Dramatični su demografski podaci koje su troje stručnjaka, Ivana Draženović, Marina Kunovac i Dominik Pripužić, objavili proteklog tjedna u časopisu ‘Public Sector Economics’. U radu nazvanom ‘Dinamika i determinacija migracija – primjer Hrvatske i iskustva novih zemalja članica Europske unije’ detaljno su istražili ne samo koliko je ljudi otišlo, nego i destinacije ekonomskih migranata iz Hrvatske u države EU-a, njihov spol i dobnu strukturu, uspoređujući dobivene podatke s onima Bugarske i Rumunjske nakon ulaska tih zemalja u EU.
Umjesto da se posluže lako dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), oni su istražili brojke o doseljavanju hrvatskih državljana u 11 zemalja EU-a u koje se najviše sele, što je – s obzirom na to da se dio njih ne odjavi prilikom odlaska pa ne postaje dio službene statistike DZS-a – znatno relevantniji podatak. Utvrdili su tako da je stvaran broj iseljenika čak 2,6 puta veći od službenog, po čemu proizlazi da se iz Hrvatske u EU od 2013. do 2016. nije iselilo 102.000 ljudi, nego njih čak 230.000 i to najviše u Njemačku (71,3 posto), Austriju (7,6 posto) i Irsku (6,7 posto). Ostale države daleko su ispod ovih brojki, a kako se istraživanje radilo isključivo na području EU-a, u njega nisu uvršteni podaci iz Srbije te Bosne i Hercegovine, prema kojima je migracija u oba smjera i dalje prilično velika.
S druge strane, podaci DZS-a o useljavanju, koji su znatno točniji nego oni o iseljavanju jer je za ostvarivanje bilo kakvog prava nužna prijava, kažu da se u istom razdoblju u Hrvatsku doselilo 46.707 stranaca. Za usporedbu, podsjetimo, od 2013. do 2016. DZS bilježi odlazak 102.207 ljudi, a istraživanje 230.000. Bez obzira na nepreciznu metodologiju, nije teško izvući zaključak da je Hrvatska samo u te tri godine ostala bez cijelog Splita, koji je sa svojih 178.000 stanovnika drugi po veličini grad u Hrvatskoj.
Ako se ovakvi trendovi nastave i ako se uzme u obzir negativni prirodni prirast, Hrvatska će do 2050. godine ostati bez 800.000 stanovnika, upozoreno je na konferenciji ‘Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država’, koja je prije dva tjedna u organizaciji Instituta za migracije i narodnosti održana u Zagrebu. Doktorand na katedri za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Krešimir Ivanda kazao je tom prigodom da će, ako se zadrže današnje stope aktivnosti, do 2051. godine nestati 30 posto radno aktivnog stanovništva ‘Neki sektori, poput građevine, turizma i prerađivačke industrije već desetak godina ovise o imigrantima’, istaknuo je Ivanda.
Sve u svemu, Hrvatskoj će za tridesetak godina nedostajati milijun radnika. Upravo zato ne čudi stalno povećavanje godišnjih kvota za zapošljavanje stranaca. Krajem godine Vlada će utvrditi kvotu za 2019., a prema tvrdnjama sindikalaca, ona neće biti niža od 63.300 stranih radnika, što je grad veličine Pule, među kojima će se prvi put naći i 200 medicinskih sestara i tehničara. Predviđeno je i znatno doseljavanje u sustavu socijalne skrbi, čak 460 radnika koji su potrebni domovima za starije i nemoćne na čemu su inzistirali njihovi vlasnici suočeni sa snažnim padom na tržištu radne snage. Na dodatnu radnu snagu može računati i turizam (15.000 dozvola), građevina (18.500), poljoprivreda, šumarstvo…
Takav Vladin potez, međutim, nije razveselio sindikalce koji upozoravaju da će veće doseljavanje dovesti do novog pada plaća koje su se upravo počele dizati, što će pak dovesti do novog vala iseljavanja, kao i da dio ovogodišnjih kvota nije do kraja ispunjen. Na primjer, od 600 odobrenih stranih kuhara, iskorištene su dozvole za njih jedva polovicu, a u 2019. godini predviđa se da ih bude tisuću. Sve zajedno, od 30.000 odobrenih novih dozvola gotovo je trećina ostala neiskorištena. Da bi se te brojke promijenile, u Vladi su već potpisali memorandum o suradnji s BiH, a ministar rada Marko Pavić slično dogovara i s Ukrajinom, što bi omogućilo lakši dolazak njihovih radnika. S druge strane, procjenjuje se da je usprkos svim mjerama i prekvalifikacijama u Hrvatskoj oko 150.000 ljudi jednostavno nezaposlivo.
Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? U istraživanju troje stručnjaka kao glavni razlog navodi se kretanje radne snage unutar Europske unije, percepcija iseljenika o boljim uvjetima života u drugim članicama EU-a i veći stupanj razvoja. Jedan od najvećih problema je što odlaze sve mlađi ljudi i to ne da bi se vratili, nego sa sobom vode porodice, namjeravajući započeti sasvim novi život izvan Hrvatske. Prema podacima iz istraživanja, mlađi od 15 godina čine gotovo 15 posto iseljenih, što je jasan pokazatelj u kojem smjeru idemo. Prosječan emigrant u prvom desetljeću 21. stoljeća imao je 41,5 godina, a 2016. samo 33,6 godina.
Ipak, stručnjaci vjeruju da je najveći val prošao. Ako ne bude novih ekonomskih potresa, predviđa se da bi moglo doći do dodatnog povećanja 2020. godine, kada će Austrija otvoriti svoje tržište, ali da razmjeri ne bi smjeli biti ovakvi. Pozivaju se pritom na iskustva Rumunjske i Bugarske koje su prošle sličan proces. Pitanje je može li se i kako trend zaustaviti, posebno zato što ni ilegalni migranti ne žele ostati u Hrvatskoj, niti su ovdje dobrodošli, pa se kao baza za buduću radnu snagu spominju BiH i Srbija te ostale bivše jugoslavenske republike koje također muku muče s iseljavanjem radno sposobnog stanovništva. Srbi su, eto, opet rado viđeni, ali pitanje je koliko ih ima želju vratiti se ili doći raditi u ovakvu Hrvatsku. A ako se nešto pod hitno ne napravi, ne sluti na dobro. Migracijski saldo 2001. godine bio je u velikom plusu, od gotovo 17.000 više useljenih. Početkom krize 2009. godine počeo se okretati i sve više padati da bi, po podacima DZS-a, 2017. završio na minusu od 31.799 ljudi. Zato ne čudi zaključak istraživača s početka teksta da će u srednjem roku fenomen emigracije vjerojatno imati jak učinak na hrvatsku ekonomiju. O čemu se radi, ilustrativno su objasnili demografi s Ekonomskog fakulteta Zagreb Ivan Čipin i Šime Smolić: jedna se osoba doseli u Hrvatsku svakih 38 minuta i 14 sekundi, a iz nje se odseli svakih 13 minuta i 54 sekunde.
