Rat u istočnom Kongu nastavlja se širiti i prijetiti regionalnoj sigurnosti srednje Afrike. Nakon što je krajem siječnja osvojila Gomu, glavni grad pokrajine Sjeverni Kivu, pobunjenička skupina M23 nastavila je svoju ofenzivu. Do 16. veljače M23 je zauzeo i Bukavu, glavni grad susjednog Južnog Kivua, te ovih dana nastavlja napredovati prema jugu – u smjeru jezera Tanganjika i kongoansko-burundijske granice.
Bukavu je u ruke M23 pao bez velikih borbi. Značajna je to razlika u odnosu na raniju bitku za Gomu, prilikom koje je poginulo oko tri tisuće ljudi – očekivano, nažalost, većinom civila. Ukupno je od siječnja ubijeno sedam tisuća ljudi, a stotine tisuća ostale su bez domova. Brzi pad Bukavua simptom je katastrofalne situacije u oružanim snagama Demokratske Republike Kongo.
Moral vojnika i policajaca na istoku Konga na niskim je granama od samog početka sukoba, a nedavni porazi doveli su do masovnog dezertiranja. Prema pisanju Reutersa, samo je u Bukavuu nekoliko stotina policajaca prešlo na stranu pobunjenika, dok su grad Luberu u Sjevernom Kivuu sredinom veljače temeljito opljačkale bande vojnih dezertera. Južni Kivu također tone u bezvlađe.
Liječnici bez granica upozoravaju na sve težu situaciju u gradu Uviri na burundijskoj granici, u kojemu su se počeli sukobljavati pripadnici kongoanske vojske i borci lokalne milicije poznate pod imenom Wazalendo. Ta je paravojska – formirana 2023. uz podršku vlasti u Kinšasi – počela razoružavati vojnike prilikom njihova povlačenja prema jugu, navodno kako bi se naoružala za daljnju borbu protiv pokreta M23. U sukobima koji su uslijedili ponovno je stradalo civilno stanovništvo, a dodatni deseci tisuća ljudi bili su prisiljeni napustiti svoje domove.
Danas je posve jasno da se u istočnom Kongu ne radi o "običnom" građanskom ratu, već o regionalnom sukobu s potencijalom prerastanja u humanitarnu katastrofu rijetko viđenih razmjera. Pokret M23 predstavlja produženu ruku susjedne Ruande, odnosno režima predsjednika Paula Kagamea. Osim podrške u logistici i naoružanju, Ruanda je preko granice poslala i svoju vojsku: oko četiri tisuće vojnika, prema navodima Ujedinjenih naroda. Usprkos brojnim dokazima, službeni Kigali i dalje negira prisustvo svojih oružanih snaga u ratom zahvaćenim regijama.
No čini se da međunarodna zajednica polako gubi strpljenje. U četvrtak, 20. veljače, SAD je uveo sankcije ruandskom ministru za regionalnu integraciju Jamesu Kabarebeu zbog njegove uloge u naoružavanju pokreta M23 i organiziranju izvoza minerala s teritorija pod njihovim nadzorom. Svega dan kasnije, 21. veljače, Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je osudilo ruandansku intervenciju u DR Kongu i pozvalo Ruandu na hitno povlačenje.
Upravo su rudna bogatstva istočnog Konga pokretački faktor ovoga sukoba. Kivu obiluje zalihama zlata, bakra, kobalta, kositra i koltana – metalima i mineralima nužnim za proizvodnju moderne elektroničke opreme, od mobitela do litijskih baterija. Stoga ne iznenađuje da je kongoanski predsjednik Felix Tshisekedi u nedavnom intervjuu za New York Times ruandansku intervenciju nazvao "pljačkaškom" te pokušao pridobiti podršku SAD-a i Europske unije obećavanjem većeg udjela u eksploataciji kongoanskih rudnih bogatstava.
Pa ipak, upitno je hoće li zapadne zemlje samo tako priskočiti upomoć kongoanskim vlastima. EU je još početkom 2024. s Ruandom potpisala memorandum o opskrbi mineralima, a stagnantnom europskom gospodarstvu trenutno ne trebaju dodatni šokovi. Ruandanske snage tako i dalje napreduju, a mogućnost uključivanja drugih regionalnih aktera svakim danom postaje sve veća.
