Kakvo je stanje u D’Annunzijevim riječkim tamnicama? Potresnu priču o tome ispričao je jedan zatvorenik kojem je uspjelo pobjeći iza rešetaka: ‘Talijani našim ljudima ne dozvoljavaju da primaju hranu od kuće. Štoviše, muče ih glađu. Zatvorski stražari za skupe novce hranu nabavljaju vani. Batinanja su svakodnevna i strahotna: stražari najčešće koriste željezne poluge, udarajući nas po najosjetljivijim dijelovima tijela. Nema dana kad netko ne završi u bolnici… Naši ljudi najčešće završavaju u bivšoj Jelačićevoj vojarni koja se sada zove Diaz. Tu uhapšenike bacaju u mračne ćelije koje su dva metra ispod zemlje i koje su pune blata i nečistoće. Ćelije služe i kao mjesta za veliku i malu nuždu. Kad se dijeli ‘hrana’ onda se najčešće dijele i batine, ako ne željeznom polugom, onda volovskom žilom, sigurno. Svi uhapšenici, koji dopadnu u ove kazamate, već za nekoliko dana poprimaju mrtvačku boju. Mnogi se razbole, a neki i umru ili naprosto preko noći nestanu…’
‘Oprostite mu ili mu izrecite najblažu kaznu. Pa sve je iskreno i skrušeno priznao, što nije tipično za opasne zlikovce kakvim ga smatra tužitelj, rekao je na zagrebačkom sudu ugledni odvjetnik Prica, braneći 28-godišnjeg Branka Veselinovića, iz Siska ‘srpsko-pravoslavne vjere, višestrukog osuđenika i nepopravljivog kleptomana’. Taj je Veselinović poharao mnoštvo stanova i kuća, a na sudu je kroz plač priznao: ‘Sve sam to radio zbog svoje ljubavnice koja je željela živjeti na visokoj nozi…’ Sud mu nije povjerovao, pa mu je i po treći put izrekao zatvorsku kaznu – ovaj put od 4 godine teške tamnice.
Ostavši bez stana neka 48-godišnja Sarajka na zanimljiv je način riješila svoj novi smještaj. Najprije je otkrila da u jednoj ulici stanuju muž i žena s dvoje djece. Bračni par je po noći radio, a ključ od stana su ostavljali na jedno mjesto, poznato susjedima koji su povremeno obilazili usnulu djecu. Sve to lukava je Jovanka, kako joj je bilo ime, iskoristila da bi nakon što bi susjedi obišli djecu, uzela ključ, ušla u stan i legla još u topli krevet. Njezino blaženstvo nije dugo trajalo, jer ‘ona je imala tu nesreću da je, spavajući po raznim prenoćištima, u parkovima i na klupama, nabrala priličan broj ušiju i stjenica. Bračni par je pokušao naći pravi uzrok pojave malih parazita. Zamolili su stoga susjede da dobro paze na njihov stan kad su oni odsutni. To je bio kraj za ilegalnu stanarku, jer su je susjedi uhvatili jedne noći baš u trenutku kad je uzela ključ i ušla u stan.’
