Afrički centar za strateške studije (ACSS) – inače think tank ministarstva obrane Sjedinjenih Država – nedavno je izvijestio da ratovi, klimatske promjene i glad rezultiraju rekordnom razinom raseljavanja stanovništva u Africi. Broj prisilno raseljenih osoba na afričkom kontinentu nastavio je rasti tijekom posljednjeg desetljeća, povećavši se lani za 12 posto u odnosu na 2020. Rekordna brojka od 36 milijuna prisilno raseljenih osoba u Africi 2021. godine tri je puta veća nego prije deset godina i iznosi 44 posto ukupnog broja raseljenih na svijetu. Razlog porasta prisilnih raseljavanja uvelike leži u krvavim sukobima u osam zemalja: Etiopiji, Južnom Sudanu, Burkini Faso, Sudanu, Nigeriji, Demokratskoj Republici Kongo, Srednjoafričkoj Republici i Mozambiku. Među njima, najveći pojedinačni porast prisilnih raseljavanja u prošloj je godini zabilježen u Etiopiji, gdje je samo lani raseljeno oko 1,7 milijuna ljudi. U analizi centra ističe se da je stalni porast prisilnih raseljavanja diljem Afrike "otrežnjujući podsjetnik na dugotrajnu prirodu mnogih afričkih sukoba, koji ne nestaju sami od sebe i donose nove slojeve nestabilnosti". Na afričkom kontinentu trenutno traje šesnaest ratova i sukoba, od kojih svaki ima vlastiti kontekst te skup specifičnih pokretača i aktera. Zbog toga je, naglašavaju iz centra, potreban puno veći mirotvorni angažman i domaće i međunarodne zajednice, kao i ozbiljnije hvatanje ukoštac s gospodarstvenim i klimatskim (ne)prilikama i sustavom koji ih proizvodi.
Nedostatak hrane sve je samo ne novi fenomen u afričkim zemljama. Rizik od gladi je stalno prisutan – to je afrički status quo – ali trenutno stanje daje naslutiti da uvijek može i gore. Broj ljudi na rubu gladi u zemljama Sahela danas je deset puta veći u odnosu na predpandemijsku 2019. godinu. Sahel se proteže od Atlantskog oceana na zapadnoj obali kontinenta do Crvenog mora na istočnoj. Regija je to koju mnogi zovu i srcem Afrike, s populacijom od oko 100 milijuna najsiromašnijih i najmarginaliziranijih ljudi na svijetu. Razine prihoda po glavi stanovnika niže su nego u drugim dijelovima Afrike, a do 80 posto stanovništva preživljava s manje od dva dolara dnevno.
Mali, Niger i Burkina Faso već godinama plaćaju paprenu cijenu stalnih sukoba i klimatskih katastrofa, a sada tome treba pridodati i rastuću nesigurnost u pogledu opskrbe hranom. Nestašica hrane u zemljama Sahela pogoršana je ratom u Ukrajini koji je ugrozio izvoz žitarica i vrlo izgledno će natjerati ljude na daljnja raseljavanja. Tijekom prošlog desetljeća sahelska se kriza proširila s Malija prema središtu regije, u susjedne države Burkinu Faso i Niger. Rastuće temperature ugrozile su vodne resurse i poljoprivredne prinose, što je pak intenziviralo stare i dovelo do novih oružanih sukoba. Za primjer možemo uzeti dolinu rijeke Niger, izrazito važne za poljoprivrednu proizvodnju. Ondje su stočari od davnina uzgajali burgu, podvrstu prosa koja se koristi kao stočna hrana. Burgu raste u dubljim vodama od riže. Tijekom sušnih razdoblja, koja su postala sve češća zbog klimatskih promjena, uzgajivači riže počeli su zadirati u polja burgua, što je dovelo do sukoba između stočara i poljoprivrednika. U zadnjih pedesetak godina četvrtina polja burgua pretvorena je u polja riže zbog smanjenja količine oborina na području rijeke Niger. Klimatske promjene kumovale su borbi oko vodnih resursa i smanjenju poljoprivredne proizvodnje, a to je onda rezultiralo oružanim sukobima i eskalaciji nasilja u sjevernom Maliju. Sukobi stočara i poljoprivrednika imaju i etničku dimenziju – stočari su Tuarezi i pripadnici naroda Fulani, pritom muslimani, a poljoprivrednici su Songai i Bambare te većinom animisti, navodi se u istraživanju koje potpisuju Ahmadou Aly Mbaye i Landry Signé.
U sve većem broju zemalja koje nagrizaju klimatske promjene i glad, raste i rizik od građanskih nemira i ratova. António Guterres, glavni tajnik UN-a, upozorio je nedavno da bi nestašice hrane povezane s ratom u Ukrajini lako mogle rezultirati "pothranjenošću, masovnom gladi i krizom koja može trajati godinama". Svjetski program za hranu procjenjuje da više od desetine svjetskog stanovništva, otprilike 811 milijuna ljudi, već odlazi u krevet gladno svake noći. Kako prehrambena i druge apokalipse uzimaju maha, i dalje će najviše ispaštati najsiromašniji, ali ni bogati neće dovijeka ostati u zavjetrini. Koliko god da "najzaigraniji" među elitama nišane po svemiru i naganjaju svjetlosne brzine, dalje od ovog planeta na kraju dana i vijeka ipak ne ide.
