Nekolicina vjernika iz vukovarskog naselja Sotina u više je navrata direktno prozvala đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića da je štitio lokalnog svećenika Zlatka Rajčevca od teških optužbi za pedofiliju i spolno zlostavljanje njihove djece. Pisma roditelja i župljana do kojih smo došli pokazuju da je Rajčevac prijavljen Hraniću krajem 2016. godine za bludničenje nad ministranticama koje je počelo ranih 2000-ih i trajalo desetak godina. Umjesto da je svećenika odstranio iz župe i javnog djelovanja, prijavitelji tvrde da ih je Hranić sa sotinskog oltara optužio da ga kleveću.

Nakon što su nadbiskupu zaprijetili da će njega prijaviti policiji i Vatikanu, on je nevoljko i nakon niza pokušaja da se liši odgovornosti obavijestio Državno odvjetništvo. Prijavu je poslao tek 14 mjeseci nakon što je saznao za zlostavljanje. Dok je trajala policijska istraga, Hranić je Rajčevcu produžio svećenički mandat, premda je ovaj imao sve uvjete za redovno umirovljenje. Vukovarski sud je na koncu potvrdio optužnicu protiv njega za zlostavljanje pet maloljetnica, ali suđenje nikad nije održano zato što je Rajčevac 2021. godine preminuo. On je negirao optužbe, a njegov odvjetnik tvrdio da se njima nastoji baciti ljaga na Katoličku crkvu u Hrvatskoj. Đakovačko-osječka nadbiskupija u odgovoru ovom novinaru dala je do znanja kako Hranić smatra da nije učinio ništa sporno i da je slučaj Rajčevac odrađen po crkvenim i državnim propisima. Zbog nemarnog ponašanja u slučaju Rajčevac Hranić je sredinom 2020. godine prijavljen i Vatikanu. Iz Rima nisu odgovorili na naš upit jesu li pokrenuli istragu temeljem zaprimljenih dokumenata.

No promotri li se Hranićevo ponašanje iz prizme pravila za kažnjavanje nesavjesnih biskupa Rimokatoličke crkve u vođenju postupaka protiv zlostavljanja djece koja je papa Franjo propisao 2016. godine, više je nego jasna osnova za pokretanje istrage. To sugeriraju informacije i dokazi koje smo prikupili istražujući ovaj slučaj i način na koji se nadležna nadbiskupija ponašala od trenutka kad je saznala za optužbe pa sve do smrti teško inkriminiranog svećenika.

U listopadu 2016. Hranića su u đakovačkom uredu posjetili pojedini sotinski župljani, među kojima i član obitelji žrtve svećenika Rajčevca. Obaviješten je da je Rajčevac godinama neprimjereno dirao ministranticu, pokazivao joj slike golih ženskih tijela, kao i svoj pištolj

U listopadu 2016. godine Hranića su u đakovačkom uredu posjetili pojedini sotinski župljani, među kojima i član obitelji žrtve svećenika Rajčevca. Obaviješten je da je Rajčevac godinama neprimjereno dirao ministranticu, pokazivao joj slike golih ženskih tijela i manipulirao s ciljem da ništa ne kaže roditeljima. Žrtvi je pokazivao i pištolj koji je nosio sa sobom, što ju je dodatno prestrašilo i potaknulo da nikome ne otkriva zlostavljanje. Mentalno i fizičko nasilje je počelo ranih dvijetisućitih u župi u koju je Rajčevac došao 1984. godine. Osim u Sotinu, do kraja radnog vijeka bio je svećenik i u obližnjoj crkvi u Opatovcu. Samo u jednom slučaju zlostavljanje je trajalo devet godina. Počelo je od žrtvine devete godine.

Hranić je na istom sastanku dobio informaciju da ona nije bila jedina žrtva. Saznao je da je najmanje još jedna osoba proživjela slično. Nadbiskup je napravio zapisnik razgovora, iz kojeg se vidi da je pitao bi li član obitelji prijavio svećenika policiji i je li žrtva voljna razgovarati s njim. "Možda jednog dana kad (žrtva, op. a.) bude u boljem stanju. Za sada ne. Jedino što za sada želi je da vlč. Zlatko ode iz Sotina da ga više ne moraju gledati u svojoj sredini, kako on razara malobrojno stado u župi", zabilježio je Hranić ključni zahtjev sugovornika – da se svećenika makne iz Sotina.

U želji da se problem riješi unutar Crkve, žrtva je otišla na jedan sastanak sa svećenikom-psihologom u savjetovalište ove nadbiskupije. U tom trenutku obitelj je vjerovala da će Katolička crkva i Hranić brzo i efikasno reagirati. No nadbiskupovo oklijevanje oko rješavanja problema počelo je istoga trena kad je saznao za ponašanje svećenika. Nakon završetka službenog dijela razgovora više puta im je rekao da su ga "doveli u neugodnu situaciju" i da mora djelovati "u roku do 15 dana". Nije jasno na koga je mislio, policiju ili Vatikan.

U oba slučaja, međutim, imao je obavezu. Svatko u Republici Hrvatskoj dužan je prijaviti kazneno djelo bludničenja i protiv spolne slobode nad djetetom i maloljetnikom ako dođe do takvih saznanja. Kao nadređeni biskup, Hranić je po vatikanskom zakonu morao provesti "brzu i objektivnu" istragu. Imao je pritom mandat da Rajčevca privremeno odstrani s javnih dužnosti kako bi izbjegao daljnji skandal, štetu za pojedince i zajednicu, bez obzira na ishod istrage. Detaljan i vjerodostojan opis dugogodišnjeg napastovanja djeteta, uz sumnju da ono nije jedina žrtva, Hraniću nije bio dovoljan za donošenje takve odluke.

Naime, Rajčevac nije suspendiran. U istoj župi nastavio je davati sakramente vjernicima i držati mise, u prisustvu maloljetnih ministrantica. U lipnju 2017. godine, osam mjeseci nakon sastanka s članovima obitelji žrtava u Đakovu, Hranić je prvi put poslije dobivanja tih informacija službeno došao u Sotin udijeliti sakrament krizme. U lokalnom mediju izašla je kratka vijest o događaju. Podsjećajući na stradanje mještana Sotina, u kojem su srpske vojne postrojbe 1991. godine ubile 68 civila i branitelja, nadbiskup je vjernicima rekao da "moramo uvijek biti spremni oprostiti, ma kako to teško bilo". U vijesti je potom navedeno da je "Hranić biranim riječima zahvalio i mjesnom župniku vlč. Zlatku Rajčevcu, koji unatoč zdravstvenim problemima nastoji svoju župničku dužnost obnašati na zadovoljstvo i radost Sotinčana i Opatovčana". Mjesecima svjestan teških optužbi protiv svećenika, Hranić ga je tako pohvalio za rad u istoj zajednici u kojoj je iskorištavao ministrantice.

U jeku policijske istrage – Rajčevac, Hranić i Marin Srakić 2018. u đakovačkoj katedrali (Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija)

U novinskom izvještaju nije navedena Hranićeva rečenica koju nam je potvrdila jedna sugovornica, prisutna toga dana u sotinskoj crkvi. Nakon što se biranim pohvalama osvrnuo na Rajčevca, Hranić je, tvrdi naš izvor, prozvao pojedine župljane zbog "klevetanja" njihovog svećenika. Na upit o ovom istupu Hranić nam do zaključenja teksta nije odgovorio.

Svjedokinja nam kaže da u tom trenutku nije spominjao kome se zapravo obraća, niti je većina vjernika bila svjesna o čemu točno priča. Osobi koja je prijavila svećenika, koji je pored Hranića stajao za oltarom, odmah je bilo jasno. Napustila je crkvu prije završetka mise. Nekoliko tjedana poslije Hranićeve propovijedi u kojoj je spomenuo "klevetanje" vjernika i pohvalu Rajčevca, ta je osoba poslala pismo ovom nadbiskupu.

"Lijepo ste nas nazvali da klevećemo svećenika. Mi govorimo istinu: pohvalili ste pedofila 'zločinca'", stoji na početku pisma ljutite intonacije, u kojem se Hranića podsjeća na onaj sastanak iz listopada 2016. godine. "Pa kakav ste vi to čovjek? Isti kao i on. Rekli ste da ćete morati nešto napraviti u roku od 15 dana. Molili smo da ga sklonite s oltara da ne bi još nekom djetetu učinio zlo. A vi niste ništa napravili (...) Budite sretni da odmah nismo prijavili policiji. Htjeli smo to mirno riješiti, da ne dođe u javnost, samo da ga sklonite od djece i s oltara. A vi još uvijek držite pedofila na oltaru i na žalost još ga i hvalite. Sram vas bilo. Vi ste čovjek bez osjećaja", dio je poruke upućene Hraniću, u kojoj su pripadnici klera nazvani "mafijom" koja se međusobno štiti. U pismu mu je najavljeno da će ga prijaviti policiji. "Kada (žrtva, op. a.) skupi snage da može sve ispričati na sudu onda ćemo sve reći (...) Ako Zlatko crkne vi ćete ići u zatvor jer ste sve zatajili. Odvjetnica je rekla da onaj koji zna za zlostavljanje a ne učini ništa, isto je kriv kao zlostavljač. Mi smo vam prijavili zlostavljanje djevojčica i vi ništa niste napravili", piše u pismu iz srpnja 2017. godine, u kojem je najavljena i prijava Vatikanu. "Hvalite i branite pedofila i, još gore, držite ga na oltaru. I on nam se podmuklo smije kao vrag, a on i jest vrag. E sada znamo da moramo ići dalje. I iznad vas postoji gospodar, a to je papa. Poslat ćemo mu prijavu koju smo i mi i vi potpisali. A možemo i otići u Rim. Sklanjajte ga iz Sotina i općenito s oltara ako mislite da sve prođe mirno. Sada imate priliku jer je vrag bolestan (...) Sada ispada da je on žrtva, a ne djeca. Što mislite da li ga Bog kažnjava?" navodi se u tom pismu koje je zaključeno riječima: "Zlostavljanje djece je zločin. Bog vas gleda." Premda je pismo bilo potpisano, nadbiskup na njega nije odgovorio.

Dva mjeseca poslije, u rujnu iste godine, Rajčevac je i dalje obavljao svećeničke dužnosti. Prošlo je 11 mjeseci otkad je Hranić dobio uvjerljive informacije o njegovim teškim kaznenim djelima. Fotografije s lokalnih portala i društvenih mreža pokazuju da je nastavio voditi mise okružen i maloljetnim ministranticama u Sotinu i Opatovcu. No nakon pisma nadbiskup se našao u znatno nezavidnijoj poziciji: zaprijećeno mu je da će prijava Vatikanu i hrvatskim vlastima biti podnesena mimo njega i da bi zbog, po njima nedopustivog ponašanja, mogao odgovarati na crkvenom i svjetovnom sudu.

"Ordinarijat je o primljenim navodima uputio pisanu obavijest nadležnim tijelima Državnoga odvjetništva. Nakon izvidnih radnji Ordinarijat je o navedenom slučaju, zajedno s prikupljenim saznanjima do kojih je tada mogao doći, informirao i nadležno tijelo Svete Stolice, tj. Kongregaciju za nauk vjere", odgovorili su nam iz Hranićeve nadbiskupije

Tog mjeseca, gotovo godinu dana po zaprimanju informacija, nadbiskup je pokušao preko posrednika nagovoriti žrtvu da ona sve prijavi policiji. Nakon neuspjelog pokušaja da stupi u kontakt, stiglo mu je novo pismo od člana obitelji bivše ministrantice s čijim je slučajem upoznat na sastanku krajem 2016. godine. Saznavši da Hranić nije poduzeo sankcije koje su od njega tražili i da je pokušao nagovoriti žrtvu da sama rješava problem s državnim vlastima, ta mu je osoba napisala da se ponaša kao da mu je vrlo lako uništiti život koji nije njegov. Poručila je da se pokajala što mu se obratila jer je shvatila da je njegovo ponašanje prema cijeloj situaciji "ništavno".

"Zamislite kako je živjeti s mišlju da je jedan svećenik uništio jednu mladost, ljepotu, pamet. Kakav osjećaj može imati jedna majka kada dijete ni u crkvi nije sigurno od zla. Da li ste se ikada zapitali kolika tuga i bol može biti u čovjeku kada morate gledati dijete kako pati a ne možete mu pomoći? Kada od jednog predivnog malog anđela kojeg ste donijeli na svijet i učili ga u vjeri odjednom ne prepoznajete?" pitala je Hranića. "Niste pokazali ni dobru volju ni interes da se postavite u službi svoga nauka Crkve. Dokazano je da je takav teror identičan i vodi se kao seksualno zlostavljanje, psihičko ubijanje, nemogućnost normalnog procesa razvoja. Sve vi to znate i bolje od mene i zato me nemojte pokušati zavarati. Ovo vam pišem da vas zamolim da se više ne raspitujete za moje dijete (...) Dosta ste nam zla nanijeli", poručeno mu je u pismu, u kojem se Hraniću predbacuje i zato što je na krizmi u Sotinu izjavio da se "svećenika kleveće". "Da vam je bilo imalo stalo skupili bi bivše ministrantice i razgovarali s njima, jer ja jesam. Birao je žrtve i djeca su mi (to) rekla", piše u poruci. Hraniću je na kraju dano do znanja da nakon svega više ne pokušava doći do žrtve. Poslije svih propusta nisu željeli imati veze s njime.

U prosincu 2017. godine, tri mjeseca nakon što mu je upućeno zadnje pismo i 14 mjeseci po dobivanju prvih informacija o zlostavljanju, iz Đakovačko-osječke nadbiskupije Državnom odvjetništvu poslan je zapisnik razgovora iz 2016. godine. Crkva je u svojoj istrazi saslušala i Rajčevca. Nisu nam odgovorili kad su s njime razgovarali niti je li priznao zločin ili ga je negirao. Iz drugih izvora smo došli do informacija da je negirao optužbe i tvrdio da mu se podmeće.

Policijska istraga je pokrenuta. U veljači 2018. godine pripadnici MUP-a uzeli su iskaz najmanje jedne žrtve. Premda su crkveni zakoni koji reguliraju svećeničke prijestupe odvojeni od rada javnih institucija, Vatikan savjetuje biskupe da u takvom slučaju reagiraju. Ako je skoro cijelu jednu godinu odbijao privremeno maknuti Rajčevca s oltara u Sotinu i obližnjem Opatovcu, izvidi policije i dokazi koje je Hranić odavno imao bili su više nego dovoljni za takav potez. Trebao ga je odavno lišiti javnih dužnosti i zabraniti mu pristup djeci, a ovo je bio još čvršći povod.

Međutim, desilo se suprotno. Fotografije koje smo pregledali pokazuju da je Rajčevac nastavio držati mise u Sotinu i obližnjem Opatovcu. Nekoliko puta i u društvu nadbiskupa Hranića. U veljači 2018. godine, u jeku policijske istrage, Hranić ga je pozvao u đakovačku katedralu sa svećenicima cijele nadbiskupije. Tamo je 29. ožujka održana misa i u čast "zlatnog jubileja" – 50 godina svećeništva Zlatka Rajčevca. Istog mjeseca Rajčevac i Hranić u sotinskoj crkvi su blagoslovili obnovljen oltar. U prisutnosti vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave i drugih gradsko-županijskih dužnosnika, Rajčevac je kazao da se njegovim vjernicima 1945. i 1991. godine prijetilo da će ostati bez crkve. "Danas, nakon svih peripetija, crkva stoji na ovom mjestu i daj Bože da nam ova događanja budu poticaj – da nas ima, da ima tko u nju dolaziti", poručio je.

Dio pisma upućenog Hraniću u kojem je najavljena i prijava Vatikanu, srpanj 2017. (Foto: Novosti)

Nadbiskup je ovom prigodom podsjetio na žrtve Domovinskog rata i rekao da "teško zarastaju rane naših srca i puno se teže obnavlja teško narušeno povjerenje". Pozvao je vjernike da poput Isusa praštaju i tako prekinu spiralu mržnje, nasilja i zla. "Neka vam ovaj oltar bude izvor duhovne snage i duhovnog zdravlja, kako biste se mogli potvrđivati kao Isusovi učenici i njegovi svjedoci", kazao je nadbiskup u crkvi u kojoj su se više od jednog desetljeća odvijala zlostavljanja djevojčica. Izrazio je na kraju "srdačnu zahvalnost svima koji su se ugradili u obnovu crkve i oltara, ponajprije župniku Rajčevcu..."

Ako mu mučna ispovijest, ovlasti iz kanonskog zakona ili policijska istraga dotad nisu bile dovoljne da ga odstrani iz javnoga života, 16. travnja 2018. godine Hranić je dobio krajnji razlog za takav potez. Rajčevac je tog datuma imao 75. rođendan. Prema vatikanskom zakonu, kad navrši 75 godina svaki je župnik obavezan podnijeti ostavku na dotadašnje dužnosti. Nadležni nadbiskup potom donosi odluku hoće li prihvatiti ili odgoditi njegov zahtjev, odnosno eventualno produžiti mandat "nakon što razmotri sve okolnosti osobe i mjesta" u kojem službuje.

Rajčevac je imao više od nekoliko uvjeta za završetak radnog vijeka. Osim godina i fizičke bolesti, izazivao je dodatne traume vjernicima koji su znali za njegovo zloćudno ponašanje. Međutim, Hranić ga ni tada nije umirovio. U tom trenutku već je godinu i pol imao validne informacije o zločinu nad maloljetnim župljankama. Na to su ga podsjetili pojedini vjernici i članovi obitelji žrtava u dva potresna pisma. Nadbiskupija je, uostalom, dostavila optužbe policiji. Premda smo u dva pisana zahtjeva za očitovanjem Hranića zamolili da objasni zašto Rajčevca nije poslao u mirovinu, do zaključenja teksta na to pitanje nije odgovorio.

U ožujku 2019. godine Hranić je opet održao misu s Rajčevcem, ovaj put u crkvi u Opatovcu. Ondje su krstili dijete. Osim Rajčevca i Hranića, za oltarom su bile ministrantice. Nadbiskup je pohvalio obitelj krštenog djeteta, kazavši da je "lijepo imati za koga živjeti". Rajčevac je zahvalio Hraniću na dolasku i izrazio radost vjerničkog puka zbog novog člana njihove župne zajednice. "Jer ovakva su okupljanja kršćanskoj zajednici lijepa i poticajna prigoda", zaključio je. U travnju iste godine Rajčevac je navršio 76 godina, ali ni tada nije umirovljen.

Nakon istrage i prikupljanja iskaza žrtava, u studenom 2019. godine vukovarsko državno odvjetništvo podignulo je protiv njega optužnicu. Optužen je za zlostavljanje pet bivših ministrantica u istoj župi. Optužnica je obuhvaćala događaje koji su se odvijali u razmaku od gotovo 15 godina, počevši od ranih dvijetisućitih. Žrtve je vrebao kad su imale između devet i deset godina, nakon čega je zlostavljanje godinama nastavljeno. Bludničio je nad djecom različitih generacija: početkom dvijetisućitih i potom u startu naredne dekade.

Osim s policijom, žrtve su tijekom 2019. godine razgovarale i s nadležnim socijalnim službama, koje su potvrdile vjerodostojnost njihovih iskaza. Rajčevac je optužen za više kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Za bludne radnje koje su zakonski izjednačene sa spolnim odnošajem s djetetom, za tri kaznena djela protiv spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina i za zlouporabu položaja u navedenom kontekstu. Minimalno mu je prijetilo oko pet godina zatvora. Budući da je ista kaznena djela ponavljao s maloljetnicama, sud je imao obavezu donijeti presudu koja je po zakonu propisana za najteže od navedenih djela.

"Zamislite kako je živjeti s mišlju da je jedan svećenik uništio jednu mladost...", pismo iz rujna 2017. (Foto: Novosti)

Rajčevac je pritom tvrdio da je nevin. Njegov odvjetnik Igor Plavšić tražio je od suda u Vukovaru obustavu postupka i odbacivanje optužnice iz tehničko-pravnih razloga. U odgovoru na optužnicu poručio je da činjenični navodi nisu potkrijepljeni dokazima iz prethodnog stadija postupka. Optužnicu je potom opisao kao napad na Katoličku crkvu. "Nameće se zaključak da se u konkretnom slučaju radi o progonu katoličkog svećenika te postupanju s namjerom da se baci ljaga na Katoličku crkvu", naveo je Plavšić. Đakovačko-osječka nadbiskupija nije nam odgovorila na pitanje jesu li financirali ovakvu obranu optuženog Rajčevca.

Sud u Vukovaru prihvatio je optužnicu 10. siječnja 2020. godine. Suđenje, međutim, nikad nije održano. Do daljnjeg je odgođeno zbog epidemije Covida. Rajčevac, koji je iz Sotina u međuvremenu nevoljko preseljen u đakovački dom za svećenike, razriješen je službe 21. ožujka 2020. godine dekretom Đure Hranića. Dan poslije je umirovljen. Imao je 76 godina i 11 mjeseci. Gotovo pola života proveo je u Sotinu i Opatovcu. Epidemija je onemogućila nadbiskupa da sudjeluje u njegovoj oproštajnoj misi prije penzije. Vijest s lokalnog portala pokazuje da je imao takvu namjeru. "Svečani oproštaj trebao je biti na misnom slavlju, koji je trebao predvoditi mons. Đuro Hranić. Nažalost zbog epidemije corona virusa isti je odgođen za neka bolja vremena. Vlč. Zlatko Rajčevac ovu je župu vodio od 24. prosinca 1984. godine – punih 36 godina 2 mjeseca i 28 dana."

Sve što je vjerojatno mislio reći na zadnjoj misi Zlatka Rajčevca, a nije mogao zbog pandemije, Hranić je na kraju kazao na njegovom sprovodu. Rajčevac je preminuo 9. svibnja 2021. godine u KBC-u Osijek. Misu zadušnicu u njegovom rodnom Šagu pored Valpova predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić. U prisutnosti brojnih svećenika ove nadbiskupije, najzapaženiji istup na posljednjem ispraćaju imao je Ćurićev nadređeni, nadbiskup Đuro Hranić. "Bio je čovjek pun empatije, veoma osjećajan, koji je volio svoje župljane. Bolno je proživljavao njihova stradanja te je slušao patnje i dijelio bol preživjelih župljana", rekao je Hranić o Rajčevcu, dodajući da se "nikada nije žalio, nego je sve tiho i strpljivo nosio" i da je uz to "živio doista skromno, siromašno i isposnički". Opisujući pokojnog svećenika, rekao je i kako ga je "krasila plemenita i duboka, produhovljena i umjetnička ljudska duša koja se pretakala u stihove, pisala pjesme i povremeno slikala". Nakon riječi hvale za Rajčevca osvrnuo se i na optužbe koje je godinu prije potvrdio i Općinski sud u Vukovaru. Nije pritom otkrio o čemu točno priča. "Dragi Zlatko, cijenio sam te jer ti si pobijedio samoga sebe, a to je najteže. U teškim životnim uvjetima, prepušten samome sebi, u maloj župi, ostao si ustrajan i vjeran sebi i svojoj riječi. Rijetki nakon što ih načne bolest, ustraju u samokontroli i u dobru kao što si ti ustrajao, godinama, sve do svoje smrti. Morao si se nositi i s veoma neugodnom optužbom i zbog toga si krvario, ali si ostao miran i uspravan, ne zamjerajući onima koji su te u svojoj nevolji optuživali. U svemu veoma tih, ponizan i skroman...", rekao je Hranić.

Čovjeka koji je negirao optužbe o zlostavljanju sotinske djece, tvrdio da ga žrtve kleveću i da je riječ o zavjeri s ciljem blaćenja ugleda Katoličke crkve, Hranić je otpravio u grob kao mirnog i uspravnog svećenika koji je volio svoje župljane i ustrajao u dobru. Pojedini članovi obitelji žrtava, koje do danas imaju psihičke traume zbog Rajčevca, pročitali su njegovo obraćanje na više vjerskih portala. Posebno ih je šokirala Hranićeva poruka da pokojnik do kraja "nije zamjerao" onima koji su ga "u svojoj nevolji optuživali". Nakon višegodišnje nadbiskupove zaštite Rajčevca, prozivki s oltara da ga kleveću i produženja mandata u crkvi gdje su se zlostavljanja odvijala, te su riječi vidjeli kao njegovu posljednju obranu serijskog seksualnog predatora i ponižavanje njegovih žrtava.

Optužnica protiv Zlatka Rajčevca iz studenog 2019. godine (Foto: Novosti)

Nekoliko mjeseci prije njegove smrti, u rujnu 2020. godine, Hranić je zbog ovog slučaja prijavljen Vatikanu. U priloženoj dokumentaciji do koje smo došli izlistana je kronologija njegovih propusta i jedno od citiranih pisama koje mu je poslano u ljeto 2017. godine. Njegovu odgovornost Vatikan bi mogao detaljno ispitati i utvrditi temeljem odredbe koju je papa Franjo objavio u svibnju 2016. godine, pet mjeseci prije nego što je Hranić bio upućen u informacije o Rajčevcu. Suočen s nizom slučajeva u kojima su lokalni (nad)biskupi u svijetu zataškavali pedofiliju podređenih svećenika ili nesavjesno vodili postupak njihova sankcioniranja, odlučio je reagirati. Prema toj odredbi, svaki (nad)biskup može biti uklonjen iz svoje službe ako je zbog nemarnosti učinio ili pak nije spriječio čine koji su prouzročili veliku štetu drugima, bilo da je riječ o osobama ili o svekolikoj zajednici. Ta šteta može biti fizička, moralna, duhovna ili materijalna. Papa je u dokumentu objasnio da biskup može biti uklonjen jedino u slučaju teške manjkavosti u marnosti koju od njega zahtijeva njegova pastoralna služba, čak i bez njegove teške moralne krivnje. "Ako je pak riječ o zloporabi maloljetnika ili odraslih ranjivih osoba, dostatno je da ta manjkavost (u marnosti, op. a.) bude važna", piše u toj odredbi iz 2016. godine. Članovi obitelji žrtava s kojima smo razgovarali uvjereni su da je Hranić bio nesavjestan, neodgovoran, nemaran i da snosi moralnu krivnju za produženje njihovih patnji. Kažu da je svojim ponašanjem dodatno traumatizirao i njih i njihovu djecu. Smanjio je i broj vjerske zajednice u Sotinu: nekolicina župljana prestala je ići u tamošnju crkvu, neke su se žrtve odselile zato što više nisu mogle gledati svoga zlostavljača.

Iz Kongregacije za nauk vjere, krovnog vatikanskog tijela za svećeničko zlostavljanje i sankcioniranje biskupa, nisu odgovorili na naš opsežni dopis u kojem smo naveli sve sporne poteze nadbiskupa Hranića niti su poslali komentar na pitanje jesu li pokrenuli istragu nakon što je prijavljen 2020. godine. Uoči objave teksta u dvije mail-poruke Hraniću smo dali priliku da se očituje na sve problematične detalje iz ove priče. Nadbiskup nije odgovorio na većinu pitanja.

Nadbiskupijski ured za štampu poslao je jedan dopis u kojem su dali skraćen prikaz Hranićeve verzije priče. Rekli su da je on "poduzeo sve potrebne istražne i obavijesne korake". "Nadbiskupski ordinarijat bio je također upoznat s činjenicom da osoba koja je navedena kao oštećena nije spremna osobno govoriti o navedenim doživljajima od strane svećenika Rajčevca, osim u sklopu duhovno-psihološkoga savjetovanja, što je učinila u okviru jednoga od savjetovališta u krilu Đakovačko-osječke nadbiskupije", piše u odgovoru. Nadbiskupski ordinarijat zatražio je i "očitovanje samoga svećenika Zlatka Rajčevca, koji je u vrijeme izjava o navodnom zlostavljanju već bio u poodmakloj dobi i dijelom narušenoga zdravstvenoga stanja". "Ordinarijat je o primljenim navodima uputio pisanu obavijest nadležnim tijelima Državnoga odvjetništva. Nakon izvidnih radnji Ordinarijat je o navedenom slučaju, zajedno s prikupljenim saznanjima do kojih je tada mogao doći, informirao i nadležno tijelo Svete Stolice, tj. Kongregaciju za nauk vjere", najvažniji su dijelovi odgovora Hranića i nadbiskupije koju vodi.

Dodali su da nisu ravnodušni na nepravde i zla učinjena prema bilo kome, posebno kad je riječ o djeci, maloljetnim i ranjivim osobama. Kažu da su uspostavili snažnije mehanizme zaštite i prevencije, upoznavanje i promicanje jasnih smjernica i uputa crkvenih dokumenata koji govore o zaštiti maloljetnih i ranjivih osoba, održavanje tematskih seminara prevencije i savjetovanja koji su već provedeni i dalje se provode u različitim ambijentima života i djelovanja Crkve, u njezinim brojnim ustanovama i zajednicama, te na značajnom mjestu spremnost u pružanju podrške i pomoći osobama koje su doživjele neki oblik zlostavljanja, kako bi nakon bolnih iskustava zacijelile njihove duboke rane. U unaprjeđenje brige za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba posljednjih su godina uključena savjetovališta koja djeluju pri Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, stoji u njihovom odgovoru, u kojem su poručili kako vjeruju da potpisani novinar ima "na umu činjenicu da je svećenik Zlatko Rajčevac preminula osoba te mu, kao i svakoj drugoj osobi, već iz civilizacijskih razloga, pristupamo s doličnim ljudskim pijetetom".

Iz odgovora je jasno, između ostalog, da je nadbiskupija obavijestila Vatikan o slučaju. Na izravan upit nije nam rečeno kad im je poslan dopis i kako su na njega odgovorili. Poprilično je izvjesno da od Hranića nisu dobili dobar dio informacija koje smo ovdje iznijeli. Zašto Rajčevac nije privremeno suspendiran, zašto mu je u dobi zreloj za umirovljenje produžen mandat, zašto ga je Hranić hvalio i držao mise s njim u Sotinu, zašto mu je dozvolio da i dalje bude okružen djecom, zašto je prozivao one koji su ga prijavili... samo su neka od pitanja na koja nam nije odgovorio. Ostali smo uskraćeni i za odgovor na pitanje hoće li se nadbiskup ispričati žrtvama i njihovim obiteljima te razmatra li možda zbog slučaja Rajčevac samoinicijativno podnijeti ostavku.

 

Kronologija događaja

- 25. listopada 2016. – sotinski župljani na sastanku s Hranićem imenovali jednu žrtvu i spomenuli drugu. Hranić im odgovorio da mora reagirati "u roku od 15 dana"

- 25. lipnja 2017. – Hranić u Sotinu krizmao djecu s Rajčevcem, zahvalio mu biranim riječima i prozvao župljane zbog njegova "klevetanja"

- srpanj 2017. – Hranić primio pismo župljanke koja ga je prozvala zbog komentara o "klevetanju", u pismu najavila prijavu policiji i papi

- 3. rujna 2017. – Hranić preko posrednika pokušao neuspješno nagovoriti žrtvu da ona sve prijavi policiji

- rujan 2017. – Hraniću poslano novo pismo od člana obitelji žrtve. Poručeno mu je da više ne pokušava kontaktirati teško traumatiziranu žrtvu ili njezinu obitelj

- 17. prosinca 2017. – iz Đakovačko-osječke nadbiskupije Rajčevca su prijavili Državnom odvjetništvu

- veljača 2018. – policija razgovarala sa žrtvom

- 29. ožujka 2018. – u jeku policijske istrage Rajčevac u đakovačkoj katedrali uz vodstvo Hranića obilježio 50. godina zaređenja

- 16. travnja 2018. – 75. rođendan Zlatka Rajčevca, krajnji rok za umirovljenje po crkvenom zakonu. Hranić ga nije umirovio ni kad je navršio 76 godina

- 4. studenog 2019. – vukovarsko državno odvjetništvo podignulo je optužnicu protiv Rajčevca, optužen je za zlostavljanje pet bivših ministrantica u istoj župi

- 10. siječnja 2020. – Općinski sud u Vukovaru prihvatio optužnicu

- 22. ožujka 2020. – Hranićevim dekretom Rajčevac je umirovljen, tri i pol godine nakon što je nadbiskup saznao za optužbe

- rujan 2020. – Hranić prijavljen Vatikanu

- 9. svibnja 2021. – Rajčevac preminuo. Hranić mu na sprovodu rekao da je "ostao miran i uspravan, ne zamjerajući onima koji su ga u svojoj nevolji optuživali"

 

Crkvena procedura

Kanonski zakon ima detaljno razrađene postupke protiv optuženih svećenika u slučajevima zlostavljanja maloljetnika, što spada među najteža kažnjiva djela. U slučaju Rajčevac nadležna crkvena osoba za provođenje sankcija bio je Hranić. Po crkvenom zakonodavstvu, crkveni hijerarh, odnosno (nad)biskup, treba pokrenuti preliminarnu istragu nakon zaprimanja prijave kako bi utvrdio imaju li pritužbe minimalno privid istine. Nadbiskup je potom obavezan obavijestiti Kongregaciju za nauk vjere, krovno vatikansko tijelo za zlostavljanje u Crkvi, koja mu sugerira provedbu daljnjeg postupanja. U prvoj fazi, dakle, nije potrebno prikupiti sve dokaze, dovoljno je tek da optužbe nisu očigledno lažne. Hranić je već u listopadu 2016. imao pregršt indicija da donese potvrdan zaključak. Istraga mora biti "brza i objektivna" i vođena tako da "svačije dobro ime u postupku nije ugroženo", što znači i ugled svećenika, koji ima pravo na odgovor. U isto vrijeme vodi se računa i o dobrom imenu prijavitelja. Optužbe župljana da ih je Hranić prozivao zbog "klevetanja" svećenika, i to osam mjeseci nakon prijave, u potpunoj su suprotnosti s vatikanskim uputama. Hranić je pritom imao ovlasti da ga u bilo kojoj fazi početne istrage privremeno odstrani s oltara dok traje postupak. U kanonskim odredbama propisano je i da "s ciljem sprečavanja skandala, zaštite slobode svjedoka i provođenja pravde, u bilo kojem stupnju postupka" nadbiskup može "nametnuti i zabraniti javnu službu optuženom svećeniku na određenom području ili teritoriju, a može mu u potpunosti zabraniti javno sudjelovanje na misama". Ne znači da je time prejudicirana svećenikova krivnja. Radi se o mjeri predostrožnosti o čijem uvođenju odlučuje nadbiskup. Ako se krivnja na koncu ne utvrdi, svećeniku se vraćaju sve ovlasti. Takve se mjere uvode i zbog zaštite dobrobiti djece s kojom bi mogao imati kontakt. Nakon zaprimanja prijave od nadbiskupa, Kongregacija povratno šalje sugestije o tome treba li u nastavku postupka nadbiskup izvansudskim putem uvesti sankcije svećeniku ili aktivirati prvi stupanj crkvenog suđenja. Savjet iz Vatikana pritom se opet snažno oslanja na osobne opservacije, mišljenja i preporuke nadbiskupa. Ako izvansudskim putem biskup dokaže krimen, dekretom donosi adekvatnu kaznu svećeniku, koju treba potvrditi Kongregacija. Kazne variraju. No ako se dokaže zlostavljanje maloljetnika, svaka izrečena mjera, bilo sudskim ili izvansudskim putem, podrazumijeva povlačenje optuženog svećenika iz javnosti, bilo da je riječ o izbacivanju iz kleričkog staleža ili naputku da do kraja života moli za svoje žrtve bez prava da se u javnosti predstavlja svećenikom. Život u pokori, uz micanje iz javnosti, inače se najčešće propisuje svećenicima koji su poodmakle dobi ili ozbiljno bolesni. Rajčevac je početkom 2017. bio star i bolestan, ali ga je Hranić još tri godine držao za oltarom, među djecom. Premda nam je nadbiskupija odgovorila da su pokrenuli izvide i obavijestili Kongregaciju, nisu željeli otkriti kad su točno donijeli navedene odluke i jesu li uopće uveli ikakve mjere protiv Rajčevca.

 

* Ovaj tekst je nastao u okviru projekta PING (Podrška istraživačkom novinarstvu Gonga).

 

* Ukoliko imate bilo kakve informacije o seksualnom zlostavljanju unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj ili unutar ostalih vjerskih zajednica, potpisanom novinaru možete se obratiti na sljedeći mail: hrvoje.simicevic@portalnovosti.com. Jamčimo anonimnost i zaštitu izvora.

 

Drugi dio priče - Kako Crkva zataškava spolno zlostavljanje djece - pročitajte na ovom linku.