Od 2000. godine u Rijeci djeluje LORI, Lezbijska organizacija Rijeka, koju je tada osnovalo desetak entuzijastica. Isti je entuzijazam priključivanjem udruzi 2012. godine nastavila gajiti i jedna od današnjih članica, Antonija Stojanović, koja nam je ispričala više o počecima udruge, ističući odjek i medijski pritisak s kojim se LORI nosila kao prva registrirana lezbijska udruga u Hrvatskoj. U to su vrijeme, govori nam Antonija, osobe istospolne orijentacije i transrodne osobe u Hrvatskoj bile potpuno nevidljive i marginalizirane, bez ikakve zakonske zaštite.
- Nije postojao zakon o zabrani diskriminacije: mogli ste dobiti otkaz na poslu samo zato što ste gej, bez ikakvih posljedica. Stoga LORI počinje s kreiranjem sigurnog prostora, osnaživanjem LGBTIQ osoba te informiranjem i senzibiliziranjem javnosti o tome s čime se susrećemo uslijed nerazumijevanja, predrasuda i neznanja drugih. Od najbližih, u obitelji, na radnom mjestu, u školi, na javnim mjestima – kazala je Antonija te se prisjetila kako su tada brojni ljudi, s obzirom na to da je pristup internetu bio rijedak, dolazili u udrugu "surfati" i tako se upoznavati s queer kulturom, aktivizmom i stanjem u drugim zemljama.
Već 12 godina udruga provodi program Suzbijanja homofobije, bifobije i transfobije u sustavu obrazovanja, a Antonija ističe kako od tada osobno vidi napredak u tom području. Na seminare za nastavno i školsko osoblje javlja im se puno više ljudi negoli mogu primiti, upravo jer se o tome nemaju prilike educirati kroz formalno obrazovanje.
- Javljaju nam se s pitanjima kako pokazati u školi da su podrška svoj djeci bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju i rodni identitet, kako postupiti kad im učenik ili učenica napravi coming out, tj. povjeri da je lezbijka, gej ili trans, a traže savjete i kod obrađivanja određenih tema vezanih za ljudska prava. Očito nastavnici i nastavnice na temelju onoga što vide u školi – predrasude i "more" neistina kad su u pitanju ove teme – uviđaju kolika je potreba da se djeci i mladima pruže provjerene informacije te kolika je važnost kreiranja ozračja prihvaćanja, a ne netolerancije i nasilja – ukazuje Antonija.
Udruga trenutno provodi projekt "S margina u fokus – zdravstvene potrebe LBTQ žena" kojim žele poboljšati dostupnost i kvalitetu zdravstvenih usluga za lezbijke, biseksualne, transrodne i queer žene te podići svijest o problemima s kojima se susreću u području zdravlja. Do kraja godine izdat će izvješće istraživanja o zdravstvenom statusu i potrebama LBTQ žena u Hrvatskoj, a kroz svoj rad do sada su svjedočile da je za lezbijke, biseksualne, trans cure i žene zdravstveni sustav često susret s homofobijom medicinskog osoblja te da mnoge kriju svoju orijentaciju i rodni identitet, ili, u konačnici, izbjegavaju odlazak na preglede.
- Konstantno razmatranje kad se i kome možemo povjeriti (autati se), manjinski stres, predrasude i neinformiranost zdravstvenog osoblja umnogome utječu na naše zdravlje, reproduktivno i mentalno. Nerijetko nam se obraćaju osobe s upitima za preporuku informiranih i prijateljskih liječnika ili liječnica, nakon što su doživjele neugodnosti i osuđivanje ili su u strahu da ih ne dožive. S posebnim se poteškoćama i diskriminacijom od strane ginekologa i ginekologinja susreću lezbijke koje se odlučuju na roditeljstvo. Trans ženama u Hrvatskoj zdravstveno osiguranje ne pokriva operacije i hormone; nema stručnjaka i stručnjakinja educiranih za pružanje adekvatne zdravstvene usluge transrodnim osobama (osim njih nekoliko u Zagrebu), čime su posebice u nepovoljnom položaju osobe slabije imovinske situacije ili koje žive udaljenije od Zagreba – govori nam Antonija.
S prošlogodišnje Smoque (Foto: Tanja Kanazir)
Besplatna psihosocijalna podrška i javno savjetovanje još je jedna od stvari koje udruga pruža, a često im se javljaju i mlade osobe koje traže neki vid podrške u procesu otkrivanja svog identiteta, samoprihvaćanja, (ne)prihvaćanja u obitelji, u školi ili na fakultetu. Posljednjih godina udruga intenzivno radi na osnaživanju LGBTIQ+ mladih za aktivno djelovanje u zajednici, a oformljena je i Grupa mladih koja osmišljava događanja za zajednicu, sudjeluje u kampanjama, prosvjedima i kreira sadržaje za druge mlade. Od 2017. godine LORI organizira već prepoznati Festival queer i feminističke kulture Smoqua, a upravo njega, kako nam Antonija kaže, "iznesu" mlade snage koje time osnažuju i inspiriraju svoje vršnjake.
Osim Smoque, LORI od svojih početaka samostalno i u suradnji s udrugama, institucijama i umjetnicima i umjetnicama iz Hrvatske i inozemstva organizira izložbe, kazališne predstave, književne večeri, filmske projekcije i druga događanja.
- Interes za ta događanja, kako šire, tako i queer zajednice, zbilja je velik, a često nam i na našim događanjima poput Smoque ljudi kažu da im fali više takvih sadržaja, a ponajviše na Smoqui. Tada nam redovito posjetitelji prilaze i pohvaljuju ne samo sadržaje, već i osjećaj zajedništva, solidarnosti, prihvaćanja koji se tu njeguju i potiču. U Hrvatskoj su queer i feministička kultura umnogome podzastupljene, marginalizirane, nemaju sustavnu podršku, te ni javnost s njima nije dovoljno upoznata. Zato je naša namjera kroz umjetničke sadržaje javnosti približiti koncepte queera i feminizma, a kako bi ona mogla izgraditi kritičko mišljenje o tim temama, steći uvid u razvoj i djelovanje te kulture – objašnjava Antonija.
Potaknuta nedavno održanim prvim pulskim Prajdom, za koji ističe da je pokazao srčanu podršku uključivosti i ravnopravnosti, ali i činjenicom da su kroz edukacije shvatile kako velik broj ljudi ne zna priču iza Povorke ponosa, Antonija se dotakla razloga iz kojih se održava i kako je nastala. Naime, u njujorškom klubu Stonewall 1960-ih se okupljala LGBTIQ "scena", a policija je redovito radila racije i privodila ljude samo zbog toga što su queer, uz čestu brutalnost. Godine 1969. nakon dolaska policije prisutni su ustali protiv diskriminacije i nasilja, pobuna se narednih dana prelijevala i pridružuju joj se drugi pokreti za ljudska prava. Prvi je Pride u New Yorku organiziran na godišnjicu tog događaja.
- Od tada je Povorka prosvjed kojim se ukazuje na položaj LGBTIQ+ osoba u društvu, podrška drugim zemljama u kojima pravo na okupljanje nije moguće za LGBTIQ+ osobe. Povorka ponosa važna je za vidljivost, ali i osnaživanje zajednice, jer posebno je moćan osjećaj da nismo same ili sami, da život itekako može biti lijep kad gradimo društvo prihvaćanja, uzajamne podrške, bez stega predrasuda, neznanja, straha, odbacivanja, mržnje i nasilja – zaključuje Antonija.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
