Pun kamion primorske pastrve uskoro će zaplivati Zrmanjom. Ova autohtona vrsta ribe gotovo je nestala iz krške rijeke zbog krivolova, intenzivnog raftinga i generalne nebrige u posljednjim decenijama. Prvo poribljavanje i obnovu ribljeg fonda, nakon više od 20 godina, financira novoosnovana zaklada "Fondacija Bukovica" iz Amsterdama, a organizira Sportsko ribolovno društvo Natura iz Obrovca.

Organizatori ovom inicijativom žele doprinijeti vraćanju života u rijeku i njezinu okolicu. Na taj način žele promovirati sportski ribolov i razvoj ribolovnog turizma na obalama Zrmanje. Kod Gornjeg mosta na Zrmanji u Kaštelu Žegarskom, 26. februara već je bilo planirano poribljavanje, no privremeno je otkazano zbog obilnih padavina i visokog vodostaja Zrmanje.

Ova akcija je prvi projekt Fondacije Bukovica, koja za cilj ima zaštitu, razvoj te promociju kulturne i prirodne baštine Bukovice. Njen osnivač je Adrijan Siniša Rakić, Bukovčanin s amsterdamskom adresom. Njegova zaklada je pokušaj, kako je kazao, da svom kraju vrati barem mali dio ljubavi i ljepote koju je dobio provodeći djetinjstvo kraj Zrmanje. Nakon više od 30 godina provedenih u Nizozemskoj, Rakić želi biti društveno koristan u svom kraju.

- Rođen sam u Zadru. Još u mojim mladim godinama, moji roditelji su se preselili u Beograd, ali smo se u Dalmaciju uvijek vraćali. U Erveniku, u Bukovici pokraj Zrmanje, moji baka i djed su imali kuću. Ta stara kamena kuća za mene je bila živi muzej. Bila je ograđena visokim zidom, u njoj su se nalazili predmeti zaostali još iz Prvog svjetskog rata – iz vremena kada su Talijani dolazili prvi put, pa drugi put, zatim kada su ustaše preuzeli kuću, onda četnici, a na kraju partizani. Mene je ta kuća potpuno fascinirala pričama, predmetima i prirodom. To je jedno od najvažnijih iskustava u mom životu. Nigdje ne osjećam toliku pripadnost i povezanost kao s tim krajem - govori Rakić za Novosti.

On je 1980-ih studirao kazališnu režiju u Beogradu, a potom se u Jeruzalemu opredijelio za lutkarsko kazalište. Kada se 1990. godine vratio u Jugoslaviju, zatekao je zemlju, govori, u potpunom kaosu. Tako je odlučio otići. Preselio se u Amsterdam gdje živi posljednjih 35 godina i bavi se svojim poslom. Rakić vodi dječje kazalište Volkenteater s kojim, između ostalog, organizira radionice i predstave za djecu u centrima za azilante u Nizozemskoj.

- Sve što smo imali kao familija u Erveniku, u ratu je bilo uništeno. Prvi put sam opet došao 1998. godine vidjeti u kakvom je stanju naša kuća. Trebalo mi je nekoliko godina da probavim šok od te posjete. Ipak, koliko god se trudio, nisam ruševinu te kuće mogao ostaviti i zaboraviti. Prije 20 godina počeo sam je obnavljati, a danas sa suprugom i djecom svake godine dolazim ovamo. U Erveniku boravim nekoliko puta godišnje. Čuo sam negdje izreku: "I zec traži rupu gdje je rođen, pa se tamo vraća pod stare dane." Tako i ja - objašnjava Rakić.

Povratak zavičaju - Adrijan Siniša Rakić

Stanje u kojem se nalazi njegov rodni kraj u poslijeratnom periodu navelo ga je na razmišljanje što može učiniti ne bi li se situacija makar malo poboljšala. Poželio je da se poveže s kreativnim ljudima i da zajedno stvore nešto što donosi nadu, neke "naizgled šašave akcije koje mogu podignuti život u ovom području". U Zadarskoj županiji, podno Velebita, doista je upoznao ljude s različitim interesima i idejama koji pokušavaju nešto napraviti, ali ih, kako kaže, politika i okolina uglavnom sputavaju.

- Oduvijek sam plivao protiv struje pa sam razmišljao da ću tako i sad. Ideja mi je bila da pokušam okupiti te zanimljive ljude pod jedan krov. Povezao sam se s ljudima iz Amsterdama, uglavnom umirovljenicima koji imaju nešto novca i podržavaju različite građanske inicijative. Ispričao sam jednom od njih kako su moja strast Bukovica i obnova moje kuće. On mi je pomogao pronaći sredstva za prvu akciju. Učinio mi se zanimljivim susret s Jovanom Šukarom, osnivačem Sportskog ribolovnog društva Natura. Tako smo došli na ideju o poribljavanju Zrmanje pastrvom. Razmišljali smo – ako u Zrmanji bude ribe, mogli bismo razviti sportski ribolov, ribolovni turizam, pa i šire projekte. Naturi su od Grada Obrovca odobrena određena sredstva za rad. Osim toga, Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske dodijelilo im je ribolovna prava u ribolovnom području Jadran na rok od 20 godina. To, konkretno, obuhvata ribolovnu zonu dijela rijeke Zrmanje, od mosta u Erveniku do Jankovića buka, uključujući rijeku Krupu i Krnjezu - objašnjava naš sugovornik.

Zrmanja od svog izvora do Obrovca pripada Parku prirode Velebit, kao i ribolovna zona koju pokriva Natura. Zrmanju krasi iznimna bioraznolikost, pa se riblje vrste koje u njoj žive mogu razgraničiti barem u četiri zone. U dijelu toka od izvora do Žegarskog polja dominira primorska pastrva. Baš na toj lokaciji, koju odlikuju brzi tok rijeke s mnogo malih slapova te pretežito kamenito i šljunkovito dno, bit će izvršeno poribljavanje. Dalje, nizvodno od Žegarskog polja, Zrmanja se širi, produbljuje i usporava. Tu se mogu naći mren, primorski pijor, slatkovodni glavočić i druge vrste.

Od Ogarovog pa do Jankovića buka, rijeka je udubljena i ujezerena. Na tom dijelu dominiraju mren, zrmanjski krel, primorska uklija, slatkovodna babica i sunčanica, dok je pastrve manje. Partneri prvog projekta Fondacije Bukovica su Grad Obrovac i Park prirode Velebit, a ribu za poribljavanje osigurava Ribnjak Krčić iz Knina. Kad je riječ o budućim planovima i akcijama Fondacije Bukovica, Rakić napominje da je o tome još rano govoriti.

- U pregovorima smo jer će svaki idući projekt biti drugačiji i baviti se novom temom. No, sigurno će i sljedeće akcije imati dozu blesavosti, kao što je, uostalom, i puštanje kamiona pastrve u Zrmanju. Također mi je jako važno da ono što radimo, u ovom etnički izmiješanom kraju, nema nacionalni predznak, već da bude objedinjujuće. U fokusu mi je umjetnost, kultura, tradicija u najširem smislu, ekologija, zaštita prirode, građanske i mirovne inicijative. O idućoj akciji bit ćete pravovremeno obaviješteni. Zasad mogu samo najaviti da ćemo u sklopu našeg sljedećeg projekta za Ginesovu knjigu rekorda prijaviti nešto što je važan dio tradicije Bukovice. Nadam se da će se tako i naša Bukovica pojaviti na toj svjetski poznatoj listi - natuknuo je Adrijan Siniša Rakić.