Opsežna studija autorice Sanje Klempić Bogadi "Zajednica zaslužuje budućnost. Demografska slika i budućnost Srba u Hrvatskoj" u četvrtak je predstavljena u prostorima Srpskog kulturnog centra u Zagrebu. Kako smo pisali, studija je rezultat istraživanja koje je iniciralo Srpsko narodno vijeće, a zajednički su je objavili SNV i nakladnička kuća Jesenski i Turk. Temelji se na kvantitativnom i kvalitativnom istraživanju, a Klempić Bogadi, inače znanstvenica sa zagrebačkog Instituta za istraživanje migracija, koristila je rezultate svih popisa stanovništva provedenih nakon Drugog svjetskog rata i brojna sociološka istraživanja relevantna za temu.

Nikola Bajto, urednik studije, objasnio je kako su povod za istraživanje bili rezultati popisa stanovništva iz 2021. godine koji su pokazali da je broj Srba u Hrvatskoj pao za 34 posto.

- Uzroke za takve podatke, koji su me šokirali, treba tražiti u problemima koji sežu još u period rata, poraća, izbjeglištva, kao i u nedovoljno podržanom povratku i činjenici da se vratilo mahom starije stanovništvo. Uz to, polovica Srba u Hrvatskoj živi na najrazvijenijim područjima te su i dalje na djelu društveno-političke silnice koje utječu na asimilaciju, odnosno etničku mimikriju – rekao je Bajto i dodao da je Klempić Bogadi analizirane podatke stavila u "pomno istraženi politički, povijesni i pravni kontekst".

Autorica je zahvalila ispitanicima koji su s njom podijelili svoja sjećanja i osjećaje, premda mnogima od njih to nije bilo lako. Kako je kazala, radi se o istraživanju koje ju je "promijenilo kao čovjeka" i koje je sa sobom nosilo niz izazova. Glavni cilj studije bio je, dodala je, utvrditi demografska kretanja Srba u Hrvatskoj od 1991. do 2021., dinamiku toga kretanja, promjenu u prostornom razmještaju, migracijske karakteristike s naglaskom na izbjeglištvo i povratak, analizirati različite demografske strukture i dati naznake demografske budućnosti.

Istraživanjem je potvrđeno kako Srbe u Hrvatskoj karakteriziraju visoka razina ostarjelosti, niski fertilitet, porast mortaliteta te pad njihovog broja na razini svih županija. Uz to, i dalje su prisutne spomenuta etnička mimikrija i asimilacija.

- Neki od ispitanika priznali su kako su ih roditelji učili da kriju svoj nacionalni identitet, pogotovo ako imaju ime i prezime koje nije prepoznatljivo. Dio ih je u trenutku provedbe istraživanja smatrao da je stigmatizacija Srba u Hrvatskoj tada bila veća nego ranije. Međutim, istraživanje sam provodila u periodu kampanje za parlamentarne izbore za koje su stranke desnice dizale nacionalističke tenzije – rekla je Klempić Bogadi te dodala da godišnji izvještaji pučke pravobraniteljice ukazuju da su Srbi i Romi kontinuirano izloženi različitim oblicima diskriminacije.

Uz statističke pokazatelje, studija obrađuje različite teme koje utječu na demografska kretanja Srba u Hrvatskoj: izbjegličko iskustvo i povratak, dobno-spolnu i obrazovnu strukturu, ekonomsku aktivnost i materijalno stanje. Pritom se pokazalo da više od 30 posto srpskog stanovništva na razini kućanstva ima prihode koji su manji od prosječne hrvatske plaće. Također, tek je 3,7 posto ispitanih navelo da žive od poljoprivrede, što ni ne čudi s obzirom na opću ostarjelost srpske zajednice.

- Veliki dio starijih Srba ostavljen je da živi sam i moraju se snalaziti kako god znaju. Zbog loše komunalne infrastrukture, prije svega prometne nepovezanosti, gotovo četvrtina ispitanika iskazala je da rijetko idu kod liječnika. Sve to utječe na neadekvatnu zdravstvenu zaštitu, a time potencijalno i na njihovo loše zdravstveno stanje. To otvara pitanje formalne skrbi što i dalje nije u dominantnom fokusu države – rekla je istraživačica.

Sanja Kompić Bogadi (Foto: Sandro Lendler)

Istaknula je da srpska zajednica zbog svih naznačenih faktora nema snagu za demografsku revitalizaciju te kako demografski potencijal vidi u dolasku stranih radnika iz Srbije i BiH.

- Njihov broj je značajan i pri tome u radnim migracijama inače sudjeluju mlađe osobe, pa bi se njihov ostanak u Hrvatskoj potencijalno mogao pozitivno odraziti na bio-reproduktivne procese. Poznavanje ovdašnjeg jezika i kulture čini njihovu integraciju vrlo jednostavnom – rekla je Sanja Klempić Bogadi.

Boris Milošević, predsjednik SNV-a, kazao je da je realizacija takvih potencijala otežana od ulaska Hrvatske u EU i posljedičnih postrožavanja pravila o stjecanju dozvola za dugotrajniji boravak i hrvatskog državljanstva. Dodao je da je predstavljeno istraživanje potvrdilo ono s čime se SNV već godinama susreće na terenu.

- Jasno nam je da bi u ruralnim sredinama trebali razvijati socijalne usluge i gdje god da odemo vidimo da je to prioritet. Borimo se za infrastrukturne projekte, ali samoj zajednici je često teško utjecati na takve procese – rekao je Milošević.

Istaknuo je da je pad broja Srba kroz posljednja desetljeća prisutan i u urbanim centrima kao što su Zagreb, Rijeka, Osijek, Split i Zadar, a na što je nedvojbeno utjecao proces asimilacije.

- Asimilacija inače može biti i prirodan proces, ali kad je pod teretom stigmatizacije i diskriminacije, onda je ubrzana. Najbolji put za zaustavljanje takvih tendencija je stvaranje društveno-političke klime koja bi nam svima omogućila da budemo slobodni, ali sav naš napor se lako uništi kroz političke kampanje u kojima se Srbima nameće kolektivna krivnja – zaključio je predsjednik SNV-a.

Znanstvenica Margareta Gregurović, jedna od recenzentica studije, podsjetila je na rezultate istraživanja Centra za mirovne studije o stavovima hrvatskih građana prema različitim društvenim skupinama.

- Posljednje takvo istraživanje, provedeno 2024. godine, pokazalo je da su jedino prema Srbima koji žive u Hrvatskoj stavovi ostali isti. Za sve ostale skupine su se oni promijenili u negativnom smjeru i prevladava percepcija da se ne prilagođavaju hrvatskoj kulturi te da ugrožavaju građane Hrvatske i njihovu imovinu. Nešto pozitivnije stavove izražavaju visokoobrazovani ispitanici te simpatizeri lijevih političkih opcija – rekla je Gregurović.

Vladimir Nikitović, znanstvenik s beogradskog Instituta društvenih nauka te također jedan od recenzenata studije, osvrnuo se na mogućnost suradnje u graničnim područjima Hrvatske i Srbije koja bi eventualno mogla doprinijeti poboljšanju postojeće demografske slike.

- Nažalost, podele su i dalje veoma jake i zbog toga se ne potencira ni moguća saradnja iako ima jako puno razloga za nju. Radi se o velikim preprekama, u čijoj pozadini su politički faktori, i mi koji se bavimo demografskim kretanjima ne vidimo načina kako bi se to moglo prevazići u skorije vreme – zaključio je Nikitović.