Šokantno je da je broj Srba u Hrvatskoj od 2011. do 2021. smanjen za trećinu, izjavila je znanstvena savjetnica na Institutu za istraživanje migracija i autorica nedavno objavljene demografske studije “Zajednica zaslužuje budućnost – demografska slika i budućnost Srba u Hrvatskoj” Sanja Klempić Bogadi u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Autorica je predstavila to izdanje koje su objavili Srpsko narodno vijeće te zagrebački izdavač Jesenski i Turk. Depopulacija i demografsko starenje dva su osnovna demografska procesa u cijeloj Hrvatskoj, ali srpska je zajednica njima zahvaćena mnogo više od većinskog naroda, kazala je.
Danas je Srba u Hrvatskoj oko 124 tisuće, oko tri posto stanovništva, što je populacijski pad od oko šezdeset posto u odnosu na 1991. godinu. Procjenjuje se da je od 1991. Hrvatsku napustilo od 300 do 350 tisuća Srba, kazala je Klempić Bogadi.
Trend iseljavanja srpsku je zajednicu u Hrvatskoj zahvatio još prije rata devedesetih, naročito iz ruralnih područja. Od devedesetih iseljavanje je kontinuirano, ali najsnažnije u valovima 1991., potom 1992., 1993. i 1994., pa u Bljesku i Oluji, i potom tijekom mirne reintegracije istočne Slavonije. “Neki podaci navode da je tijekom mirne reintegracije bilo 47 tisuća raseljenih, od kojih je oko dvadeset tisuća odselilo u Srbiju i Crnu Goru”, kazala je istraživačica.
Najveća je depopulacija u Zadarskoj županiji, u kojoj je ostalo samo jedanaest posto nekadašnjeg broja Srba, te u Šibensko-kninskoj i Ličko-senjskoj županiji. Sela izumiru, a kao nevjerojatan podatak Klempić Bogadi navela je činjenicu da više od tisuću srpskih kućanstava ni danas nema struje, premda su je imali prije rata devedesetih, kao i da neka kućanstva ni do danas nemaju asfalta do kuće.
Srpsko je stanovništvo izrazito staro, s prosjekom od 56 godina. “Veliki problem povratka bila je razrušena komunalna infrastruktura. Neki povratnici bili su i četiri godine bez struje i vode, a neki su odustali od povratka jer s djecom nisu imali osnovne uvjete za život”, objasnila je.
Asimilacija i etnička mimikrija, odnosno skrivanje etničkog identiteta, također su problem, dodala je Klempić Bogadi koja je za potrebe studije obavila niz strukturiranih intervjua. Kaže kako “značajan broj Srba krije nacionalni identitet, jer kažu da ne žele nositi teret krivnje za rat devedesetih”. “Kao velik problem navodili su medije koji neprestano dižu tenzije. Kažu kako nacionalnost u stvarnom životu ne bi bila tema, dok mediji ne počnu o pisati o tome. Neki su mi govorili kako su ih roditelji učili da kriju nacionalnu pripadnost: tako im je u svakodnevnici jednostavno lakše”, kazala je.
Demografski trendovi negativni su za ukupno stanovništvo Hrvatske, jedne od demografski najugroženijih zemalja Europe koja i i sama pati od sličnih problema, a osobito je pogođena srpska zajednica u Hrvatskoj. Starenje je za nju jedan od najvećih izazova, kaže Klempić Bogadi, jer mnogi stari ljudi žive u selima sa sve manjim mrežama podrške. Zato je “sustav gerontodomaćica jako dobar”, naglasila je.
Klempić Bogadi osvrnula se i na naličje demografskog sloma: činjenicu da je Hrvatska postala imigracijska zemlja. Prošle godine izdano je više od dvjesto tisuća radnih dozvola, pri čemu najviše za ljude iz BiH, ali su radnici iz Nepala na drugom mjestu prvi put zamijenili doseljenike iz Srbije. “Otvaraju se pitanja kulturne, vjerske i etničke različitosti. Proces se odvija stihijski, što se moglo očekivati jer se Hrvatska nije pripremila, premda je bilo jasno da će radna snaga biti potrebna. Za sada, migracijsku politiku u Hrvatskoj vode poslodavci, a ne država”, tvrdi demografkinja Sanja Klempić Bogadi.
