Dok je policija istraživala optužbe na račun Zlatka Rajčevca, svećenika koji je prema optužnici bludničio nad pet ministrantica u vukovarskom naselju Sotinu, prijava protiv njegovog nadređenog, đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, širila se vrhom Katoličke crkve u Hrvatskoj. Informacije o Hranićevim potencijalnim propustima u slučaju Rajčevac, koji su doveli do toga da je taj svećenik nastavio među djecom službovati u Sotinu tri godine nakon što je ovaj nadbiskup obaviješten o zlostavljanju, došle su do kardinala Josipa Bozanića, zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, pa i samog Vatikana. Bozanić je preko drugog slučaja svećeničkog zlostavljanja u listopadu 2018. godine primio i informacije o Hranićevom ponašanju. U rujnu 2020. godine član obitelji jedne žrtve poslao je pritužbu protiv Hranića u Vatikan, dok je u svibnju 2021. zadarski nadbiskup Puljić putem emaila iscrpno obaviješten o svim spornim potezima svog kolege na čelu Đakovačko-osječke nadbiskupije. Unatoč naputcima pape Franje da biskupi trebaju prijaviti svoje kolege iz drugih biskupija ako dođu do informacija o zlostavljanju ili zataškavanju, to se po saznanjima Novosti nije desilo. Odgovore Puljića i Vatikana čekamo od siječnja 2023. godine. Iz Zagrebačke nadbiskupije odgovorili su da nisu nadležni za događaje u drugim nadbiskupijama.
Sadržaj vatikanskih zakona, međutim, ukazuje na to da dužnost prijave ipak postoji. Kao što smo pisali u prethodnim tekstovima, Hranić je u studenom 2016. godine dobio vjerodostojnu prijavu protiv Rajčevca o zlostavljanju najmanje dvije maloljetnice u Sotinu. Unatoč tome, nije ga privremeno odstranio s javnih dužnosti do zaključenja istrage, na što je imao pravo. Nije ga ni umirovio regularnim putem u travnju 2018., kad je Rajčevac navršio 75 godina. U Sotinu ga je držao sve do ožujka 2020. godine, mjesecima nakon što je podignuta i potvrđena optužnica državnih vlasti. Tijekom tri i pol godine, od prvih saznanja do umirovljenja, Hranić je držao i s Rajčevcem služio nekoliko misa, a jednom prilikom u sotinskoj crkvi, prema izjavama naših sugovornika, prijavitelje prozvao zbog "klevetanja" tog svećenika. Svojim ponašanjem otuđio je i više vjernika; zbog odbijanja da makne Rajčevca oni su prestali ići u tu crkvu.
Hranić je za svećenika s potvrđenom optužnicom rekao da je bio "čovjek pun empatije, veoma osjećajan, koji je volio svoje župljane" te da ga je "krasila plemenita i duboka, produhovljena i umjetnička ljudska duša koja se pretakala u stihove, pisala pjesme i povremeno slikala"
Hranićeva potencijalna odgovornost u cijeloj priči može se utvrđivati temeljem dokumenta koji je papa Franjo objavio u lipnju 2016. godine. U apostolskom pismu "Poput brižne majke", koje je automatski postalo dio kanonskog zakona, stoji da biskup može biti udaljen s dužnosti ako je u slučajevima svećeničkog zlostavljanja djece bio teško nemaran te je na taj način učinio ili nije spriječio fizičku, moralnu, duhovnu ili materijalnu štetu pojedincu ili zajednici. Istragu protiv biskupa pokreće nadležna Kongregacija u Vatikanu. No da bi Crkva nešto istraživala, ona mora biti svjesna konkretnih informacija. Tu u priču ulaze Bozanić i Puljić, koji su na potpuno različite načine saznali za ovaj slučaj tijekom 2018. i 2021. godine. Obraćajući se Bozaniću, u listopadu 2018. bivši kandidat za svećenika Marin Sovar poslao je Uredu zagrebačkog nadbiskupa opsežno pismo. U njemu je opisao kako ga je 2005. godine seksualno napao svećenik Zvonimir Kurečić. Sovar se obratio Bozaniću zato što je Kurečić bio pod njegovom nadležnošću. Budući da je znao i jednu žrtvu svećenika Rajčevca, Sovar je Bozanića obavijestio i o tome. Pritom je opisao i ponašanje nadbiskupa Hranića.
"Svećenik Zlatko Rajčevac iz Sotina, iz župe iz koje potječem, je godinama bludničio nad djevojčicama. Stjecajem okolnosti se jedna od njih otvorila i preda mnom i njenim roditeljima je rekla što se događalo godinama. Otvorila se i bila je svjesna da ću je ja razumjeti zbog svega što sam proživio... Klupko se počelo odmatati i na neki način sam postao dio cijelog tog slučaja", napisao je Sovar i potom otkrio Bozaniću da su u listopadu 2016. godine dvije osobe došle kod Hranića da bi prijavile Zlatka Rajčevca. Uz Sovarovo dopuštenje, one su Hraniću rekle i sve što je doživio od Kurečića. Unatoč tome, Hranić je godinu kasnije, u rujnu 2017., angažirao napadača (Kurečića) da kontaktira svoju žrtvu (Sovara) kako bi se kod nje raspitao o žrtvi svećenika Rajčevca. "Pazite! Tražio je mog zlostavljača da me nazove!!!! Dno dna!" rezimirao je Sovar telefonski razgovor s Hranićem od 3. rujna 2017. godine. Napomenuo je i da do tog trenutka, skoro godinu dana od prvih saznanja o Rajčevcu, Hranić ništa nije poduzeo oko sotinskog slučaja.
Na izravan upit Bozaniću je li kome prijavio navedene informacije o Hraniću, iz tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije odgovorili su da su sankcionirali Kurečića preko crkvenog postupka. "'Slučaj', činjenice i druge osobe koje navodite u novinarskom upitu ne ulaze u mjerodavnost Zagrebačkog nadbiskupa", poručili su iz tiskovnog ureda ove nadbiskupije. Mjerodavnost nadbiskupije zagrebačke po pitanju eventualne istrage oko Hranića ovdje doista nije postojala, ali se Bozanićeva obaveza da prijavi ono što je saznao nazire iz drugih papinih naputaka. U svibnju 2019., pola godine nakon što je zagrebačka nadbiskupija primila pismo Marina Sovara s optužbama na račun Hranića, papa je objavio drugo apostolsko pismo, "Vos estis lux mundi", kojim je naloženo svim biskupijama da, ako imaju informacije, prijave zlostavljanje u drugim biskupijama, ali i da podnesu prijavu protiv kolega biskupa ako oni ometaju/izbjegavaju crkvene istrage u takvim slučajevima. Prijavu trebaju poslati Vatikanu direktnim putem ili preko papinskog nuncija u Hrvatskoj. Uz to, prijava se šalje "najstarijem sufraganskom biskupu prema promaknuću" unutar istog područja Katoličke crkve. Đakovačko-osječka nadbiskupija ima dvije sufraganske biskupije, Požešku i Srijemsku. Srijemski biskup Đuro Gašparović zaređen je za biskupa 1996. godine. Antun Škvorčević postao je biskup požeški 1997. Sudeći prema odgovorima iz Zagrebačke nadbiskupije, informacije o Hraniću nikome nisu proslijedili. Važno je napomenuti da se odredbe tog papinog apostolskog pisma iz svibnja 2019. odnose i na sporne događaje koji su se desili prije nego što je ono stupilo na snagu.
Dio maila upućenog u svibnju 2021. nadbiskupu Želimiru Puljiću (Foto: Novosti)
Do trenutka kad je u listopadu 2018. Bozanić primio pismo u kojem je spomenut i sotinski slučaj, policija je saslušavala žrtve. Godinu poslije podignuli su optužnicu zbog kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, prema kojoj je Rajčevac bludničio nad pet ministrantica. Zahvaljujući Hraniću, Rajčevac je i s potvrđenom optužnicom, sve do ožujka 2020. godine, bio svećenik u sotinskoj župi. Tada ga je Hranić konačno umirovio i preselio u umirovljenički dom u Đakovu, ali ne zbog optužnice, nego zbog starosti, bolesti i, neslužbeno doznajemo, nadiruće pandemije.
Član obitelji jedne žrtve tada je zbog svega odlučio Hranića prijaviti izravno Vatikanu. U pritužbi protiv njega, upućenoj papi u rujnu 2020., piše da je "Hranić štitio župnika u Sotinu" koji mu je bio prijavljen "zbog bludničenja nad djevojčicama". "Štitio ga je tako što nije pravodobno reagirao na prijave koje su mu stizale", piše u tom dokumentu, uz napomenu da ga je držao za svećenika iako je on dvije godine prije imao uvjete za mirovinu. Pismu je dodano i nekoliko dokumenata, iz kojih se vidi da je Hranić dobio prve informacije krajem 2016. godine. Premda je u prijavi navedena povratna adresa, iz Vatikana nikad nisu odgovorili. Uskratili su zasad i odgovor potpisanom novinaru.
U svibnju 2021. Rajčevac je preminuo. U prisustvu svoga zamjenika, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića koji je vodio misu na sahrani u Šagu, Hranić je 12. svibnja održao propovijed. Rekao je da je Rajčevac bio "čovjek pun empatije, veoma osjećajan, koji je volio svoje župljane" te da ga je "krasila plemenita i duboka, produhovljena i umjetnička ljudska duša koja se pretakala u stihove, pisala pjesme i povremeno slikala". Pojedini župljani iz Sotina bili su šokirani. Hranićev govor postao je izravni povod članu obitelji jedne žrtve da o njegovom ponašanju ovaj put obavijesti Želimira Puljića, nadbiskupa zadarskog koji je umirovljen u siječnju 2023. godine. Puljić je pritom dobio ponajviše informacija, pa i one koje nisu poslane ni Vatikanu, od ljutitog pisma upućenog Hraniću zbog nedjelovanja do potvrde optužnice na sudu u Vukovaru. Sredinom siječnja 2023. godine pitali smo Puljića je li o svemu obavijestio nadležne crkvene instance. Ista pitanja smo poslali i njegovom nasljedniku Milanu Zgrabliću. Od upita je proteklo više od mjesec i pol, nismo dobili odgovor.
Sudeći po svim podacima koje smo dosad prikupili, nameće se zaključak da bi Hranićevo sporno ponašanje bilo potpuno zanemareno bez medijskog posredovanja. Premda, dakle, postoje jasna pravila koja je propisao sam papa, ni Bozanić ni Puljić, a na koncu ni Sveta Stolica nisu reagirali na upozorenja o Hraniću koja su im upućena. Neki su se, kao što smo vidjeli, ograđivali nenadležnošću, dok za druge znamo da nikad nisu povratno kontaktirali vjernike koji su imenom i prezimenom prijavili Hranića. Vjerodostojnost izjava iz Katoličke crkve o odlučnoj borbi protiv zlostavljača djece i onih koji su ih štitili ovisit će uvelike o tome hoće li istražna reakcija ipak uslijediti.
Mate Uzinić (Foto: Goran Kovačić/PIXSELL)
Nadbiskup Uzinić: Potrebno je provesti kanonsku istragu
U rijetko otvorenom istupu prema kriterijima Katoličke crkve u Hrvatskoj, riječki nadbiskup Mate Uzinić prošloga je tjedna poručio da organizacija kojoj pripada na prvo mjesto treba staviti žrtvu i da oni koji su počinili ili svojim postupcima omogućili zlostavljanje moraju odgovarati. Uzinić je i predsjednik Povjerenstva Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Prema statutu, Povjerenstvo je tijelo koje, među ostalim, omogućuje i provodi djelatnost zaštite maloljetnika i ranjivih osoba u ime HBK-a. Zamolili smo Uzinića da se osvrne na sotinski slučaj i ponašanje nadbiskupa Hranića. Budući da mu nisu poznati svi detalji, rekao je da ne može komentirati konkretne primjere. No objasnio nam je općenite procedure prijavljivanja unutar Katoličke crkve, koje potvrđuju sadržaj ovog istraživačkog serijala.
Je li Povjerenstvo znalo za sotinski slučaj prije objave u medijima u veljači ove godine?
Rješavanje konkretnih slučajeva nije u nadležnosti Povjerenstva. U skladu s tim ono nije bilo, niti je trebalo biti, obaviješteno o ovom slučaju. Zadaće Povjerenstva HBK-a su prvenstveno preventivne i edukacijske, u smislu savjetovanja i promicanja zaštite maloljetnika i ranjivih osoba u raznim crkvenim institucijama, predlaganja i pripremanja programa obrazovanja i preventivnih mjera te jačanju kulture odgovornosti, ozračja sigurnosti i podizanju svijesti o ovoj problematici kako bi se spriječio bilo kakav oblik zlostavljanja i njegovog zataškavanja u Crkvi.
Spadaju li postupci nadbiskupa Hranića u sferu nedopustivog ponašanja jednog crkvenog hijerarha, posebno u svjetlu apostolskog pisma pape Franje "Poput brižne majke" iz 2016. godine?
Ovaj konkretan slučaj nisam u mogućnosti komentirati. Svakako, točno je da prema Pismu pape Franje "Poput brižne majke" koje spominjete, neki biskup, kao i drugi koji su s njim u Crkvi izjednačeni, može biti zakonski udaljen sa svoje dužnosti ako je, zbog nemarnosti, učinio ili pak nije spriječio čine koji su prouzročili veliku fizičku, moralnu, duhovnu ili materijalna štetu drugima. Njegovo uklanjanje s dužnosti može se dogoditi samo ako je on objektivno pridonio teškom umanjivanju marnosti koju od njega zahtijeva njegova pastoralna služba, čak i bez njegove teške moralne krivnje. Zato je potrebno svaki put provesti kanonsku istragu kojom bi se utvrdilo ne samo je li se takvo što dogodilo zbog nemarnosti, nego i je li onaj nad kojim se provodi ta istraga objektivno tome doprinio.
Je li u nadležnosti Vatikana da pokrene istragu i na temelju opisanih naputaka pape Franje?
Sveta Stolica preko svojih nadležnih dikasterija (vatikanskih ureda, op. a.) može pokrenuti bilo koju istragu, ali se to načelno ne čini na toj nego na nižim razinama. Zapravo se čini ako se na nižim razinama nije napravilo što se trebalo napraviti te je prijava zbog toga stigla do spomenutih dikasterija. To je sigurnosni mehanizam kojim se uvijek možemo poslužiti ako se ništa nije učinilo na nižim razinama. U načelu se biskupa koji je počinio kazneno djelo ili je zataškavao počinjenje kaznenog djela na crkvenoj razini može prijaviti bilo kome unutar sustava dojave koji postoje u svim biskupijama, a može ga se i izravno prijaviti Svetoj Stolici, odnosno nadležnim dikasterijima. To su u slučaju zlostavljanja Dikasterij za nauk vjere, a u slučaju zataškavanja Dikasterij za biskupe. Ipak najbolje je da se to čini prijavom onome tko je u konkretnom slučaju nadležan za provođenje istrage, a to je za biskupa metropolit (nadbiskup, op. a.), a za metropolita njegov sufraganski biskup najstariji po promaknuću. Ako netko drugi primi takvu dojavu, dužan ju je proslijediti onome tko je nadležan.
Potonje je pokriveno apostolskim pismom iz 2019. godine?
Da. Nadležnost metropolita, odnosno najstarijeg sufraganskog biskupa, regulira dokument pape Franje "Vi ste svjetlost svijeta". To je dokument koji je istovremeno donio i konkretne odredbe o potrebi uspostave lako dostupnih sustava prijavljivanja koji moraju postojati u svakoj biskupiji. Dakle bilo kojeg zlostavljača ili zataškivača u Crkvi može se prijaviti bilo kome u bilo kojoj biskupiji, a svatko tko primi takvu dojavu dužan ju je proslijediti onome tko je nadležan. Ako je riječ o svećeniku ili o nekoj drugoj osobi koja djeluje u ime Crkve, kanonski je nadležan mjesni biskup, u slučaju redovnika i redovnice to su njihovi ordinariji, a u slučaju biskupa i metropolite su to metropolit, odnosno najstariji sufragan prema promaknuću. Budući da je ovdje riječ o kaznenim djelima za koja se prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske postupak provodi po službenoj dužnosti, želio bih dodati da kanonska prijava ne isključuje dužnost prijave i nadležnim pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, kao što su policija i državno odvjetništvo, nego je pretpostavlja. Ako takvu prijavu već nisu učinili prijavitelji, dužnost takve prijave ima onaj tko je zaprimio takvu prijavu.
Je li zadarski nadbiskup emeritus Želimir Puljić obavijestio Povjerenstvo ili Hrvatsku biskupsku konferenciju o prijavi protiv Hranića koja mu je u svibnju 2021. poslana iz Sotina, od člana obitelji jedne od žrtava?
Nisam upoznat s tim da je primio navedeni mail. Ako je nešto primio, i on je bio dužan postupiti u skladu s ranije spomenutom procedurom i o tome obavijestiti one koji su za to nadležni. Predsjednik HBK-a po svojoj službi, kao ni HBK, nemaju nadležnost u konkretnim slučajevima zlostavljanja i zataškavanja, osim ako je riječ o zaposlenicima HBK-a.
* Ovaj tekst je nastao u okviru projekta PING (Podrška istraživačkom novinarstvu Gonga).
* Ukoliko imate bilo kakve informacije o seksualnom zlostavljanju unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj ili unutar ostalih vjerskih zajednica, potpisanom novinaru možete se obratiti na sljedeći mail: hrvoje.simicevic@portalnovosti.com. Jamčimo anonimnost i zaštitu izvora.
Prvi dio priče - Kako Crkva zataškava spolno zlostavljanje djece - pročitajte na ovom linku.
