1. Anora (r: Sean Baker)

 

Nepredvidivo i izvanredno vođen narativ različitih humorno-dramskih tonova u postojano realističkom kontekstu, o mladoj seksualnoj radnici i njezinim romantičnim "ruskim" iluzijama. U jeku seksualnog konzervativizma i antiruskih sentimenata, "Anora" je hrabar, istovremeno emotivno intenzivan i zabavan film odlične glumačke ekipe u čijem središtu sjaji mlada Mikey Madison u naslovnoj roli.

 

2. Uboga stvorenja / Poor Things (r: Yorgos Lanthimos)

 

I Emma Stone pružila je zadivljujući primjer tzv. tjelesne glume u idejno i erotski smjelom ostvarenju o emancipaciji mlade žene putem seksualne nesputanosti, uz što ide intelektualni i emotivni rast. Yorgos Lanthimos potvrđuje se kao maestro groteske i jedan od vodećih filmaša današnjice.

 

3. Emilia Pérez (r: Jacques Audiard)

 

I treći najbolji film godine fascinira snažnim ženskim glumačkim izvedbama – posebno su impresivne Zoe Saldaña i malo znana, a sjajna transrodna glumica Karla Sofía Gascón u naslovnoj roli. Iskusni Jacques Audiard suvereno je orkestrirao gangsterski krimić i humornu melodramu pod "nadžanrovskim" kišobranom vrlo osebujnog mjuzikla.

 

4. Zatvori oči / Cerrar los ojos (r: Victor Erice)

 

Nakon izuzetnog debija nezaboravnim "Duhom košnice" daleke 1973., Victor Erice snimio je samo tri samostalno režirana dugometražna igrana filma. Zadnji od njih je "Zatvori oči", izvanredna studija o protoku vremena, djelovanju uspomena, osobnim identitetima i prirodi filma kao umjetničkog medija. Finog meditativnog ritma, taj film tajne suptilno osvaja ambicioznije gledatelje.

 

5. Smrtonosni susret / Strange Darling (r: JT Molner)

 

Istovremeno izrazito tarantinovsko i samosvojno ostvarenje izbacilo je u orbitu do tad nepoznatog autora. Nepredvidivo miješanje narativnih razina i fascinantna (retro) vizualnost prožimaju se s posvetama kultnim hororima sedamdesetih, a na tom tragu sve je garnirano provokativnim tretmanom nasilja i seksualnosti te nesvakidašnje otvorenim bacanjem rukavice u lice #MeToo pokretu.

 

6. Vikendica / Seses (r: Laurynas Bareiša)

 

Narativno i stilsko eksperimentiranje te obiteljska tragedija u tematskom središtu glavne su odlike intrigantnog i dojmljivog litavsko-latvijskog filma nagrađenog u Locarnu i na nizu drugih festivala, a njegov je autor moguća buduća zvijezda evropskog art-filma.

 

7. Dječak i čaplja / Kimitachi wa doikiru ka (r: Hayao Miyazaki)

 

Legenda svjetske animacije Miyazaki u svom navodno posljednjem filmu demonstrira mnogo mašte i vrhunsku oblikovnu kompetentnost. Još jednom jedan pored drugog, ali međusobno se prožimajući možda intenzivnije nego ikad ranije, stoje ovostrani i onostrani svijet, a povezuje ih iznova dijete, ovaj put dječak koji se nakon smrti majke prilagođava novom očevom braku.

 

8. Savršeni dani / Perfect Days (r: Wim Wenders)

 

Prvi umjetnički vrijedan igrani film slavnog autora nakon dugo vremena realiziran je u Japanu u duhu zena. Diskretno i nježno Wenders gradi priču o čistaću WC-a koji se povukao u izolaciju prepuštajući se pjevanim pjesmama i književnosti te nalazeći u tome dostatan razlog za sreću.

 

9. Doseljenici / Los colonos (r: Felipe Gálvez)

 

Ovaj čileanski "vestern" bio je jako zapažen u Cannesu i San Sebastianu, s dobrim razlozima. Naturalistički distancirano i "nepriređeno" prikazuje osvajanje latinoameričkog "divljeg zapada" na primjeru trojice plaćenika, od kojih je jedan pripadnih tzv. prvih naroda i učestvuje u nemilosrdnom etničkom čišćenju srodnih mu plemena.

 

10. Ne očekuj previše od kraja svijeta / Nu astepta prea mult de la sfarsitul lumii (r: Radu Jude)

 

Još jedan filmski kolaž okupan (satiričkim) naturalizmom i intertekstualnošću jednog od vodećih sineasta današnjice, i još jedan od prošlogodišnjih filmova s pamtljivim ženskim likom/glumicom u središtu (nesuzdržana Ilinca Manolache). Glavna meta je barbarski svijet aktualnog kapitalizma.