Proteklog je vikenda u Rijeci održan Porto Etno festival čiji su partneri ove godine bili SKD Prosvjeta Rijeka i Vijeće srpske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije. U sklopu festivala nastupile su i Crne Mambe iz Niša, orkestar pokojnog Šabana Bajramovića, kralja romske muzike u regiji. Ove godine Crne Mambe slave 40 godina rada, a zabilježile su preko 6.000 nastupa, uključujući onaj iz 2013. kao predgrupa Karlosu Santani u Mančesteru i 2014. godine na otvaranju Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu.
U više navrata nastupali sa svjetskom senzacijom Džipsi Kings, Goranom Bregovićem, Ninom Badrić, Severinom, a samostalno sa svojim repertoarom po cijeloj regiji i Europi. Njihov vođa i autor Nebojša Saitović, najbolji je srpski majstor na buzukiju, svirao je i s Tomom Zdravkovićem, a u Rijeci se prošlog petka našao prvi puta nakon 43 godine. Kako nam je ispričao neposredno prije nastupa, ovaj grad neizmjerno voli, a smatra da se nije puno promijenio otkada ga je zadnji puta posjetio 1981. godine.
- Lepo je sačuvan ovaj stari deo grada, a grad je čist što je veoma bitno i grad je to koji ima "podmuklu dobrotu". Možda se teško pokazuje, ali su ovde svi ljudi dobri, Rijeka je poznata uopšte i u Jugoslaviji bila kao grad koji je bio specifičan, a Riječani nenametljivi, ali dobri. Rijeku smatram pitomim primorskim gradom punim ljubavi, a posebno mi je drago što vidim da je zadržala sve epitete – kazao nam je Saitović.
O obilježavanju 40. obljetnice rada Crnih Mambi, Neša Saita kaže da prolazak vremena nije ni osjetio, a prisjetio se početaka orkestra koji je osmislio Šaban Bajramović s kojim je Saita je počeo svirati 1976. godine kada je bio izrazito mlad.
- Pošto sam bio jedan od retkih Roma ili Ciganina - ja ne pravim tu razliku u terminima - a koji je u to vreme bio dobar đak, on je mene ostavio na margini baš zbog toga, da završim školu i fakultet. Tako sam završio medicinsku školu, namerno nisam hteo da idem u muzičku, jer sam već tada dobro svirao i znao sam da nikada neću da se bavim ozbiljnom muzikom, već ovom sa etno prizvucima, baš romskom muzikom. To je jednostavno bilo u meni. Sa Šabanom sam zapravo počeo ozbiljno svirati vrlo kasno, svirao sam i ranije, ali ne u kontinuitetu već sa prekidima jer sam i studirao, u Nemačkoj sam završio fakultet. On je bio ponosan na mene, jer biti Ciganin doktor u to je vreme bila velika stvar. Kasnije sam ja prešao u drugu granu medicine, a to su bile prve laserske operacije u to vreme – ispričao je Saita te kazao kako je u početku više svirao s Tomom Zdravkovićem nego Bajramovićem i Mambama.
Orkestar trenutno ima 10 do 13 članova, ovisno o prigodi, a kako nam Saita govori, ako usporedi muziku orkestra u prošlosti i sada, ona je ostala ista – osim što je Saita napravio druge aranžmane, upravo onakve koje je pokojni Bajramović želio. Neši Saiti osnovni je instrument godinama klavir, ali svira i gitaru s kojom je nastupio u petak na Porto Etnu, kao i grčki buzuki.
- U Grčkoj se kaže da postoji bog Zevs i buzuki, dve stvari koje Grci najviše obožavaju – našalio se Saita prije odlaska na pozornicu.
