Ousiguranje
Tihoumir Ourešković, former kroejšn premijer, dao je intervju za ‘Večernji list’ u kojem kauzao da on siguran da naš naurod dobro prepozna njeugov rad i zalaganje za naupredak naše domovina. Nije precizirao na koju domovinu misli, jer se u istom intervjuu pohvalio kako pun vjere u Hrvatsku upravo traži stan u Amsterdamu. Tamo će živjeti i raditi za Tevu, farmaceutsku tvrtku koju je nakratko napustio da bi postao premijer u vladi HDZ-a i Mosta. Preuzet će, kaže, funkciju višeg potpredsjednika za poslovnu efikasnost (senior vice president) te očekuje česta putovanja, ‘ponajprije u SAD i Izrael’. Ovaj kratki uvid u svijet višeg korporativnog činovnika T. O. ispisujemo ne zbog fascinacije, nego zato što njegova potraga za stanom i dogovaranje novog radnog mjesta još uvijek košta hrvatske porezne obveznike. Orešković je, naime, kao premijer spadao u prvu kategoriju štićenih osoba, a one imaju pravo na osiguranje još šest mjeseci po prestanku mandata. U njegovu slučaju do travnja. On, međutim, kaže da nikad nije namjeravao koristiti pravo na osiguranje punih šest mjeseci te je spreman odreći ga se naukon što od MUP doubije poutvrdu da za njega i oubitelj ne poustoji sigurnousni rizik. Romansa dijela ovdašnje javnosti s Oreškovićem započela je provincijalno-libertarijanskom fascinacijom njegovim poslovnim životopisom te pokušajem konverzije puke činjenice rada za međunarodnu farmaceutsku kompaniju u prvorazrednu moralno-političku prednost i jamstvo da će posao obavljati s minimumom troškova i maksimumom efikasnosti. Konačna je bilanca suprotna, vladao je kratko i loše, a policijski službenici na trošak države i danas lutaju za njim po svijetu štiteći ga od fantomskih opasnosti. Naravno, ne treba vjerovati da će narod koji je birao Tuđmana, Šuška, Vidoševića, Sanadera, Račana, Budišu, Josipovića, Kolindu Grabar-Kitarović, Plenkovića… izvući neku pouku.
Ideolozi
A sada malo muškog druženja. Andrej Plenković, predsjednik Vlade, primio je u Banskim dvorima članove Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije, glasi početak vijesti. Slijedi nabrajanje sudionika: predsjednik HBK-a Želimir Puljić, kardinal Josip Bozanić, osječki nadbiskup Đuro Hranić, porečko-pulski biskup Dražen Kutleša i generalni tajnik HBK-a Enco Rodinis. Vladu su predstavljali Goran Marić, ministar državne imovine i Davor Božinović kao Plenkovićeva tajnica. Premda se u saopćenju sa sastanka ne spominje najvažnija točka nauka Crkve u Hrvata – imovina – pažljivi novinari zapazili su da je prisustvo ministra Marića ‘poprilično znakovito’. Znakovito je i da su govorili o obrazovnoj reformi, a najznakovitiji je Puljićev apel da ona bude ‘oslobođena ideoloških premisa’. Kada hrvatski crkvenjaci traže deideologizaciju školstva, zvuče jadnije čak i od Bože Petrova dok je govorio da neće ni s HDZ-om, ni sa SDP-om, a potom dva puta koalirao s HDZ-om. Biskupi i podređeno svećenstvo apeliraju na udaljavanje ideologije od najmlađih nakon što su nađubrili skoro svaki dio države primitivnom smjesom klerikalizma i nacionalizma. No ne valja kritizirati po svaku cijenu. Stoga pozdravljamo Puljićev prijedlog uz apel da on i ostali crkvenjaci budu primjer u deideologizaciji školstva, pa ga prestanu kontaminirati i povuku se u crkve skupa s talibanskim vjeronaukom, neprosvijećenim vjeroučiteljima, idiotskom mizoginijom, smrdljivim nacionalizmom i pokvarenim revizionizmom koji je crkvene prostore otvorio za skoro svaku ustašoidnu budalu. Odjebite.
Kuna
Plenković i Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, navodno su se suglasili o uvođenju eura. Proces će se zasigurno loše odraziti na standard, ali će, kako je netko lucidno zapazio na društvenim mrežama, dovesti do ukidanja kune kao simbola totalitarnog režima. Kad već za uklanjanje jasenovačke ploče nema volje, ni muda.
Magija
Magičan je bio taj rat što se naziva domovinskim. Kolikog je samo inkasatora, montera centralnog grijanja, sveučilišnog profesora i jebivjetra opće prakse učinio profesionalnim braniteljem sa stavom o svemu – od pravopisa, preko pobačaja, do Ine. Na primjer, Hrvatski generalski zbor oglasio se o ‘mogućim modelima otkupa’ dionica Ine i izrazio zgroženost viješću ‘da su pojedinci iz braniteljskih udruga zatražili sedam posto dionica od eventualne prodaje Hrvatske elektroprivrede’ kojom bi država prikupila novac za otkup udjela mađarske naftne kompanije MOL u Ini. Po njima, to je ‘u suprotnosti sa svim vrijednostima za koje su se borili hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata’. Na koje ‘pojedince iz braniteljskih udruga’ misle prepametni generali? Na prepametnog Josipa Klemma, predsjednika Udruge specijalne policije te stručnjaka za zaštitarstvo, ćirilicu, ustavna prava manjina i naftni biznis. On je javno tražio da se utvrdi koliko dionica pripada Fondu hrvatskih branitelja, jer nema bolje preporuke za preuzimanje vlasništva nad naftnom kompanijom od nošenja puške po čukama.
Ponor
Bliže se lokalni izbori, pa Most proizvodi sve više vijesti. Njihov pravni stručnjak Robert Podolnjak, šef saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, predlaže novi model izbora ustavnih sudaca, Božo Petrov želi ustavnu zaštitu tvrtki ‘koje upravljaju nacionalnim resursima – vodama, šumama, energetikom’, ali sve je to ništa prema fešti demokracije, klimaksu neizvjesnosti i ekstremnoj napetosti uoči 28. siječnja, dana unutarstranačkih izbora u Mostu. Dramatici događaja neće toliko doprinijeti izbori metodom jedan član, jedan glas, nego činjenica da će, po svemu sudeći, Petrov biti jedini kandidat za stranačkog predsjednika. Možda netko preuzme epizodnu ulogu protukandidata, ali bez šanse da promijeni konačni poredak. Most je počeo kao pokret protiv klijentelizma i partitokracije, a realizira se kao klijentelistička stranka s kultom vođe i HDZ-om kao stalnim koalicijskim partnerom. Postoje, vjerojatno, dublji padovi samozvanih moralista, ali teško se sjetiti bržeg i temeljitijeg poniranja od Mostova.
Ploča
Na igralištu Nogometnog kluba Dinamo Kutina 30. prosinca SDP-ov gradonačelnik Andrija Rudić sudjelovao je na otkrivanju spomen-ploče poginulom HOS-ovcu na kojoj je ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, javila je prijestolnička štampa. Isti nas izvor informira o priličnoj konsternaciji u stranačkoj središnjici, ali dodaje i da je ‘s druge strane Rudić gradonačelnik Kutine, i na Iblerovom trgu ga se ne namjeravaju odreći i to manje od pola godine prije lokalnih izbora’. Što bi značilo da je konsternaciju Davora Bernardića, predsjednika SDP-a, i njegovih suradnika iz stranačkog vodstva, prisustvom kutinskog gradonačelnika otkrivanju ploče s ustaškim pozdravom moguće izmjeriti odsustvom ikakve relevantne javne reakcije. Psovke, priopćenja, izjave, osude, pohvale, poziva na podnošenje ostavke, ičeg… Konsternacija bez reakcije, politika bez uvjerenja, upravljanje bez strasti, Davor Bernardić vjerno inkarnira duh stranke koja je hrvatski revizionizam trajno zadužila Deklaracijom o Domovinskom ratu.
