Svećenik kojeg je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić 2023. godine vratio u službu nakon što je bio u zatvoru zbog zlostavljanja maloljetnika, u istoj je župi bio prijavljen za napastovanje drugog ministranta. I u tom je postupku bio osuđen na zatvorsku kaznu, ali je presuda poništena. Svećenik je u tom procesu na koncu oslobođen zbog nedostatka dokaza, ali je u drugom postupku osuđen.

Presude do kojih su došle Novosti u oba slučaja ukazuju na još veće razmjere cjelokupnog skandala. Najmanje 279 župljana znalo je za zlostavljanje maloljetnog ministranta. Svih 279 na sudu je podržalo svećenika koji je negirao krivnju i tvrdio da žrtva laže. Ista sudska dokumentacija još snažnije kompromitira postupke Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon analize svjedočenja u oba suđenja legitimno je postaviti pitanje: je li Hranić mogao spriječiti zlostavljanje maloljetnika zbog kojeg je počinitelj u halji na koncu završio u zatvoru?

Novosti su u prošlom broju otkrile da je Hranić tog svećenika vratio u aktivnu službu u kolovozu 2023. godine, samo pet mjeseci nakon što je odradio devetomjesečnu zatvorsku kaznu zbog bludničenja nad maloljetnim ministrantom. Vjerojatno svjestan implikacija svoje odluke o rehabilitaciji pravomoćno osuđenog svećenika, izrazito rijetke u globalnoj praksi Katoličke crkve, Hranić mu nije dodijelio župu u nadbiskupiji kojom upravlja.

Deset godina prije na tome je području ipak počinio pravomoćno dokazani seksualni zločin. U stilu svojih crkvenih kolega koji su do početka dvijetisućitih redovno prakticirali selidbu pedofila iz jedne biskupije u drugu, Hranić ga je premjestio u Gospićko-senjsku biskupiju. Tamošnji biskup Zdenko Križić, koji je u međuvremenu preuzeo Splitsko-makarsku nadbiskupiju, dodijelio mu je dvije župe.

Od rujna 2023. do siječnja 2025. godine, svećenik osuđen za napastovanje maloljetnika bez ograničenja je radio s djecom i u svojim župama ugošćavao katoličku mladež. Tek nakon što smo poslali upit Križićevom nasljedniku, gospićko-senjskom biskupu Marku Medi, on ga je prije dva tjedna razriješio svih dužnosti. Hranić, Križić i Vatikan i dalje odbijaju odgovoriti na pitanja Novosti, nadajući se možda da će jedan od većih skandala u recentnijoj povijesti Katoličke crkve u Hrvatskoj s vremenom ishlapiti iz domaće javnosti.

Tako smo ostali uskraćeni za odgovor i na pitanje koje smo minulog tjedna postavili Hraniću: "Ako bivši ministrant u sudskom spisu tvrdi da vam je krajem 2013. godine rekao kako mu je svećenik ponudio oralni seks i otkrio da misli na njega dok masturbira, zašto ga niste sankcionirali?" Pitanje je postavljeno zato što je nekoliko mjeseci poslije ovog razgovora svećenik napastovao drugog ministranta u istoj župi.

Presude do kojih su došle Novosti u oba slučaja ukazuju na razmjere cjelokupnog skandala. Najmanje 279 župljana znalo je za zlostavljanje maloljetnog ministranta. Svih 279 na sudu je podržalo svećenika koji je negirao krivnju i tvrdio da žrtva laže. Ista sudska dokumentacija još snažnije kompromitira postupke Đakovačko-osječke nadbiskupije

Tijekom suđenja u svjetovnom postupku, 20-godišnjak je ispričao da je pri kraju 2013. godine Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji prijavio svećenika čije ime Novosti neće otkriti kako bi zaštitili identitet žrtve. U razgovoru s generalnim vikarom Ivanom Ćurićem, koji je u međuvremenu postao Hranićev pomoćni biskup, mladić je opisao svećenikovo "nasrtljivo ponašanje" koje je trajalo mjesecima.

Prema njegovom sudskom iskazu, tijekom toga razgovora Ćuriću je rekao i kako mu je svećenik jednom prilikom ponudio "da mi popuši" i otkrio da "često masturbira pri pomisli na njega". Svjedočeći na sudu, Ćurić je objasnio da mladić u tom razgovoru nije prijavio fizički seksualni napad, nego poteškoće koje su majka i on imali sa svećenikom.

"Njegova majka je bila domaćica kod svećenika i tu su nastali problemi. S druge strane, (ministrant) je bio opterećen što se sa svećenikom previše povezao, a kao mlada osoba htio je izlaziti više sa društvom", ispričao je. Nadbiskup Hranić je posvjedočio da je u razgovoru s Ćurićem svećenik zapravo prijavljen zato što je bio ljubomoran na djevojku ovog ministranta.

O kakvoj "ljubomori" je bila riječ, pokazuju presude iz ovog postupka. Po dolasku u župu, u koju ga je Hranić poslao da radi s mladim vjernicima, svećenik se ubrzo zbližio s ovim ministrantom. Počeo ga je voditi van i na putovanja po Evropi. Redovno mu je davao poklone i naglašeno poklanjao pažnju. Zbližio se i s majkom, nakon čega je svaki tjedan počeo dolaziti na ručkove. Sredio joj je posao u župi. S vremenom, počeo je otuđivati ministranta od prijatelja i okoline, inzistirajući da se druži samo s njim. Poticao ga je da odustane od fakulteta, tvrdeći da je idealan za svećenika. Obećao mu je financiranje studija teologije.

Situacija je eskalirala kad je mladić ušao u vezu s djevojkom. Svećenik mu je govorio da je ona "kurva i drolja". Povremeno ih je pratio. Govorio je ministrantu da je tijekom crkvene ispovijedi njegovih prijatelja – čije je otkrivanje jedan od najgorih svećeničkih prijestupa – saznao da su se urotili protiv njega. Od majke je tražio da ih razdvoji, da mu isključi pristup internetu i oduzme telefon, jer će s curom "upasti u zmijino gnijezdo". Njegov višemjesečni pritisak postao je neizdrživ za ministranta. Prijavio ga je i nadbiskupiji i policiji.

Državna optužnica je podignuta 2014. godine za jedno kazneno djelo bludničenja. Isti ministrant je policiji ispričao da ga je sredinom 2012. godine tijekom hodočašća svećenik uhvatio za intimni dio tijela. Istražiteljima je ponovio i rečenicu o masturbaciji i oralnom seksu koju je najprije navodno prenio generalnom vikaru Ćuriću. Ni nakon podizanja optužnice Hranić ga, međutim, nije sankcionirao, vjerujući svećeniku koji je sve negirao. Majka ministranta rekla je da je poslije prijave uslijedila odmazda Katoličke crkve. Njeni sinovi ostali su bez crkvenih stipendija. "Stekli smo dojam da je nadbiskupija činila sve da nam na bilo koji način našteti", rekla je u iskazu.

Početkom 2014. godine, nedugo nakon mladićevog razgovora s Ćurićem, svećenik je tri puta fizički nasrnuo na drugog, maloljetnog ministranta. Koristeći gotovo isti pristup kao kod punoljetnog župljanina, mjesecima prije toga intenzivno se družio s njim, postepeno ga otuđujući od prijatelja i obitelji. Redovno ga je vodio na putovanja i govorio da je poseban. Suprotno ustaljenoj župnoj praksi, postavio ga je i za šefa ministranata. Kao u prvom slučaju, nastojao ga je usmjeriti u svećenički poziv. Zbližio se i s drugim članovima obitelji, posebno s majkom. I kod njih je redovno dolazio na objed.

U ljeto 2014. godine, maloljetnik i majka svećenika su prijavili Hraniću i Ćuriću. Za razliku od prvog slučaja, u ovome je prijava bila puno jasnija. Radilo se o prijavi zlostavljanja osobe mlađe od 18 godina, zbog čega je po vatikanskom zakonu nadbiskup bio prisiljen reagirati. Hranić je suspendirao svećenika i pokrenuo paralelnu crkvenu istragu. Svjestan detalja iz prvoga slučaja, pomoćni biskup Ćurić je svejedno na sudu izrazio mišljenje da se i ovdje zapravo radilo o nečemu "što ne može odgovarati osobi koja je svećenik i osobi mlađe životne dobi (svećenik je bio u ranim tridesetim, op. a.)", iz čega je izvukao zaključak da "su se opisane radnje odnosile na određene afektivnosti".

Nadbiskupija je očigledno više vjerovala svećeniku nego onima koji su ga prijavili. U oba slučaja, svećenik se na sudu branio tvrdnjom da su majke bile zaljubljene u njega. Prijavile su ga jer ih je odbio. U postupku koji je inicirao maloljetnik, sugerirao je da je i taj ministrant gajio iste osjećaje prema njemu.

To je bila obrana na koju su se oslonili. Tijekom davanja iskaza pred hrvatskim sudovima, i Hranić i Ćurić naglašavali su pritom podršku koju je svećenik dobio od župljana. Susjedi, bivši prijatelji i učitelji oba ministranta pokrenuli su kampanje protiv njih, zalažući se za oslobađanje svećenika. U nadbiskupiju je došlo više od deset njihovih sumještana kako bi i osobno jamčili njegovu nevinost. Osim što su razgovarali s vrhom nadbiskupije, sudu su u oba predmeta dostavili pismo potpore svećeniku. U procesu što ga je pokrenuo punoljetni ministrant, potpisalo ga je 148 župljana.

Nismo uspjeli doći do tog dokumenta, ali svjedočenja nekih potpisnika ukazuju na njihove motive i razloge. Pred sudom, opisali su svećenika kao čovjeka koji je preporodio župu, osnovao molitvenu zajednicu, organizirao hodočašća, povećao rad s mladima i uveo suradnju s jednim SOS dječjim selom.  Zbog njega, crkva je svake nedjelje bila puna djece. Jedan je župljanin tvrdio da je ministrant svećenika prijavio pod pritiskom manipulativne majke.

Druga svjedokinja je također okrivila majku, nazivajući je problematičnom osobom sklonom krađi koja je zaljubljena u svećenika. Treći svjedok je procijenio da je cijela obitelj kompromitirana u tom mjestu i da je motiv prijave zapravo financijska korist. I da je majka u svećeniku vidjela muškarca koji je odbio njenu nemoralnu ponudu, zbog čega je prijavljen policiji. Nudeći samo tračeve okoline, bez ikakvih dokaza, župa se okrenula protiv mladića i njegove obitelji.

Maloljetni ministrant u drugom je predmetu prošao još gore. Koristeći iste argumente o karizmatičnom i nevinom svećeniku koji je oživio župu, protiv 17-godišnjaka i njegove majke ustao je još veći broj sumještana. Sudu je uručeno pismo u kojem je potporu svećeniku dalo 279 župljana. Jedna od sudionica ove kampanje koja je imala cilj zaštititi svećenika i oklevetati maloljetnika bila je njegova bivša profesorica. Iz lokalne škole, gdje je ovaj svećenik predavao vjeronauk, pridružili su se i neki drugi profesori. Čak je i jedan svećenik Hranićeve nadbiskupije posvjedočio da se majka žrtve ponašala kao zaljubljena žena i "da se razočarala da je svećeniku fokus bio" njen sin.

U slučaju 20-godišnjeg ministranta, svećenik je najprije uvjetno osuđen na deset mjeseci zatvora. Presuda je, međutim, poništena. Sud je oslobodio svećenika pod obrazloženjem da je prijavitelj imao kontradiktorne iskaze o spornom događaju tijekom hodočašća, koji je prijavio tek nakon godinu i pol dana. S obzirom na punoljetnost i činjenicu da ne spada u kategoriju ranjivih osoba, mogao je odbiti njegove ponude seksualne prirode, poručio je sud.

Državno odvjetništvo, koje je vodilo postupak u ime žrtve, žalilo se na oslobađajuću presudu prvoga stupnja, ističući da je njegov iskaz bio "vjerodostojan iz razloga što žrtve ovakvih kaznenih djela prvenstveno žele zaboraviti neugodni događaj koji im se dogodio, pa nerijetko kaznena djela na svoju štetu prijavljuju sa vremenskim odmakom". Sud drugog stupnja je prihvatio ovu tezu, ali je svejedno oslobodio svećenika, ponavljajući "činjenicu da oštećenik nije reagirao nakon što ga je optuženik navodno uhvatio za spolovilo", i da je nastavio hodočašće, nakon kojeg nije odmah prijavio ovaj događaj.

Oslobađajući svećenika, sud je uz navedeno obrazloženje naglasio da vjeruje mladićevim tvrdnjama da ga je svećenik "pitao da li želi da mu popuši", da bi ga "j.... u guzu", da mu je rekao "da se često samozadovoljava misleći na njega i da ga je znao pozivati da to čini zajedno s njim", te da je "razgovor često usmjeravao na odnose koji nisu primjereni prijateljskom odnosu te da ga je pozivao da dođe kod njega u krevet". "Postupanje optuženika u odnosu na oštećenika tijekom dužeg vremenskog razdoblja bilo je neprimjereno, nadasve iz razloga što je optuženik još tim više i svećenik", stoji u pravomoćnoj oslobađajućoj presudi jednog Županijskog suda.

U drugom suđenju vezanom uz prijavu tadašnjeg maloljetnika, svećenik je pravomoćno osuđen 2021. godine na devet mjeseci bezuvjetnog zatvora, odakle je izašao u ožujku 2023. godine. Presuda čiji smo dio citirali prošloga tjedna, ukazuje na njegovo ustrajno predatorsko ponašanje.

Više od godinu dana, od sredine 2013. do sredine 2014. godine, "gotovo svakodnevno je dolazio u njegovu obiteljsku kuću, odlazio s njim na putovanja, pozivao ga da prespava s njim u Župnom dvoru, svakodnevno mu pisao poruke putem SMS-a i Vibera, govoreći mu da ga voli, kontrolirajući ga tako s kim se druži i gdje izlazi, da ga žena nikada neće zadovoljiti kao muškarac, da je on njegova ..., da mu mora namazati usta ..., da su sada u braku kao muž i žena, tražio ga da ga masira, da legne pored njega, poljubi ga i zagrli, a kada se (žrtva) htjela maknuti od njega, vršio na njega pritisak preko majke da održe kontakt i prozivao ga Judom, te mu slao veći broj SMS poruka da ga i unatoč njegovom ponašanju i dalje voli, što je kod (žrtve) izazvalo snažnu nelagodu i zabrinutost". Pored toga, na žrtvu je i tri puta fizički nasrnuo. U Župnom dvoru jednom ga je "zagrlio, poljubio u usta, legao pored njega te se iznenada popeo na njega i skakao po njemu simulirajući spolni odnos".

Hranić i njegova nadbiskupija znali su za detalje iz oba slučaja. Unatoč historijatu svećenikovog problematičnog ponašanja, koji odaje sklonost strpljivom i dugotrajnom vrebanju ministranata te nanošenju ozbiljnih psihičkih trauma svojim žrtvama, Hranić ga je odlučio reaktivirati 2023. godine, a Križić nagraditi nekontroliranim vođenjem dvije župe.

S obzirom na činjenicu da je cijela župa u Hranićevoj nadbiskupiji prije deset godina znala za ove događaje, ponešto je nevjerojatno da slučaj odmah nije dospio u širu javnost. Do toga je, doduše, umalo došlo. U citiranoj presudi vidljivo je da je uredništvo jednog medija saznalo za optužbe već 2014. godine. Poslali su novinarku da ispita situaciju. Novinarka je bila prijateljica osobe koja je na sudu svjedočila u korist svećenika. Istražujući temu, razgovarala je s brojnim župljanima koji su zdušno branili svećenika i u isto vrijeme napadali majku ministranta. Priča na koncu nije objavljena.