U vremenima kad je pola Like bilo popaljeno i kad su po kućama živjeli samo starci koji su strepili za svoj život, jedna je žena, sa svojom organizacijom HOMO, davala pomoć, hranu, vjeru i nadu. Mirjana Galo je sa svojim suprugom Igorom kao i suradnicima Momirkom i Nešom, obilazila poharane prostore i ništa joj nije bilo teško. Samo oni koje je tada obišla znaju koliko je to značilo. Ona je bila spiritus movens HOMA, male nevladine organizacije koja je napravila velika djela.
Rodom iz Doljani pored Otočca, nije zaboravila svoj rodni kraj, nikad nije postala pokondirena, nikad nije prestala voljeti svoj zavičaj, kojemu se posvetila najviše onda kad mu je bilo najteže. Ona i njen Igor - glumačka zvijezda koja nije imala nikakvu obvezu humanitarnog rada, ali je na njega prionuo svim srcem - jedne su poratne godine štampali kalendar sa slikama iz popaljene Like. Kalendari obično imaju vesele prizore, ali na ovomu je dominirao prizor dimnjaka koji se uzdizao visoko prema nebu; sav ostatak kuće bio je pretvoren u pepeo.
Mirjana je pomagala svima bez razlike, ulazila u svaki dom, jednako pored Gospića, kao i pored Otočca i Donjeg Lapca, okretala nebo i zemlju da ostvari ono što je htjela. Dugo godina bila je učiteljica praktikuma u trgovačkoj školi Lipa. Humanitarno se angažirala u ratu i neposredno nakon njega, a politički kad je humanitarni posao bio priveden kraju. Postala je potpredsjednica Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova u Puli, potpredsjednica Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i predsjednica njene istarske podružnice. Kasnije je postala predsjednica pulske podružnice Nove ljevica, a na lokalnim izborima 2021. nositeljica nezavisne liste.
"Ja volim uvijek povezivati ljude, a ne razdvajati. I ne volim nepravdu", govorila je. Za svoj je rad primila je nagradu "Diana Budisavljević", nagradu za multikulturalnu suradnju i toleranciju te mnoga međunarodna priznanja. Uspjela je realizirati veliki broj projekata, među kojima i uspostavu suradnje između Istre i Vojvodine. Nije poznavala strah.
Igor i Mirjana Galo (Duško Marušić/PIXSELL)
"Dvadeset i pet godina nakon rata još uvijek se 'ratuje' protiv drugih i drugačijih", kazala je u jednom intervjuu. "Duh je pušten iz boce i sada je to teško obuzdati i uz najbolju volju, iako volje nema. Što očekivati u zemlji čija predsjednica svih građana ne osuđuje nasilje, već čeka policijske izvještaje, koketira s ustašlucima? Premijer to nasilje kvalificira kao pojedinačne slučajeve, pravosuđe to kvalificira kao remećenje javnog reda i mira, opozicija mudro šuti, nitko ne poziva na proteste protiv nasilja i fašizacije zemlje. Izgleda da je svima na vlasti, i ranije i sad, lakše poticati na netrpeljivost, nego građanima objasniti zašto je Hrvatska u ovako jadnom stanju i zašto mladi, pametni ljudi bježe glavom bez obzira. Zaboravlja se da će ovakvom politikom svi doći na red, jer je Srba sve manje." Tako je nekako i bilo.
Otišla je nakon duge, teške bolesti. Mirjana danas ne bi plakala, ni tugovala. Svi se sjećamo kako je svaku nevolju savladavala sa onim njenim toplim, prepoznatljviim smijehom. Sjećamo se njenih zelenih očiju, njene muštikle, njene topline. Takva je bila kao žena i supruga, kao majka, kao baka, kao naša Majka hrabrost, čijom su zaslugom stotine nesretne starčadi po ratom opustošenim krajevima Like nalazili utjehu, dom, krov, hranu, nadu. "Aoj Liko, voli li te iko", pjevao je Rade Šerbedžija. Njeno ime bilo je odgovor. Obnavljala je izgubljeni zavičaj, obnavljala je svijet u kojemu postoje djed, baka, djeca, unuci, sreća, bašte sljezove boje. I obnovila, koliko god je to u ljudskoj moći.
Sve što je radila, radila je sa srcem, iskreno, s uvjerenjem. Nije u njoj bilo mržnje, samo ljubavi, i snage i veličine. Bila je drčna i prkosna, i nije dala da se vidi koliko je izjedaju nesreća i mržnja u kojima smo živjeli i koje su razorile naš jučerašnji svijet.
Bila je Majka Hrabrost. Mirjanine i Igorove kćeri, Nataša i Petra, danas su zrele osobe, na koje su i ona i otac s pravom ponosni, kao i na unučad. Već to je velika stvar u ovom svijetu gdje ljudske vrijednosti tako brzo propadaju. A njene će ostati u dušama i tijelima njena potomstva. Sve veliko stoji u nevremenu, kaže grčki filozof Platon, a Mirjana je stajala kao nitko, i takva će i ostati u srcima svih koji su je znali.
