Kada je osnivač Fondacije Bukovica Adrijan Siniša Rakić u Novostima najavio da će se Bukovčani kandidirati za Ginisovu knjigu rekorda u jednoj specifičnoj oblasti, malo tko je mogao naslutiti da je zapravo riječ o pravljenju najveće bukare koju je svijet vidio. Multimedijski spektakl priprema se u Kistanjama za avgust 2025. Jedinstveni događaj u najavi zapravo je odgovor na grešku koja se potkrala Upravi za zaštitu kulturne baštine pri Ministarstvu kulture i medija.

Naime, drvena posuda za ispijanje vina, u narodu znana kao bukara, proglašena je nematerijalnim kulturnim dobrom. Sve bi bilo u redu da bukaru nisu službeno nazvali njenim gotovo nepoznatim, drugim imenom – susak. I ne samo to. Specifična obilježja i izgled bukare pripisani su susku, dok je bukara sasvim pogrešno opisana pa je na taj način ostala skrajnuta, kao neznatno rasprostranjeni suvenir.

Ovaj promašaj Ministarstva bi najvjerovatnije prošao neopaženo, da rješenje o umijeću izrade bukare te njenoj zaštiti nije dospjelo u ruke Iliji Krneti iz Kistanja. Osnivač udruge "Kistanjski zalasci sunca" i neumorni promotor tradicionalne kulture, nije mogao dopustiti da ostane upisano pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Zato je veći dio 2024. proveo dokazujući da je bukara – bukara, a tek ponegdje susak. Prionuo je na istraživanje kako bi svoje tvrdnje utemeljeno potkrijepio. Konsultirajući ljude, stručnu literaturu, zdravice, fotografije, plakate i priče, precizno je utvrdio da starinsku posudu za ispijanje vina zovu susak samo u Drnišu i Siveriću. Svi ostali krajevi, uključujući Bukovicu, Ravne kotare, dio Like i doline Neretve, stotinama godina taj važni predmet na stolu nazivaju bukara. I nikako drugačije.

Prema prvom nalazu Ministarstva, bukara se pravi od smreke ili vrbe, ima drveni obruč od drva vrbe, u gornjem dijelu je šira, a uža u donjem. Ovaj opis odudara od stvarnosti na terenu. Zapravo je šira u donjem dijelu, a prema vrhu se sužava. Obilaskom Bukovice, Ravnih kotara i drugih terena, Krneta je nedvojbeno ustanovio da se drvena posuda izrađena od smreke, gore uža s dva metalna obruča, a dolje šira, s drvenom ručkom zove – bukara! A vrbe ionako ne rastu masovno na ovom području. Premda je zakonski rok na žalbe i dopune rješenja o bukari i susku prošao u samo 15 dana, Krneta je svoje nalaze s terena i literature naknadno iznio Ministarstvu kulture. I ne samo to; sve što je pronašao o bukari objavio je u knjižici "Bukara i druge priče".

"Apeliramo da se termin bukara koristi onako kako to čine same zajednice u okviru kojih se obavlja izrada i upotreba posude u stoljetnoj tradiciji. Zanimljivo je da na spomenutim područjima 'susak' kao termin uopće nije poznat niti prisutan. Za drugu posudu koja je definirana kao bukara, "gore šira s drvenim obručem od vrbe", takva posuda na ovom području nije prisutna niti se proizvodi. Rješenje bi trebalo proširiti na način da se konstatira da se u mnogim krajevima drvena posuda koja je definirana kao susak zove i bukara. Za posudu istog oblika postoje dva naziva – susak i bukara", preložio je Krneta u ime udruge "Kistanjski zalasci sunca". Proteklih dana stigao je pozitivan odgovor i priznavanje greške. Nadležno ministarstvo dopunilo je svoje rješenje i uvažilo sve zamjerke.

- Oni su to prihvatili i po mom prijedlogu rješenja donijeli dopunsko rješenje, priznali su nam da je to ravnopravno. U šaljivom tonu sam rekao da mi ne bi bilo drago da u suvenirnici u centru Kistanja umjesto bukara piše susak. Bilo bi banalno i ljudi to ne bi mogli prihvatiti - napominje Krneta.

Dugogodišnja manifestacija "Kistanjski zalasci sunca", u okviru koje biti izrađena najveća bukara, nastala je, govori naš sugovornik, kao školski primjer definicije kulture koja kultivira, oplemenjuje i educira. On smatra da postoji obaveza kultivirati prostore poput Bukovice koji nisu tako osnaženi i rafinirani.

- Lako je napraviti kulturni događaj na Terazijama ili na Stradunu, ali napravi ti događaj u kupini i drači Bukovice. To mi je bio izazov. Na svojoj njivi na periferiji sela napravio sam čitav niz manifestacija, od filmskih projekcija, pjesničkih večeri, radionice izgradnje suvozida, ojkanja... Čak ni u Zagrebu nije obilježena godina Milutina Milankovića, ali jeste u Kistanjama, zahvaljujući pjesniku Đorđu Nešiću. Ovo je logičan nastavak tog truda - priča Krneta.

- Ljudi koji dolaze na naše manifestacije nisu ni gladni ni žedni. O gostoprimstvu ovog kraja je pisao još Alberto Fortis. Nepravedno je što je naš kraj izložen poruzi. Uostalom, imamo 25 vrijednosti nematerijalne baštine čovječanstva UNESKO-a. Na prostoru Bukovice imamo barem sedam vrijednosti: ojkanje ili groktanje, nijemo kolo, suvozid, elemente mediteranske prehrane, krsnu slavu, gusle, pa ako hoćete, i klapsku pjesmu - nabraja Krneta.

Izvojevana pobjeda bukare nad suskom neće stati samo na tome. Ideje o grandioznoj posudi za ispijanje vina se već roje. Najvažnije je u cijelom procesu poštovati ključne elemente bukare, a to je, ponovimo, da je gore uža, dolje šira, da ima dva obruča i da ima ručku od drveta. Bit će dovoljno ako ona bude toliko velika da u nju stane 50 litara vina, govori Ilija Krneta.

Adrijan Siniša Rakić ponosno je objavio da njegova zaklada učestvuje u pripremama najveće bukare. Za one koji možda nisu upućeni, naveo je da su se ljudi oko bukare okupljali od pamtivijeka i da su iz nje rujno vino pili domaćini, kumovi i gosti na slavama, feštama i raznim veseljima.

- Bukara se spominje u gotovo svim sačuvanim zdravicama dalmatinskog zaleđa, a često se pojavljuje i u epskim pjesmama iz davnina. Postala je simbol zajedništva, dobrog života, pa čak i dio identiteta ljudi toga kraja, kazao je Rakić.

Postoji vizija i o spomeniku bukari. Pored Fondacije Bukovica i općine Kistanje, javljaju se i pojedinci da pripomognu. Neki čak šalju američke dolare za veliko čašćenje. Kako god bilo, do ljeta će biti odlučeno kako će i od kojeg materijala biti izgrađena najveća bukara te koliko će ruku biti potrebno da sagrade hedonistički simbol Bukovice i Ravnih kotara.