U kolovozu 2023. godine nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić vratio je u službu svećenika koji je svega pet mjeseci ranije izašao iz zatvora. Devet mjeseci odležao je zbog bludničenja nad maloljetnim ministrantom. Uz znanje Vatikana, Hranić ga je odmah preselio u Gospićko-senjsku biskupiju, gdje mu je tadašnji biskup Zdenko Križić dodijelio upravljanje nad dvjema župama. Smijenjen je nakon što smo prošle srijede poslali upit Križićevom nasljedniku, biskupu Marku Medi. "Po primitku informacija o navedenom slučaju svećenik je razriješen svih službi u Gospićko-senjskoj biskupiji", odgovorio je Medo.

Sve do prošloga tjedna taj je svećenik godinu i pol dana bez ikakvih ograničenja radio s ministrantima i katoličkom mladeži. Istražujući ovu priču, Novosti su na globalnoj razini pronašle samo nekoliko slučajeva u kojima su tijekom minulog desetljeća svećenici Katoličke crkve osuđeni za zlostavljanje maloljetnika vraćeni u javnu kleričku službu. U pravilu, ponovno su bili aktivirani zato što ih je, suprotno svjetovnoj presudi, crkveni sud oslobodio krivnje. Izvjesno je da je Hranićeva nadbiskupija donijela istu oslobađajuću odluku, unatoč pravorijeku triju hrvatskih sudova. Ako su ga doista ekskulpirali odgovornosti dokazane na općinskom, županijskom i Vrhovnom sudu, onda su stali na stranu svećenika koji je tvrdio da je nevina žrtva maloljetnika i njegove majke. Prijavili su ga jer su oboje patili od neuzvraćene ljubavi prema njemu, glasila je svećenikova obrana na sudu.

Tijekom službe u župi pod Hranićevom upravom svećenik je u tri različite situacije fizički nasrnuo na 17-godišnjaka koji je bio njegov ministrant. Jednom ga je u Župnom dvoru "zagrlio, poljubio u usta, legao pored njega te se iznenada popeo na njega..." Pravomoćno je osuđen na devet mjeseci zatvora

Osim najodgovornijeg, nadbiskupa Hranića i njegove nadbiskupije, u operaciji rehabilitacije osuđenog zlostavljača sudjelovali su i Hranićev pomoćni biskup Ivan Ćurić, zatim aktualni nadbiskup splitsko-makarski Križić koji mu je na području Ličko-senjske županije dao dvije župe i vatikanski ured zadužen za slučajeve zlostavljanja maloljetnika, bez čijeg odobrenja svećenik nije mogao biti vraćen u službu. Osim biskupa Mede, koji nas je u jednoj rečenici obavijestio o smjeni svećenika, svi navedeni pojedinci i crkvene institucije odbili su komunicirati s Novostima.

Smijenjeni svećenik, čije ime nećemo objaviti kako bismo zaštitili identitet žrtve, osuđen je pravomoćno 2021. godine na jednom županijskom sudu. Za tri kaznena djela bludničenja i jedno djelo nametljivog ponašanja osuđen je na jedinstvenu kaznu od deset mjeseci. Vrhovni sud potvrdio je najvažnije dijelove presude 2021. godine, smanjivši zatvorsku kaznu za jedan mjesec. Tijekom službe u župi pod Hranićevom upravom svećenik je u tri različite situacije fizički nasrnuo na 17-godišnjaka koji je bio njegov ministrant. Jednom ga je u Župnom dvoru "zagrlio, poljubio u usta, legao pored njega te se iznenada popeo na njega i skakao po njemu simulirajući spolni odnos".

U još dvije prigode počinio je slične oblike bludnih radnji. Pored toga, više od godinu dana svećenik je, prema zaključku hrvatskih sudova, "gotovo svakodnevno dolazio u njegovu obiteljsku kuću, odlazio s njim na putovanja, pozivao ga da prespava s njim u Župnom dvoru, svakodnevno mu pisao poruke putem SMS-a i Vibera, govoreći mu da ga voli, kontrolirajući ga tako s kim se druži i gdje izlazi, da ga žena nikada neće zadovoljiti kao muškarac, da je on njegova ....., da mu mora namazati usta ......., da su sada u braku kao muž i žena, tražio ga da ga masira, da legne pored njega, poljubi ga i zagrli, a kada se (žrtva) htjela maknuti od njega, vršio na njega pritisak preko majke da održe kontakt i prozivao ga Judom, te mu slao veći broj SMS poruka da ga i unatoč njegovom ponašanju i dalje voli, što je kod (žrtve) izazvalo snažnu nelagodu i zabrinutost".

Jednogodišnje predatorsko ponašanje Županijski sud je opisao zaključkom da je svećenik "svu svoju radnju usmjerio na ostvarenje vlastitih želja u cilju zadovoljenja nagona, dok je oštećenika doživljavao kao plijen, što sve predstavlja obrazac uznemiravanja". Tijekom istrage i suđenja svećenik je tvrdio da su sve optužbe laž. Objašnjavajući motive prijave, rekao je da je majka maloljetnika bila zaljubljena u njega, ali i ljubomorna zato što se družio s drugim župljanima.

U istom sudskom iskazu dodao je da je maloljetnik "primijetio neobično ponašanje svoje majke prema njemu, pa mu je jednom rekao da ne želi dijeliti njega (svećenika) s njom (svojom majkom)". Svećenik je tako nevinost gradio na obrani da su i majka i žrtva gajili romantične osjećaje prema njemu, s tim da je majka iskazivala ljubomoru prema drugima, a njeno dijete, žrtva u ovom postupku, prema vlastitoj majci. U presudama svi su sudovi jasno naveli da mu ne vjeruju. Njegov iskaz nazvali su neistinitim, nelogičnim i neuvjerljivim. Nakon što je osuđen, od lipnja 2022. do ožujka 2023. godine bio je u zatvoru.

Bivši gospićko-senjski biskup Zdenko Križić danas je splitsko-makarski nadbiskup (Foto: Zvonimir Barišin/PIXSELL)

Izuzev najgorih riječi, rečenica i opisa kaznenih djela, Novosti su zbog nedvojbenog javnog interesa odlučile objaviti navedeni dio uznemirujućeg sadržaja presude. Osim što je žrtva odavno postala punoljetna, glavni motiv za takvu odluku je eksplicitno i precizno pokazivanje kakvu su osobu Hranić, Križić i Vatikan bez ikakvih ograničenja vratili među maloljetne vjernike. Izvjesno je pritom da navedeni opis kaznenih djela nije bio dovoljan za osudu na crkvenom sudu Hranićeve nadbiskupije. Jer, da je svećenik proglašen krivim i u njihovom kanonskom postupku, gotovo sigurno ne bi bio vraćen na ovakvu javnu funkciju. Čak i bez kanonske osude, njegovim povratkom za oltar narušena je i recentnija praksa Katoličke crkve kojom se svećeniku osuđenom na državnom sudu zabranjuje rad s vjernicima.

Ako se sve provodilo po crkvenim procedurama, s cijelom su pričom preko Hranića bili upoznati i Vatikan i Križić. Prema vatikanskim pravilima, Hranićevu odluku o vraćanju osuđenog svećenika u službu morala je amenovati nadležna vatikanska Kongregacija za nauk vjere. Prije preseljenja svećenika u drugu biskupiju, Hranić je pak morao obavijestiti i biskupa Križića o epilogu svjetovne i crkvene presude. Križić je potom na sebe preuzeo odgovornost za njegov rad. Nakon što je u listopadu 2023. godine otišao na poziciju nadbiskupa splitsko-makarskog, Gospićko-senjskom biskupijom privremeno je upravljao Richard Pavlić. Sredinom prosinca prošle godine ovu je biskupiju preuzeo biskup Marko Medo. U zadnjih nekoliko mjeseci Novosti su utvrdile da je svećenik od rujna 2023. do siječnja 2025. godine dvije ličke župe u praksi vodio samostalno i bez ograničenja.

Odmah po dolasku u drugu biskupiju uveo je gotovo svakodnevne mise i ispovijedi. Redovno je organizirao sastanke s ministrantima i duhovne obnove. Poticao je krizmanike i prvopričesnike da dolaze na nedjeljne mise. Najmanje dva puta organizirao je smještaj djeci za Susrete hrvatske katoličke mladeži. Ugostio je i zborove mladih iz drugih krajeva Hrvatske. Blagoslovio je djecu u lokalnoj osnovnoj školi i vodio hodočasnike u Međugorje. Jednom prilikom dijelio je oltar s umirovljenim porečkim i pulskim biskupom Ivanom Milovanom i tadašnjim upraviteljem Gospićko-senjske biskupije Pavlićem.

Majka i žrtva slučaj su najprije prijavili nadbiskupu Hraniću. Saslušao ih je 2014. Osim njega, na sastanku je bio i tada generalni vikar, danas pomoćni biskup Ivan Ćurić. U kaznenom postupku Ćurić je potvrdio da je "navedeni događaj bio prijavljen kao seksualno napastovanje maloljetnog oštećenika od strane optuženika", odnosno svećenika

Sve aktivnosti je obavljao kao svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije na privremenom radu u drugoj biskupiji. Njegov nadbiskup Hranić, koji ga je vratio u službu, znao je pritom za optužbe o zlostavljanju maloljetnika prije policije i hrvatskog pravosuđa. Majka i žrtva najprije su slučaj prijavili njemu. Saslušao ih je sredinom 2014. godine. Osim Hranića, na višesatnom sastanku bio je i Ivan Ćurić, tadašnji generalni vikar, a danas pomoćni biskup đakovačko-osječki.

Sadržaj razgovora su zapisali. Svjedočeći tijekom kaznenog postupka, pomoćni biskup Ćurić rekao je 2016. godine da im je žrtva na tom sastanku "spominjala dodirivanje od strane optuženog njemu na štetu te opisivao još slične neke radnje". Potvrdio je da je u razgovoru s njim i Hranićem "navedeni događaj bio prijavljen kao seksualno napastovanje maloljetnog oštećenika od strane optuženika". Ćurić je na suđenju još dodao da su tijekom toga razgovora majka i žrtva prijavili svećenika da se "neprimjereno ponašao, odnosno da je imao određene neprimjerene seksualne nasrtaje". Novosti su saznale i da je žrtva Hraniću prepisala niz poruka koje mu je svećenik slao tijekom jednogodišnjeg razdoblja.

Koristeći kanonske ovlasti, Hranić je u razdoblju nakon sastanka i uključenja policije u priču prije deset godina suspendirao svećenika. No paralelni crkveni postupak njegove nadbiskupije, u kojem je definitivno trebalo utvrditi odgovornost i po vatikanskom pravu, bio je pauziran. Žrtva je, naime, odbijala dati iskaz nadbiskupiji iz više razloga. Čekala je pravomoćnu presudu svjetovnog suda, računajući da bi njen sadržaj mogao biti dostatan i za epilog crkvenog suđenja. Drugi razlog za odbijenicu bilo je nepovjerenje u Hranića i njegove sekundante. Premda je nakon razgovora s njim postojao optimizam da će nadbiskupija doista reagirati na pravedan i moralan način, takav osjećaj se s vremenom rasplinuo.

U istom iskazu iz 2016. godine pomoćni biskup Ćurić opisao je sadržaj prijave kao "nešto što ne može odgovarati osobi koja je svećenik i osobi mlađe životne dobi (svećenik je bio u ranim tridesetim, op. a.)", iz čega je izvukao zaključak da "su se opisane radnje odnosile na određene afektivnosti". Ćurić je usput imao potrebu reći sudu da je nadbiskupija iz iste župe "dobila i suprotna svjedočenja" župljana, koji su branili svećenika od navedenih optužbi. Radilo se o sumještanima žrtve, osobama koje su se bez ikakvog neposrednog saznanja o zlostavljanju zauzele za svećenika. S jedne strane, Hranić je imao višesatni iskaz žrtve, a s druge tračeve vjernika naklonjenih zlostavljaču.

Čak i bez naknadnog svjedočenja maloljetnika na samom crkvenom sudu Đakovačko-osječke nadbiskupije, Hranić i njegovi pomoćnici su imali nemalu količinu dokaza o krivnji svećenika. Ako im svećenik nije donio presude, sve su ionako saznali naknadno, zaobilaznim putem. Osim iscrpne prijave zlostavljanja Hraniću i Ćuriću, žrtva je nakon kaznenog postupka podnijela tužbu u kojoj je tražila financijsku naknadu štete i od svećenika i od nadbiskupije.

Dok se u travnju 2023. Hranić ispričavao žrtvama svećenika Zlatka Rajčevca i javnosti, jer je "uvidio koliko je velik propust i pogrešku učinio vodeći brigu o svećeniku, a ne videći patnju žrtava", gotovo u isto vrijeme pripremao je povratak pravomoćno osuđenog zlostavljača u aktivnu službu

U prvostupanjskoj presudi građanske parnice za novčano obeštećenje, koja je donesena u travnju 2023. godine, detaljno su citirana kaznena djela koja su dovela do zatvorske kazne. Budući da je nadbiskupija bila izravna stranka u ovom postupku, imali su direktan pristup i navedenoj presudi. Pa ipak, svega četiri mjeseca nakon takvog pravorijeka Hranić ga je dekretom vratio u službu i potom preselio u drugu biskupiju. Odluka biskupa Križića da mu dodijeli dvije župe bila je jedna od zadnjih na čelu ove biskupije. Mjesec dana kasnije papa Franjo imenovao ga je nadbiskupom splitsko-makarskim.

Sredinom prosinca 2024. godine svećenik se nagodio sa žrtvom. Nagodba je podrazumijevala isplatu određenog novčanog iznosa. Premda u nagodbi svećenik nije priznao zlostavljanje, sam čin dogovora mogao bi se protumačiti kao posredno priznanje. Zašto bi inače pristao na isplatu?

Prošle srijede, 22. siječnja 2025. godine, to smo mu pitanje postavili telefonskim putem. U kratkom razgovoru nije želio odgovoriti. Potvrdio je da je i dalje svećenik u dvjema ličkim župama. Tek nakon ovog razgovora poslali smo upite na sve spomenute crkvene adrese. U petak, dva dana poslije, dobili smo obavijest od Križićevog nasljednika, biskupa Mede, da ga je "po primitku informacija o navedenom slučaju" razriješio svih službi u Gospićko-senjskoj biskupiji. Nije odgovorio na dodatno pitanje kad ga je točno razriješio. Ostali su prešutjeli naša pitanja. Umjesto transparentnog komuniciranja, uslijedilo je brisanje tragova. Između prošle srijede i subote, Facebook-stranica jedne od dviju ličkih župa u cijelosti je obrisana ili postala javno nedostupna. Time su odstranjene sve aktivnosti ovog svećenika u zadnjih godinu i pol dana, uključujući i niz njegovih fotografija za oltarom, okruženog ministrantima. Prije ovog poteza, kopirali smo najvažnije informacije.

Kad su u veljači 2023. godine Novosti otkrile da je nadbiskup Hranić godinama u Sotinu držao Zlatka Rajčevca, svećenika prijavljenog za pedofiliju, Hranić je negirao odgovornost i optužio potpisanog novinara za "poluistine". Pod pritiskom iz Vatikana, nastalog zbog brojnih javnih kritika u Hrvatskoj, ubrzo se ispričao svećenikovim žrtvama i javnosti. "Dok ponavljam svoju duboku ispriku i žaljenje, vjerujem da ću s većom jasnoćom očitovati nakanu i odlučnost Crkve, čije poslanje i jest – trajno skrbiti, čuvati i štititi živote i dostojanstvo onih koji su najmanji i najranjiviji", poručio je u travnju 2023., dodajući da je "uvidio koliko je velik propust i pogrešku učinio vodeći brigu o svećeniku, a ne videći patnju žrtava i potrebu zaštite koju su od mene tražile".

Ispostavilo se da je gotovo u isto vrijeme Hranić pripremao povratak pravomoćno osuđenog zlostavljača u aktivnu službu. Dok je javno govorio o važnosti vjerovanja žrtvama i njihovom dostojanstvu, potajno je povjerenje poklonio čovjeku koji do danas tvrdi da su mu zaljubljeni maloljetnik i majka smjestili optužbe. Kad je zborio o nužnosti zaštite "najmanjih i najranjivijih", Hranić je uz nužno odobrenje Vatikana za oltar vraćao svećenika koji je bio u zatvoru zbog jednogodišnjeg predatorskog zlostavljanja ministranta, ugrožavajući takvom odlukom druge maloljetnike.

Hranićev pomoćni biskup Ivan Ćurić (Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL)

Slučaj Hranićevog svećenika globalno rijedak

Prema kanonskom zakonu, Katolička crkva je obavezna provoditi postupak protiv prijavljenog svećenika neovisno o policijskoj istrazi i državnom pravosuđu. Preliminarnu crkvenu istragu i eventualno suđenje najčešće vode lokalni (nad)biskupi i delegirani stručnjaci, direktno nadležni za prijavljenog svećenika. O prijavi i kanonskom postupku biskupi moraju obavijestiti Kongregaciju za nauk vjere u Vatikanu, koja po savjetu lokalnog biskupa obavezno odlučuje o sankcijama i eventualnom povratku svećenika u službu. Pravorijek crkvenih postupaka utemeljen je na svim raspoloživim dokazima.

Zadnjih nekoliko desetljeća svjetovne presude postale su važni izvori informacija i za crkvene suce. Izuzev nekoliko rijetkih slučajeva koji su poznati javnosti, njihove odluke su slijedile zaključke državnih pravosuđa u cijelom svijetu. Ako je svećenik osuđen i na crkvenom i na državnom sudu za zlostavljanje osobe mlađe od 18 godina, njegov povratak u aktivnu župnu službu postao je gotovo nemoguć. U značajnom broju slučajeva dolazi do laicizacije, a ako ostane u kleru, daje mu se administrativna ili izolirana služba bez kontakta s vjernicima. Prema podacima koji su dospjeli do javnosti, zabilježeni su rijetki primjeri u kojima je svećenik bio osuđen na državnom sudu, a oslobođen na crkvenom.

Do takvog epiloga može doći ako žrtva odbije surađivati s crkvom i ako u kanonskom procesu kazneno djelo nije utvrđeno s "moralnom sigurnošću". No čak i u takvim slučajevima Vatikan zbog svjetovne presude najčešće ograničava ili zabranjuje povratak svećenika u javnu službu, među vjernike, kako bi izbjegli skandal i zaštitili maloljetnike. S obzirom na opisanu praksu i na javno dostupne podatke, slučaj Hranićevog svećenika koji je nakon zatvora od Križića dobio dvije župe, pa ih vodio bez ikakvih ograničenja i nadzora, globalna je rijetkost i neosporni skandal, čak i po mjerilima Katoličke crkve.