Psihijatar Herman Vukušić, proslavljen još u počecima psiho-medikalizacije hrvatskih branitelja, na Facebooku je napisao status povodom oslobađanja parova koje su zambijske vlasti osumnjičile za trgovinu kongoanskom djecom.

Desni su ga mediji prenijeli istaknuvši u naslovu da je autor psihijatar, dakle, stručna osoba.

"Najlicemjernije od svega su izjave iz samog vrha vlasti da je sve po ustavu i zakonu, te da se za posvojitelje ukidaju svi pravni postupci u Hrvatskoj premda su ostala otvorena mnoga pitanja, od kojih ću ovdje izdvojiti samo neka", najavljuje dr. Vukušić, pa nastavlja:

"- kako ustavnu definiciju braka zadovoljava činjenica da se jedno od djece vraća u Hrvatsku sa tatom koji je ustvari biološka mama?

- kako to da se šutke prelazi preko činjenice da DR Kongo već godinama zabranjuje 'izvoz' svoje djece?

- kako to da se zambijski sud oglušio o činjenicu da jedno dijete biva posvojeno od transrodno-lezbijskog para što je u Zambiji eksplicite zabranjeno?

- kako to da su nadležne institucije u Hrvatskoj odlučile zažmiriti na činjenicu da nisu svi posvojitelji u Registru posvojitelja RH što je osnovni uvjet posvajanja nekog djeteta?

Pored ovih otvorenih pitanja i licemjerstva većeg dijela medijske scene koja ih uporno prešućuje i slavi posvojitelje kao da su upravo oslobođeni iz Sremske Mitrovice 1992. godine, najviše nas kao društvo treba zabrinuti javni poziv na linč i proganjanje svih onih koji bi i dalje htjeli čuti odgovore na ta pitanja."

Odgovore na sva navedena pitanja mogli bi svesti na sarkastičnu opasku o mnogim liječnicima u hrvatskoj politici - kako li je ovaj završio medicinu – no dajmo priliku Hermanu Vukušiću da još jednom prođe gradivo i razmotri dvije varijante.

Prva je da sve ovo dobro razumije, ali je karijerno orijentiran prema ponižavanju seksualnih manjina i stoga nepodesan za moralnu ulogu psihijatra, a druga je da stvarno ništa ne razumije, pa je stoga nepodesan za stručnu ulogu psihijatra.

Prvo pitanje glasi ovako: Kako ustavnu definiciju braka zadovoljava činjenica da se jedno od djece vraća u Hrvatsku s tatom koji je ustvari biološka mama?

Odgovor je jasan: Ustavna definicija braka nema nikakve veze s odnosom djeteta i njegovih roditelja. Jednako smisleno je pitanje kako se Higgsov bozon uklapa u turističku sezonu na Jadranu ili mriještenje šarana. Po hrvatskom Obiteljskom zakonu nije nužno da dijete posvoji par, to može učiniti jedna osoba. Samo tri razloga mogu isključiti osobu kao posvojitelja. Nijedan od njih nije seksualna orijentacija.

Pitanje drugo: Kako to da se šutke prelazi preko činjenice da DR Kongo već godinama zabranjuje "izvoz" svoje djece?

Odgovor: U Hrvatskoj svaka zgrada, pokazalo se, ima više od nekoliko stručnjaka za kongoanski sistem međudržavnog posvajanja djece i svi oni znaju da DR Kongo načelno brani međudržavna posvajanja. Trenutno nijedna informacija u medijskom prostoru nije toliko puta prežvakana. Tvrdnja da se ona prešućuje ima mnogo slabije šanse da opstane od tvrdnje da svijetom vladaju ljudi gušteri.

Nijedan politički akter u cijelom političkom spektru ne negira da se država neodgovorno ponašala u odnosu na posvojenja djece iz zemalja koje su potpisnice Haške konvencije. Ljevica je zbog toga htjela da se međudržavna posvajanja bolje reguliraju, dok je desnici dovoljno da maltretira posvojitelje i njihovu djecu u čemu im pomaže i Herman Vukušić.

Pitanje treće: Kako to da se zambijski sud oglušio o činjenicu da je jedno dijete posvojio transrodno-lezbijski par što je u Zambiji eksplicite zabranjeno?

Odgovor: Djeca nisu iz Zambije. Postupak protiv hrvatskih državljanki i državljana vođen je zbog sumnje da su trgovali kongoanskom, ne zambijskom djecom. Jednom kad je utvrđeno da su papiri iz DR Kongo uredni, Zambija je morala pustiti roditelje i djecu. Sjajan primjer države koja se, unatoč homofobnim zakonima, u ovakvom postupku drži zakona primjenjivim na taj postupak.

Pitanje četvrto: Kako to da su nadležne institucije u Hrvatskoj odlučile zažmiriti na činjenicu da nisu svi posvojitelji u Registru posvojitelja RH, što je osnovni uvjet posvajanja nekog djeteta?

To je pitanje bezbroj puta postavljeno, na njega bezbroj puta nije do kraja odgovoreno. Svi koji su o ovome javno raspravljali slažu se da rupe u proceduri postoje i da su hrvatske institucije napravile brojne propuste, ali da nema ama baš nijednog znaka da je dobrobit konkretne djece ugrožena.

Poza nadmudraca koji postavlja ekskluzivna pitanja ne drži vodu. Vukušić samo poseže za ofucanom artiljerijom kojom se potpaljuje teror nad transseksualnim posvajateljem i/ili nad njegovom partnericom.

S obzirom na značaj koji mediji daju liječničkim izjavama o bilo čemu - neovisno o tome jesu li za tu temu zaista eksperti i je li scijentistički diskurs primjeren u govoru o ljudskim pravima – sva bi ova pitanja trebalo zbiti u jedno.

Smiju li psihijatri svoj autoritet koristiti za huškanje ili stigmatizaciju?

Ovo se može razlomiti na niz potpitanja.

Smiju li npr. sudjelovati u javnim raspravama, s isključivim ciljem da pseudostručnim argumentima doliju gorivo na zapaljive društvene stavove?

Smiju li sudjelovati u progonu transseksualaca?

Smiju li govoriti da pobačaj retraumatizira žene koje su ostale trudne nakon silovanja?

Smiju li na društvenoj mreži objaviti fotografiju odvjetnice Vanje Jurić, dobitnice nagrade za ženu godine Grada Zagreba Mirele Čavajde i novinarke Ivane Paradžiković, dopisati "kažu da su oči ogledalo duše" i pustiti kilometre ogavnih komentara o očima i duši tih žena?

Smiju li - ovo je biser nakon zadnjeg Zagreb Pridea - na društvenoj mreži objaviti fotografiju sudionice Povorke odjevenu u haljinu od prezervativa, uz komentar da se "po nježnim gestama koje osoba obučena u kondome manifestira spram dvoje mališana možda radi i o seksualnom namamljivanju, što je kažnjivo djelo"?

Smiju li na taj način ugroziti fizičku sigurnost ionako ranjive osobe?

Sve je to radio Herman Vukušić i nijedna mu profesionalna organizacija to nije javno zamjerila.

Povodom aktualnog javnog ničeg, podsjetimo na kontraprimjere u slučaju Mostove Ines Strenje, Bože Petrova i SDP-ovog Željka Jovanovića koje je tadašnji HDZ-ov ministar zdravstva Milan Kujundžić pred Hrvatskom liječničkom komorom (HLK) optužio da su komentiranjem okolnosti tragične smrti Matea Ružića narušili povjerenje u zdravstvo.

Komora je prihvatila prijedlog da se provede postupak protiv troje liječnika. Kada je Jovanović odgovorio zahtjevom za disciplinskim postupkom protiv Kujundžića, zato što je na pitanje novinara što misli o zahtjevu Mosta za njegovom smjenom rekao da "ugledna tzv. doktorica iz Sabora i doktor iz Sabora, Linić i Petrov u hrvatskoj medicini znače manje nego on u hrvatskoj poljoprivredi" – HLK je opet prihvatila prijedlog da provede disciplinski postupak.

Bivši predsjednik HLK Trpimir Goluža svojedobno je pokrenuo dva postupka pred Časnim sudom komore, protiv Dražena Jurkovića, direktora Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) i - opet - Kujundžića, tada gastroenterologa iz KB-a Dubrava, tvrdeći da "postoji osnovana sumnja da je Jurković od ministra zdravlja tražio stavljanje izvan snage Pravilnika o specijalizacijama, te ravnateljima predložio da pričekaju s primjenom istog".

Zbog izjave da polovica hrvatskih liječnika ne odradi svoj posao, HLK je svojedobno Etičkom povjerenstvu RH i HDZ-u sama prijavila Kujundžića, tada kandidata HDZ-a u X. izbornoj jedinici, a samostalno je pokrenula i postupke protiv dvoje liječnika koji su bili na takozvanim skupovima slobode povodom korona mjera.

Ukratko, verbalni delikt liječnika protiv liječnika izaziva poseban nemir u institucijama hrvatskog zdravstva, dok huškački govor medicinskih siledžija protiv ranjivih osoba spada u slobodu govora ili konstruktivni doprinos stručnoj raspravi.

Kako ustavnu definiciju jednakosti zadovoljava ta činjenica?

Parafrazirajmo uglednog psihijatra s početka ove priče:

"Pored ovog i drugih otvorenih pitanja i licemjerstva većeg dijela medijske scene koja ih uporno prešućuje i slavi Vukušića kao da je upravo oslobođen iz Sremske Mitrovice 1992. godine, najviše nas kao društvo treba zabrinuti javni poziv na linč i proganjanje svih onih koji bi i dalje htjeli čuti odgovore".