Nedavno je riječki nadbiskup Mate Uzinić govorio o slučajevima seksualnog zlostavljanja u Crkvi?
Istup nadbiskupa žrtvama nudi nadu da će se ići u smjeru ukidanja zastare za seksualna zlostavljanja djece te da će se napokon uvidjeti kako je mogućnost kaznenog progona ove vrste počinitelja kaznenog djela itekako potrebna i nakon proteka izvjesnog vremena. Seksualno zlostavljanje je zločin kojim su napadnuti i tijelo i duh žrtve, pogotovo ako je dijete u pitanju. U većini slučajeva to zahtijeva dugi niz godina kako bi pojedine žrtve odlučile izaći u javnost. Otvaranje Crkve prema žrtvama i njihovim obiteljima budi nadu i u povjerenje prema Crkvi, jer se dio žrtava i ranijih godina obraćao Crkvi, neki možda i prilikom samog čina zlostavljanja, ali im pomoć ili povjerenje nikad nije pruženo.
Uz Crkvu, važne su i državne institucije, tu prvenstveno mislimo na pravosuđe koje mora kazniti počinitelje pravovaljanom kaznom, onako kako to i sam Kazneni zakon propisuje, a ne uvijek, sukladno praksi, nuditi počiniteljima najnižu moguću kaznu ili čak pustiti počinitelja na slobodu, bez pravovaljane kazne, kako bi bio u mogućnosti počiniti novo kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djece.
Što to znači za hrvatsko društvo?
Hrvatsko društvo još uvijek nije dovoljno osviješćeno o problematici i opasnosti seksualnog zlostavljanje djece i mladih, kako u obitelji tako i u Crkvi, školama, vrtićima, sportskim klubovima i sl. Još uvijek se razmišlja na način "nije to kod nas, to je negdje drugdje". Također, naše društvo ne voli žrtve. Ružno zvuči, ali je istina.
Žrtve se sustavno ne zbrinjavaju, ne postoje centri za pomoć žrtvama pedofilije. Postoji nekolicina psihologa ili psihijatra koji konkretno rade s takvim osobama, ali na kraju, žrtva i njezina obitelj su opet prepušteni sami sebi. Pogotovo ako počinitelji gnusnog zločina nisu primjereno kažnjeni, time je za žrtvu još i teže. Kao društvo još uvijek nismo ozbiljno pristupili ozbiljnijem rješavanju problema pedofilije, kvalitetne pomoći žrtvama i njihovim obiteljima te konkretnom kažnjavanju i daljnjoj rehabilitaciji počinitelja. U Hrvatskoj nema pravovaljane i kvalitetne rehabilitacije, niti nadzora pedofila.
Kako komentirate slučaj koji je otkrio tjednik Novosti, kada je nekolicina vjernika iz vukovarskog naselja Sotina prozvala đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića da je štitio lokalnog svećenika Zlatka Rajčevca od optužbi za pedofiliju i spolno zlostavljanje njihove djece?
Ovaj skandal nije prvi takav kod nas. Već se pričalo o žrtvama i u drugim nadbiskupijama u Hrvatskoj proteklih godina. No svaki put Crkva bi se ogradila i oglušila u rješavanju takvih problema. Vjerujemo da su se stvari u Crkvi počele mijenjati otkako je papa Franjo otvorio ovo kao ključni problem koji Crkva mora rješavati i da su se i u Hrvatskoj odlučili suočiti s ovim itekako prisutnim problemom. Nije da ne znaju, nije da nisu nikad čuli. Nisu se htjeli baviti time. Tako bih najokrutnije rekla za Crkvu u proteklim godinama.
Apeliramo da se više nikad ne smije dogoditi da zločin pedofilije u Crkvi ne bude kažnjen. Svi navedeni svećenici prošli su nekažnjeno. Što Crkva time poručuje? Da štiti zločin i zločince? Da ih premješta iz župe u župu i tako ukrug. Kako bi se ponovno vratilo povjerenje u Crkvu i sve ono što ona predstavlja, najprije se Crkva mora opredijeliti za čišćenje od ovakvih zločinaca unutar svojih redova. Nakon toga, pravosuđe treba odraditi svoj dio posla na način da zločinci budu pravovaljano kažnjeni.
Što mislite o priručnicima koje je izdala Hrvatska biskupska konferencija u cilju zaštite maloljetnika od seksualnog zlostavljanja?
Hrvatska biskupska konferencija prevela je postojeće priručnike s talijanskog jezika i ponudila ih u cilju zaštite maloljetnika od seksualnog zlostavljanja. Kome? Svećenicima. Zanimljivo je kako te priručnike već imaju u Italiji, a s obzirom na to da znamo da u tamošnjoj Crkvi ne nedostaje ovakvih problema, ne vidimo koristi od njih. Svećenici su odrasli ljudi koji su tijekom školovanja trebali naučiti razlikovati dobro od zla, tj. živjeti život po nauku Isusa Krista. I tu nema mjesta pedofiliji. Nikakav priručnik tome neće doprinijeti.
Gledajući i čitajući dijelove toga priručnika, dobili smo dojam kako se tu radi o uputama o moralnom ponašanju čime se stvarno izruguju ovako teškoj temi i teškim ljudskim sudbinama. Svakako jesmo za edukaciju, da ne bi netko krivo shvatio, ali edukaciju najmlađih, edukaciju djece, studenata, ljudi koji rade s djecom, ali ovakav oblik educiranja stvarno je smiješan i nedoličan prema težini kaznenog djela ne koje se priručnik poziva. Nadam se da će ipak razmotriti drugačiji oblik obrazovanja budućih svećenika, jer greška nastaje negdje na samom početku, a to je: pedofil ne nastaje u Crkvi, on uđe u Crkvu.
Koliko je u Hrvatskoj slučajeva pedofilije?
Prema podacima MUP-a, u 2022. godini evidentirano je 216 slučajeva kaznenog djela silovanja djece, što je porast u odnosu na 2021. godinu za 11,3 posto. Bludnih radnji je 129 slučajeva, što je porast za 7,5 posto. Iskorištavanje djece za pornografiju je 440 slučajeva, što je porast za 21,2 posto, do je upoznavanje djece s pornografijom 109 slučajeva, što je porast za 19,8 posto. To je ono što je prijavljeno, no praksa je pokazala da je broj mnogo veći, jer mnogo žrtava ili njihovih obitelji nikada ne prijavi slučaj seksualnog zlostavljanja djeteta.
Pozivamo sve žrtve, roditelje, skrbnike i ostale koji znaju – javite se, prijavite, ne skrivajte zločin! Zločin se mora prijaviti, zločinac se mora kazniti. Što više slučajeva seksualnog zlostavljanja djeteta bude prijavljivano, više će se i svijest o postojanju ovog problema proširiti i ozbiljnije će mu se pristupati.
Kako udruga "Ruka" educira građane o ovom problemu?
Podaci pokazuju da 55 do čak 70 posto osoba koje su u djetinjstvu doživjele seksualno nasilje tada nisu to ni sa kim podijelile. Povremeno nam se jave odrasle osobe jer samo žele s nekim razgovarati, nekome na glas reći istinu i svoju patnju. Većina njih ima niz poteškoća, od problema s raznim oblicima ovisnosti do dijagnosticiranih psihičkih bolesti. Ponekad nam se jave roditelji s upitima što učiniti te kome se i gdje obratiti, jer iako su prijavili sumnju policiji nemaju povratnih informacija, nitko ništa ne poduzima i mjesecima nema podignutih optužnica. Najgori slučajevi su oni kada nam se obrate majke koje su prijavile oca djeteta za seksualno zlostavljanje. U tim slučajevima nema jasnog protokola postupanja i prikupljanja dokaza, a što je bitno zbog sudskih procesa za skrbništvo. Prema nekim pričama koje su izašle u javnost postoji mogućnost da djeca žive s očevima pedofilima.
Djeca ne znaju što sve spada pod seksualno nasilje, ne znaju ga prepoznati, a samim time ne znaju ni adekvatno reagirati. Zato prevencija treba početi već od treće godine života, naravno prilagođeno dobi svakog djeteta. Najučinkovitija prevencija spolnog zlostavljanja djece je – edukacija djece! Na našoj web stranici www.ruka.hr mogu se pronaći edukativni sadržaji za roditelje, odgojitelje i sve koji su u doticaju s djecom. Na primjer, edukativne bojanke za djecu od 3 do 8 godina, brošure za tinejdžere, itd.
