Various Artists: Congo Funk: Sound Madness from the Shores of the Mighty Congo (Analog Africa)
"Congo Funk: Sound Madness from the Shores of the Mighty Congo" odabir je između 2.000 pjesama snimljenih između 1969. i 1982. koje je vlasnik izdavačke kuće Analog Africa Samy Ben Redjeb skupio na svojim putovanjima po Kinshasi i Brazzavilleu. Većina zastupljenih pjesama spoj je elegancije kongoanske rumbe i žestine te energije ranog funka na tragu Jamesa Browna. Njegov je utjecaj posebno istaknut nakon legendarnog boksačkog meča Georgea Foremana i Muhammada Alija održanog u listopadu 1974., u sklopu kojeg je nastupio i sam Brown. Krajnji rezultat kojem svjedoči ova kompilacija sirov je i živ poliritmičan zvuk obogaćen preciznošću i mehanikom funka. Takav žustar i urgentan zvuk bio je u neku ruku prikladan soundtrack za burno razdoblje nakon dolaska generala Mobutua na vlast, kad se, između ostalog, inzistiralo i na hinjenom afrikanizmu očitom u tadašnjem imenu države Zair. Stoga je zvuk ove kompilacije zapravo proces koji svjedoči o neizbježnosti i višesmjernosti kulturnih fuzija: želja kongoanskih glazbenika za izlaskom iz izoliranih društvenih obrazaca urodila je prihvaćanjem zapadne glazbene forme koja je pak proizašla iz višestoljetnih afričkih tradicija.
Various Artists: Ghana Special 2: Electronic Highlife & Afro Sounds In The Diaspora, 1980-93 (Soundway)
Kompilacija "Ghana Special 2" nastavak je hvaljene kompilacije Soundwaya "Ghana Special: Modern Highlife, Afro Sounds & Ghanaian Blues 1968-1981" iz 2009. Ovo izdanje koncentrira se mahom na tzv. "burger-highlife" žanr, odnosno glazbu ganskih imigranata u Njemačkoj koji su od kraja sedamdesetih nastavili inovirati highlife, žanr koji je u drugoj polovici 20. stoljeća postao sinonim za spajanje lokalnih zapadnoafričkih utjecaja i globalnih formi popularne glazbe kao što su soul, jazz ili funk. Izvođači poput ovdje zastupljenog Pata Thomasa toj fuziji dodali su elemente poput disca, boogieja i europskog new wavea. Glavni element highlifea, ciklične gitarske linije preko upornih, hipnotičkih ritmova srednjeg do bržeg tempa, ostao je manje-više netaknut, ali proširen novim tehnologijama i utjecajima. Vrijedi istaknuti da je ova kompilacija, baš kao i prethodna, ali i velik broj sličnih izdanja Soundwaya i drugih etiketa specijaliziranih za zaboravljenu ili rijetku glazbu plesnih karakteristika, besprijekorno sekvencirana, pa osim kao povijesna lekcija može igrati i dvostruku ulogu nadasve zanimljivog dvosatnog DJ seta.
Ibibio Sound Machine: Pull the Rope (Merge)
Peti album londonskog afro funk kolektiva Ibibio Sound Machine pak uvjerljivo spaja razne afro funk forme s utjecajem dance-punka, alt-popa i raznih oblika elektroničke glazbe. Središnja figura je, kao i dosad, sjajna vokalistica Eno Williams. Njen sugestivni glas i neprimjetno šaltanje između engleskog i nigerijskog ibibio jezika po kojem je bend i dobio ime spretno ujedinjuju različita raspoloženja i tematiku pjesama koje sežu od klasičnih poruka o osobnom oslobođenju do raznih društvenih opservacija prilagođenih formatu plesne glazbe. Osim toga, Williams spretno pliva između raskošnih soul vokala i pomaknutih, narativnih novovalnih momenata na tragu Grace Jones ili Talking Heads. U glazbenom smislu pak spajanje instrumentalističkih vještina i organske snage benda s nazubljenom, high tech produkcijom Rossa Ortona pokazuje da Ibibio Sound Machine nisu ni približno završili s definiranjem svoje multižanrovske, multikulturalne fuzije.
