanja. Treba me zbog zločina pedofilije. Jer zna da ja nešto znam", kazao je Sovar. Svećenik je rekao da samo prenosi poruku i da ga nije htio sablazniti 2005. godine. Tako je, tvrdi Sovar, opisao tjelesni nasrtaj na njega. "I onda je još rekao: 'Ništa se na kraju nije dogodilo. Ja sam samo pokušao'", prepričao nam je sadržaj tog razgovora, koji je, veli, pokazao da napadač i dalje nije bio svjestan svoga prijestupa. "Njegove riječi bile su omalovažavanje trauma njegove žrtve", rekao je.

Kad se potom poprilično uznemireni Sovar istoga dana telefonski čuo s Hranićem, shvatio je da je bio u pravu. Hranić je zapravo htio razgovarati o ozbiljnim optužbama protiv drugog svećenika, Zlatka Rajčevca iz župe u vukovarskom naselju Sotinu i u obližnjem Opatovcu. Hraniću je 2016. godine prijavljen da je neprimjereno dirao dvije ministrantice. S jednom je počeo od njene devete godine. Kasnije će biti utvrđeno da je Rajčevac bludničio nad pet djevojčica od ranih dvijetisućitih, u rasponu većem od jednog desetljeća.

Prema pouzdanim informacijama, Rajčevac je sve do ožujka 2020. godine, i nakon što je protiv njega potvrđena optužnica, obnašao svećeničke dužnosti. Držao je mise s djecom, ispovijedao vjernike, vodio vjeronauk za lokalne krizmanike

U trenutku kad je zamolio Kurečića da ga spoji sa Sovarom koji je porijeklom iz Sotina, Hranić je skoro godinu dana znao da on poznaje najmanje jednu žrtvu sotinskog svećenika Rajčevca. Toliko vremena Hranić je, međutim, bio upoznat i s optužbom Sovara protiv Kurečića. Unatoč tome, zamolio je tog svećenika da kontaktira svoju žrtvu zbog drugog zlostavljača u halji.

Hranićeva namjera da slučaj jednog napasnika pokuša riješiti angažirajući drugog dodatni je detalj u nizu problematičnih poteza ovog nadbiskupa u slučaju serijskog predatora djevojčica, pokojnog Zlatka Rajčevca. U prošlotjednom tekstu otkrili smo da je umjesto donošenja odluke o privremenoj suspenziji ili redovnoj mirovini, Hranić držao Rajčevca još tri i pol godine kao župnika u Sotinu i Opatovcu, među maloljetnim ministranticama i drugim vjernicima. Zbog svojih postupaka prijavljen je 2020. godine i Vatikanu, koji se i dalje nije očitovao na naš opsežni dopis.

Do informacija o Sovaru i njegovom napadaču, tada moćnom kaptolskom svećeniku Zvonimiru Kurečiću, Hranić je došao u listopadu 2016. godine. Njihova imena spomenuta su tijekom razgovora sa župljanima iz Sotina, koji su posjetili nadbiskupa s ciljem da argumentirano razotkriju Rajčevca kao pedofila.

U uvodu zapisnika s tog sastanka piše kako je Sovar 2013. godine u razgovoru s poznanicom i žrtvom svećenika iz Sotina "pripovijedao o tome kako ga je napastovao vlč. Zvonimir Kurečić u Zagrebu". "U jednom trenutku iz nje je provalilo njezino iskustvo seksualnog zlostavljanja koje je doživjela od vlč. Zlatka Rajčevca", stoji u dokumentu do kojeg smo došli i u kojem je još navedeno da je Sovar jednom prilikom u sotinskoj crkvi vidio neprimjereno ponašanje Rajčevca prema ministrantici, što je bio spreman i posvjedočiti. Kad ga je Hranić skoro godinu poslije, u rujnu 2017., kontaktirao preko Kurečića, Sovar je shvatio da je "šivanje misnica" samo izlika. "Hranić u razgovoru uopće nije spomenuo šivanje. Odmah je krenuo u priču oko Sotina. Pitao me je mogu li utjecati na djevojku da Rajčevca sama prijavi policiji. On ga očito nije htio prijaviti, pošto je prošla godina dana otkad su ga pojedini mještani Sotina to tražili kao nadređenog nadbiskupa", kaže nam Sovar, koji je odbio njegov prijedlog. "Rekao sam mu da je djevojka u jako lošem stanju, da je ne želim prisiljavati ni na što. Pitao sam ga je li svjestan kako se ona osjeća", prenio je sadržaj razgovora, dodajući kako ga je podsjetio da on dotad ništa nije poduzeo.

Sovar mu je potom predbacio što ga je kontaktirao preko Kurečića: "Pitao sam ga otkud mu ideja da traži moga zlostavljača da me nazove. 'Znali ste što mi je napravio. Jeste li svjesni što radite? Kako vas nije sramota?' rekao sam." Hranić mu je, veli Sovar, odgovorio da nije mislio ništa loše, nego da je pretpostavio da Kurečić ima njegov kontakt. "Zašto me onda nije izravno nazvao?" pita se Sovar. Hranić nije imao suvisao odgovor.

No nakon razgovora poslao mu je poruku sa zamolbom za telefonski broj žrtve. "Poslije svih propusta za koje je bio odgovoran, on ju je planirao nazvati. Mogu samo zamisliti kako bi se ona osjećala. Mislim da se radilo o manipulacijama i pokušaju zastrašivanja", tvrdi Sovar.

Zlatko Rajčevac je u lipnju 2019. vodio misu i pričestio djecu (Foto: Općina Lovas) 

U rujnu 2017., nekoliko dana nakon opisanog razgovora, majka žrtve koju je Hranić pokušao kontaktirati nakon jedne godine nečinjenja saznala je za razgovor sa Sovarom. Poslala mu je pismo. "Poštovani biskupe Hraniću, obraćam vam se nakon vašeg poziva upućenog gosp. Kurečiću nakon čega je uslijedio poziv Marinu Sovaru da ga trebate radi šivanja odjevnih predmeta. Kolika drskost, hrabrost i sigurnost treba da nazovete i tražite komunikaciju preko 'svetog' čovjeka koji je zlostavljač i to s lažnim izgovorima", piše na početku pisma nadbiskupu, u kojem je roditelj žrtve naveo da se pokajao što mu se godinu prije obratio za pomoć. Predbačeno mu je da ništa nije poduzeo. Dapače, u lipnju 2017. godine, osam mjeseci nakon što je Rajčevac prijavljen, Hranić je sa sotinskog oltara u njegovom društvu, prema tvrdnji svjedokinje s kojom smo razgovarali, optužio prijavitelje za "klevetanje" ovog svećenika. Autorica pisma je kazala da je 2016. godine Rajčevca prijavila Hraniću i na molbu žrtve da ga makne iz javnog djelovanja i tako "spasi ostale djevojčice" od predatora. Budući da Hranić dotad nije reagirao na molbu, poručila mu je u pismu da više ne pokušava stupiti u kontakt sa žrtvom.

Nakon što je, pod pritiskom pojedinih župljana Sotina, Đakovačko-osječka nadbiskupija 14 mjeseci poslije prvih saznanja prijavila Rajčevca Državnom odvjetništvu, Sovar je u svibnju 2018. godine dao iskaz. Njegov razgovor s policijom o Rajčevcu, ali i više od toga, njegova komunikacija s Hranićem preko Kurečića, potaknuli su ga da potom prijavi svoga zlostavljača policiji i Katoličkoj crkvi. I dotad je godinama razmišljao da to učini, ali se bojao odmazde moćne Katoličke crkve. Krajem 2019. poslao je opsežno pismo nadbiskupu zagrebačkom Josipu Bozaniću, kao nadređenom Zvonimiru Kurečiću. Napisao je da se 2005. godine htio zarediti i postati svećenik. Tako je došao u kontakt s ljudima iz crkve u Krapini i Zagrebu. Upoznao je i Kurečića, koji mu je predložio da mu šiva misne haljine. Jedne večeri nasrnuo je na njega, s namjerom da ga seksualno iskoristi. Sovar je Bozaniću pritom spomenuo i razgovor s Hranićem. "Nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić uspio je dotaknuti dno traživši Zvonimira Kurečića da me nazove i traži moju adresu zbog navodnog šivanja. Pa zar opet na istu foru?! To su bili zadnji pokušaji zastrašivanja. Kroz razgovor su i Kurečić, a kasnije i Hranić shvatili da ne dopuštam igranje nekakvih igrica i da se ne bojim. Pazite! Tražio je mog zlostavljača da me nazove! Dno dna!" napisao je Sovar Bozaniću.

Poučen pričom iz Sotina u kojoj crkvene strukture nisu sankcionirale svećenika u tajnosti, paralelno sa svime izašao je u medije. U prosincu 2018. godine objavljen je opsežni tekst o njegovoj priči u Globusu. Kurečić je u drugim medijima negirao sve optužbe. Sovar je novinaru Globusa usput otkrio ime drugog zlostavljača, Zlatka Rajčevca. Bez navođenja imena svećenika koji u tom trenutku nije bio procesuiran, Globus je zatražio očitovanje nadležne Hranićeve nadbiskupije. Dvije godine otkad su saznali za Rajčevca, iz Đakovačko-osječke nadbiskupije odgovorili su Globusu da su "zatražili prva očitovanja i razjašnjenja te učinili korake predviđene zakonima". "Nadbiskupski ordinarijat je u isto vrijeme dužan u svojim očitovanjima voditi se i činjenicom da protiv navedenog svećenika do sada nije podignuta nikakva optužnica", istaknuli su. Novinar je pritom telefonski kontaktirao i Rajčevca, koji je negirao optužbe.

"To su gluposti koje nemaju veze s istinom. Nisam bludničio", odgovorio je neimenovani svećenik, odnosno Rajčevac. Dodao je da mu netko "želi napakostiti" i da zna tko stoji iza toga. Otkrio je da je o optužbama razgovarao s nadbiskupom Hranićem. "Nadam se da mi je povjerovao", poručio je, dodajući da mu Hranić nije rekao ništa oko optužbi.

Zagrebačka nadbiskupija uskoro je potvrdila da Sovar govori istinu o Kurečiću. Priznali su da je doživio neprimjereno ponašanje svećenika. "Zahvaljujem vam na vašem sudjelovanju u postupku i svemu onome čime ste pridonijeli Crkvi u utvrđivanju istine u konkretnom slučaju, a sve u svrhu kako bi se nedosljedna i neprimjerena ponašanja crkvenih službenika – koja ste i sami, sa žaljenjem konstatiramo, doživjeli – sankcionirala i prevenirala radi općeg dobra, dobra pojedinaca i dobra Crkve", poručili su u obavijesti Sovaru. Kurečić je razriješen crkvenih službi i osuđen na život u pokori.

Izvadak iz Hranićevog zapisnika iz 2016. godine (Foto: Novosti)

S druge strane, policija je odbacila njegovu prijavu pod obrazloženjem da nisu našli elemente kaznenog djela. Njihova odluka problematizirana je u javnosti zato što tijekom istrage nijednom nisu razgovarali sa Sovarom niti su ga obavijestili o takvoj odluci.

U drugom slučaju, onom iz Sotina, Rajčevac nije pravomoćno odgovarao ni pred Crkvom ni državom. Postupak pred sudom je obustavljen nakon što je preminuo u svibnju 2021. godine. Iako iz Hranićeve nadbiskupije tvrde da su pokrenuli početnu istragu, on nije doživio njihove sankcije. Prema kanonskom zakonu, početnu istragu treba provesti brzo i objektivno. Nakon što je Zagrebačka nadbiskupija primila prijavu Marina Sovara, oni su pokrenuli takvu istragu u roku od 15 dana. Istraga je trajala pola godine, nakon čega je pokrenut postupak. Konačne sankcije usvojene su u roku od dodatnih šest mjeseci.

U slučaju Rajčevac, osam mjeseci nakon dobivanja prvih informacija o zlostavljanju, Hranić je uz pomoć Rajčevca krizmao djecu u sotinskoj crkvi, odakle je, prema tvrdnjama prisutnih vjernika, optužio prijavitelje za "klevetu". Tek nakon dva pisma i upozorenja da će ga prijaviti Vatikanu i policiji, slučaj je prijavio Državnom odvjetništvu. Hranić je pritom imao ovlasti da Rajčevca privremeno odstrani s javnih dužnosti dok traje početna istraga, kako bi izbjegao dodatni skandal i zaštitio djecu, bez obzira na njen ishod. On to nije učinio. Štoviše, u prosincu 2018., kad je objavljen tekst u Globusu s njegovom izjavom, Rajčevac je već morao biti u mirovini. U travnju 2018. navršio je 75 godina, ali Hranić ga je ostavio da službuje u istoj župi u kojoj je više od jednog desetljeća zlostavljao djecu. Optužnica Državnog odvjetništva je podignuta u studenom 2019. Hranić je Rajčevca ostavio na svećeničkim dužnostima sve do ožujka 2020., još četiri mjeseca nakon podizanja optužnice, odnosno dva mjeseca nakon što ju je u siječnju 2020. potvrdio Općinski sud u Vukovaru.

Nadbiskupija ga, na koncu, nije sankcionirala po crkvenom zakonu, neovisno o smjeru državne istrage, kao što je to učinjeno u slučaju Kurečić. Njega je policija lišila odgovornosti, dok ga je Crkva kaznila jer je utvrdila osnove za sankcije. S druge strane, Rajčevac je imao potvrđenu svjetovnu optužnicu bez sankcija nadbiskupije.

Kad smo ih pitali o postupku protiv Rajčevca, Đakovačko-osječka nadbiskupija naglasila je da je Rajčevac "bio u poodmakloj dobi i dijelom narušenoga zdravstvenoga stanja". Starost i bolest svećenika optuženog za pedofiliju jedino se u kanonskom zakonu spominju kao argument da se klerika ne izbaci iz Crkve. Ako se nekome dokaže da je pedofil, a ima dosta godina ili je teško obolio, taj će biti izgnan iz javnoga života, ali će ostati u okrilju Katoličke crkve. Ovdje se desilo nešto sasvim drugo: star i bolestan, Rajčevac je Hranićevom odlukom nastavio javno propovijedati, često okružen i ministranticama. Kao što smo pokazali, više puta i u društvu nadbiskupa Hranića.

Prema pouzdanim informacijama čiju smo vjerodostojnost potvrdili kod dva neovisna izvora, Rajčevac je sve do ožujka 2020. godine obnašao svećeničke dužnosti bez ikakvih ograničenja, osim teškog fizičkog stanja. Osim što je držao mise s djecom, ispovijedao je vjernike. Nakon zaprimljenih optužbi, vodio je i vjeronauk za lokalne krizmanike.

Prošlog tjedna Hraniću smo poslali upit sa zamolbom da se očituje i odgovori na tvrdnje Marina Sovara o razgovoru koji su vodili u rujnu 2017. godine. Do zaključenja teksta odgovor nam nije stigao. Sovar zaključno smatra da je Hranićevo ponašanje u slučajevima Rajčevac i Kurečić više od problematičnog. "Iz njegovih poteza može se zaključiti da on očigledno nije svjestan o kakvim traumama je riječ, kako one uništavaju ne samo pojedince nego i cijele obitelji", veli Sovar, koji drži da Hraniću nakon svega nije mjesto na poziciji nadbiskupa. Uvjeren je da bi ga Vatikan trebao sankcionirati i smijeniti.

 

* Ovaj tekst je nastao u okviru projekta PING (Podrška istraživačkom novinarstvu Gonga).

 

* Ukoliko imate bilo kakve informacije o seksualnom zlostavljanju unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj ili unutar ostalih vjerskih zajednica, potpisanom novinaru možete se obratiti na sljedeći mail: hrvoje.simicevic@portalnovosti.com. Jamčimo anonimnost i zaštitu izvora.

 

Treći dio priče - Kako Crkva zataškava spolno zlostavljanje djece - pročitajte na ovom linku.