Šef zagrebačke podružnice Domovinskog pokreta Igor Peternel bio je vjerojatno prvi član bilo koje parlamentarne stranke koji je počeo komentirati takozvani slučaj Zambija, u kojem je osmero hrvatskih državljana uhićeno pod optužbom za trgovinu djecom iz Konga. Još 29. prosinca 2022. eksplicitno je prozvao posvojitelje za kupovinu djece, optužujući platformu Možemo! za suučesništvo. Jedan od posvojitelja, transrodni vijećnik platforme Možemo! u Zagrebu Noah Kraljević, odmah je postao glavna meta nadiruće kampanje, zbog promjene spola i političke pripadnosti.
"Postavljam pitanje kako je moguće da iste osobe koje se tako srčano zalažu za ljudska prava odluče otići u afričku zemlju kupiti dijete", rekao je Peternel i dodao da "ispada kako ovakvim ponašanjem i ovim činom odobravaju trgovinu ljudima te kršenje zakona jedne zemlje". U istoj izjavi posvojiteljima je predbacio da su išli posvojiti djecu iz pomodarstva. "Djeca iz Afrike nisu modni dodatak, a njihova su prava jednaka kao i prava djece iz bilo koje druge zemlje", dodao je, uz opasku da mu je jasno "zašto neki mediji ne otvaraju ovu temu, s obzirom na to da bi ona mogla politički uništiti vladajuću stranku u gradu Zagrebu, platformu Možemo". U ovih nekoliko rečenica nalazi se presjek svih budućih višemjesečnih nasrtaja na navedene posvojitelje, prepunih najtežih kleveta i neprovjerenih optužbi, koje će se na koncu pokazati lažnima.
Marko Milanović Litre iz Hrvatskih suverenista kazao je da mu je "neshvatljivo da osmero državljana RH ode u Afriku kupiti dijete za Božić, valjda pod bor da ga stave, to im je očito bio cilj"
U prošlom broju smo pokazali kako je taj narativ, s posebnim fokusom na Kraljevića, pokrenut serijom tekstova na portalu Narod.hr u vlasništvu udruge U ime obitelji. U više tekstova otkrili su i identitet njegovog i druge posvojene djece, što medijski podzakonski akti strogo zabranjuju. Gostujući u Bujici, Željka Markić učinila je istu stvar. Velimir Bujanec je tom prilikom implicirao da su dokumenti o posvajanju izdani na sudu u Zlataru zbog korupcije stranke Možemo!. Kazao je da je u blizini Zlatara rodno mjesto Sandre Benčić, članice te stranke. Uz navedene i slične medije, puno veću i zapravo presudnu ulogu za rasprostranjenje rijetko zabilježene hajke imala je parlamentarna desnica. Prednjačili su zastupnici MOST-a, Domovinskog pokreta, Suverenista, Hrvatske demokršćanske stranke, kao i pojedini nezavisni parlamentarci.
Početkom siječnja zastupnik MOST-a Marin Miletić u više je objava na Facebooku optužio parove u Zambiji da su posvajali djecu iz hira. "Djeca nisu cipele na sniženju, neki skupocjeni pas s kojim bi onda paradirali subotnjom špicom na Cvjetnom", napisao je, dodajući da "ova istina o mogućoj krađi djece hrvatskih ljevičara okupljenih oko Možemo i LGBTQ zajednice pokazuje užasavajuću činjenicu kako se i ti 'napredni' odnose zaostalo prema svim zakonima koji im ne odgovaraju". Pisao je i o "velikoj i užasnoj kriminalnoj mreži koja iskorištava nevinu djecu" i da "ne smijemo dopustiti si da nas zavaraju emocije i da pređemo olako preko najtamnijih sila zla koje organizirano trguju s djecom".
Ključan datum za političko iživljavanje nad parovima koji su se našli u teškoj situaciji u Zambiji bio je 18. siječnja, tijekom saborske rasprave o izmjenama Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana. Zastupnik Hrvatske demokršćanske stranke Hrvoje Zekanović pitao je državnog tajnika Žarka Katića "jesu li možda oni, što ovdje nitko još nije izustio, platili tu djecu odnosno kupili jer to bi bio po meni jedini razlog za njihovo zadržavanje". Miletić je dodao da se u izostanku informacija iz hrvatskih institucija "s pravom javljaju onda i pitanja i sumnje u organiziranu trgovinu djecom". Zastupnik Domovinskog pokreta Davor Dretar kazao je da su "dokumenti ili u potpunosti krivotvoreni ili su izdani ovdje u Hrvatskoj naravno bez odgovarajućih pravnih temelja". Uz Miletića, najavio je i da će njegova stranka dalje kopati po slučaju.
Zastupnik Hrvatskih suverenista Željko Sačić izustio je transfobnu laž prema kojoj "ti posvojitelji koji čak i nemaju ni prava, niti po domaćem obiteljskom pravu, a kamoli kongoanskom ili bilo kojem drugom uopće se pojaviti kao subjekti posvajanja jer krše Ustav" i dodao da "u Ustavu piše da su roditelj, da je brak zajednica muškarca i žene, slijedom toga ne može biti 2 žene, 2 muškarca, 1 žene i 1 muškarca i žene koja ne zna da li je muškarac ili je žena". Potom je otišao još dalje: rekao je da se radi o kupovini djece, ali ne samo u slučaju ovog jednog para ili drugih koji su bili pritvoreni u Zambiji, nego i ostale djece iz Konga koju su prethodno posvojili hrvatski državljani. Kazao je da su "ta naša afrička dječica stvarne ili potencijalne žrtve kriminala, otmice, prevare, ucjene", odnosno da su "na bilo koji način došla u priliku da ih ovdje u Hrvatskoj kupi netko. Ne posvoji, nego kupi". Vratio se potom na Kraljevića, pitajući državnog tajnika zašto mu je dozvoljeno da posvoji dijete "iako ne znate kojeg je roda ili spola ta osoba, zašto ste mu dali jer nije prošao proces prikladnosti?"
Potom je Miletić prozvao medije zbog dvostrukih mjerila. Rekao je da bi "difamirali, pljuvali, omalovažavali, spremili lomaču, polili benzinom i zapalili sve da se u zambijskom pritvoru nalazi" vijećnik MOST-a. "Nitko ne bi rekao sačekajte da završi sudski postupak." "To je dopušteno samo Možemo, to je dopušteno dakle samo nekim vijećnicima koje mediji ovako čuvaju na svom pijedestalu i guraju ih", dodao je. Ni on nije stao samo na jednom posvajatelju. U nastavku je pitao koliko je djece posvojeno nakon 2016. godine, kad je Kongo zabranio posvajanja izvan svoje zemlje. Ako se broj posvojenih povećao nakon te odluke, to bi, prema njemu, "već bila neka anomalija i ako hoćete sumnja u organiziranu trgovinu djecom".
Zatražio je njihova imena i prezimena. "Svako to ime i prezime želimo znati i koliko imamo takve djece u RH. Djecu moramo zaštiti bez obzira na stranačke boje dresa i moramo spriječiti svaku trgovinu djecom", prisnažio je. Ružica Vukovac iz Kluba zastupnika Za pravednu Hrvatsku kazala je da iz Miletićevog izlaganja proizlazi kako su hrvatski sudovi potvrdili kongoansku dokumentaciju "očito na temelju krivotvorenih rješenja". Miletić je odgovorio da "u Kongu postoji mreža putem koje se oduzimaju djeca, trguje se s djecom, dio te mreže su odvjetnici, carinici, političari, ljudi u vrhu kongoanskih institucija" te da je upoznat s jednim hrvatskim slučajem koji to potvrđuje. Nije naveo o kojem slučaju je riječ, ali je na ovaj način u istoj rečenici povezao posvajanja iz Konga u Hrvatskoj s organiziranom otmicom i trgovinom djecom.
"Netko je kupio djecu u Africi, a to se zove trgovina djece. E sad, igrom slučaja tu je jedan član jedne lijeve opcije koji je htio fensi šmensi crno dijete, pa je kupio jednog malog Kongoanca", govorio je Hrvoje Zekanović
Marko Milanović Litre iz Hrvatskih suverenista kazao je da mu je "neshvatljivo da osmero državljana RH ode u Afriku kupiti dijete za Božić, valjda pod bor da ga stave, to im je očito bio cilj". Osim optužbe za kupovinu i nelegalno posvajanje djece, i on je stavio fokus na Možemo!. "Imamo tu kolegice kao što je Ivana Kekin čiji kućni prijatelji i njihovi članovi stranke odlaze u Afriku nelegalno posvajati djecu." Miletić se nadovezao: "Ako je neko oteo dijete od majke iz Afrike zato da bi on bio sretan, to je katastrofa, to je zločin i ljudi trebaju odgovarati za to." "Ajmo to razgoliti kompletno", pridružio se Hrvoje Zekanović. "Netko je kupio djecu u Africi, a to se zove trgovina djece. E sad, igrom slučaja tu je jedan član jedne lijeve opcije koji je htio fensi šmensi crno dijete, pa je kupio jednog malog Kongoanca. Fensi šmensi da, mali Rom nije fensi šmensi ili mali Hrvat ili mali Srbin, ili mali ne znam što, ali crnac je fensi šmensi, pa taman lijepo paše uz opciju Možemo!, malo drugačije nešto. Imaš li ti crnčića? Imaš, imam i ja svoga...", nabrajao je Zekanović, dodajući da je vijećnik iz Možemo! "kupio" dijete i da se "ta djeca prodaju".
Onda je neodređeno i poopćeno rekao da u "modernoj Hrvatskoj postoje ljudi koji da bi riješili jedan veliki, golemi obiteljski problem posežu za rješenjem tako da kupuju, trguju djecom". Za hrvatske državljane u Kongu dodao je da su "ti ljudi vrlo vjerojatno posegnuli za tim jednom nečasnom radnjom". Podcrtao je da "u Hrvatskoj, nažalost, očito postoje skupine koje se bave trgovinom djecom i to mi moramo zaustaviti". Da ne bi bilo zabune o čemu se ovdje priča, pobrinuo se Sačić. Poručio je da je "više od 130 sirote afričke dječice" – koliko je prema nekim izvorima u zadnjih deset godina posvojeno iz Konga – "na jedan suspektan način, kupoprodajom po svemu sudeći, dovedeno u Hrvatsku". U ime Kluba Hrvatskih suverenista zatražio je ostavku pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević zato što je "dozvoljavala da se krši pravni poredak RH, nije štitila interese afričke dječice". Miletić je pak pozvao "vladajuće i nadležna tijela da (...) se zaustavi trgovina djecom i na koncu da hrvatski građani (...) za to odgovaraju Republici Hrvatskoj".
Politička hajka na jednog posvojitelja zbog njegovog političkog opredjeljenja i transrodnosti tako je u samo jednoj saborskoj raspravi mutirala u eksplicitne optužbe za ilegalnu trgovinu djecom u slučaju svih pritvorenih u Zambiji, a potom i u sumnju prema svima koji su zadnjih godina posvajali djecu iz Konga. Više zastupnica iz raznih lijevo-liberalnih opcija otkrilo je da su im se ti roditelji – prozvani za trgovinu ukradenim maloljetnicima – počeli panično javljati u strahu za sigurnost svoje djece koja godinama normalno žive u hrvatskom društvu. Neki su ih zbog toga povlačili iz škola i vrtića.
Istoga dana, 18. siječnja, u Bujici je gostovao spomenuti Peternel iz Domovinskog pokreta. Komentirao je Bujančevu teoriju o političkoj korupciji koja je dovela do potvrde kongoanske dokumentacije na sudu u Zlataru tvrdnjom da je "riječ o ozbiljnoj sprezi Možemo, HDZ-a i briselske politike". Zapitao se je li neki nemoralni roditelj prodao dijete posvojiteljima iz Hrvatske. "Vjerovali ili ne, Zambija i njezine vlasti nisu znali za neke stvari", poručio je Bujanec i onda pokazao prilog u kojem je zambijskom novinaru otkrio da je jedan posvojitelj transrodna osoba.
Istoga tjedna tema je, sa sličnom intonacijom, proširena na evropsku razinu. HDZ-ov Karlo Ressler u Evropskom je parlamentu poručio da "trgovanje djecom i različite povezane prakse te instrumentalizacija djece radi ideoloških hirova moraju biti zaustavljeni". O kakvim je ideološkim hirovima riječ i tko ih provodi na posvojenoj djeci Ressler nije precizirao. No s obzirom na tadašnji domaći medijsko-politički diskurs o članu Možemo! zaključak je više nego jasan. Njegov kolega u EP-u, zastupnik Hrvatskih suverenista Ladislav Ilčić, ondje je inicirao rezoluciju o međudržavnom posvojenju. "Posvojenje je plemenit čin, no postoje i lanci organiziranog kriminala – a tu mislim na lance prostitucije, pedofilije, trgovine organima – koji maksimalno iskorištavaju djecu iz nerazvijenih i siromašnih država, a to im polazi za rukom zato što postoje rupe u našim zakonima i sustavima koje oni vješto koriste", rekao je Ilčić.
Da rupe u našim zakonima i sustavima doista postoje i da su hrvatske institucije podbacile u pravodobnom i potpunom informiranju hrvatskih posvojitelja o njihovim pravima i obavezama, to je jasno gotovo od prvog dana. Problem je u tome što su navedenim političkim opcijama sistemski deficiti postali prigodan povod za surovo iživljavanje nad konkretnim osobama i njihovom posvojenom djecom. Moglo se to vidjeti i tijekom sjednice saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport na temu međudržavnog posvojenja, koja je održana 25. siječnja. Predsjednica odbora Vesna Vučemilović iz Hrvatskih suverenista na početku je zamolila prisutne da se u svojim obraćanjima drže teme.
"Sukus cijele ove priče jest da se evidentno nečime trgovalo s čime se nikada u niti jednom društvu ne bi trebalo trgovati. I to je ono što je istina", tvrdio je Ante Kujundžić
Kako je to izgledalo pokazao je nekoliko sekundi poslije Milanović Litre. "Ne treba ni zanemariti činjenicu da su u ovaj slučaj uključeni članovi stranke Možemo, kao i kućni prijatelji saborskih zastupnica koji su prošle godine klečali ispred džamije u Zagrebu protestirajući s Black Lives Matter, a po ovom slučaju dalo bi se zaključiti kako su upravo oni rasisti najgore vrste. Dok Hrvatice i Hrvati idu u šoping u Italiju, Sloveniju, Mađarsku zbog uvođenja eura, kolege iz Možemo odlaze u šoping za bebe u Zambiju. To je sramota. No na nama je danas da zaključimo kako je moguće da je došlo do ovakvih propusta i na koji način država planira zaustaviti ovakve prakse te kazniti sve uključene kojima je jedini cilj bio profitiranje od napaćene djece Afrike", kazao je Litre. Pojedine zastupnice su tražile zaustavljanje narativa prema kojem su svi koji su posvojili djecu trgovci i krijumčari.
Stjepo Bartulica iz Domovinskog pokreta je na apel odgovorio da zaista ne može "prihvatiti tezu nekih da se radi o velikim humanitarcima kojima je stalo do djece, a ista opcija nameće pobačaj kao neku svetu stvar". Time je mislio na Možemo! i njegovog vijećnika Kraljevića. Na sjednici je govor održala Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Ona je u jednom trenutku postavila pitanje je li Hrvatska izuzeta iz lanca trgovine djecom. "Ne znam. Čisto sumnjam", pružila je i odgovor. U drugom trenutku je kazala da joj se čini kako postoje djeca koja su posvojena u Hrvatskoj iz zemalja poput Konga zato "što su interesantna iz razloga o kojima možemo razgovarati, jer su djeca slatka, siromašna i tako dalje...". U trećem trenutku je rekla da se u javnosti "pojavljuje sumnja u pojedine sudove u Hrvatskoj" vezano uz potvrdu dokumentacije o posvojenju, ali da ne može ništa o tome govoriti. No dodala je da smatra kako treba "preispitati sva ta priznanja", misleći na sva dosadašnja slična posvojenja.
Bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Gordana Buljan Flander apelirala je da se posvojitelje ne naziva herojima koji imaju plemenite namjere spašavanja djece iz afričkih zemalja. "To je želja da se djetetu nađe dom, a ne da se meni kao posvojitelju nađe dijete u dobi koje ja želim", kazala je Buljan, koja je u govoru o međudržavnom posvajanju djece, povodom zambijskog slučaja, izustila i ovu rečenicu: "Kad govorimo o tome da svi imaju plemenite namjere, ja vam iz perspektive koja je radila s 1700 zlostavljane djece, ja vam tvrdim da postoje seksualni zlostavljači koji traže priliku za naći dijete koje će seksualno zlostavljati." Budući da je izjava kliničke psihologinje zazvučala zastrašujuće u navedenom kontekstu, dodala je da "ni na koga ne mislim konkretno, nego govori moje iskustvo".
Evrozastupnik Ilčić je naveo "primjer iz Belgije gdje je djevojčica koja je bila posvojena svojoj novoj mami ispričala kako je bila oteta od svojih roditelja u Africi". Milanović Litre je vratio priču na Kraljevića, lažno tvrdeći da "znamo da transrodne osobe u Hrvatskoj ne smiju zakonski posvajati djecu". Profesorica Hrabar mu je odgovorila da može biti posvojitelj u Hrvatskoj. No dodala je da je "pitanje bi li njega Centar za socijalnu skrb nekakvim liječničkim postupkom isključio kao neprimjerenu osobu, neprikladnu".
Sačić je ponovio da se djecu iz Afrike "kupuje" i da su hrvatski državljani u Zambiji "suučesnici u izvršenju teških kaznenih djela". Miletić je dodao da ravnatelj sirotišta u Kongu, koji je u bijegu od policije, ima niz hrvatskih prijatelja na Facebooku i da su oni "svi posvojili djecu iz Afrike". "Klinci nisu igračka u nekoj veletrgovini pa onda netko tko ima para dođe i kupi djecu", poručio je. Ovo je samo manji dio sadržaja rasprave navedenog saborskog odbora o temi posvajanja djece iz inozemstva, na kojem je usvojen zaključak da hrvatske institucije trebaju provjeriti zakonitost svih dosadašnjih posvajanja djece stranaca.
Istog dana navečer, 25. siječnja, u HRT-ovoj emisiji "Otvoreno" članica MOST-a Marija Selak Raspudić kazala je povodom zambijskog slučaja kako "izgleda da je Hrvatska dio i postoji sumnja, vidjet ćemo koliko opravdana, trgovine djecom. Mi smo dio trgovine ljudima". Stranci Možemo! predbacila je da preko svojih usta ne mogu "prevaliti slona u sobi, a to je problem trgovine djecom koje je Hrvatska ovdje očito dio".
Dva dana poslije, 27. siječnja, Miletić je u ime Kluba zastupnika MOST-a općenito komentirao posvajanja iz afričkih zemalja tvrdnjom da "uopće ne znamo kakvi su to posvojitelji, mogu biti najveći monstrumi zapakirani u vizualno neke ljepotane". Vezano uz parove u Zambiji, prisnažio je da "svi vjerujem da razumijemo o čemu je ovdje riječ i da nećemo više slušati nikakva opravdanja o nekim suludim, plemenitim namjerama jer bi mogli povlačiti svakakve paralele onda i dovest u pitanje puno toga". Komentirajući istu priču, i on je spomenuo belgijski slučaj otetog afričkog djeteta. Njegov kolega Nikola Grmoja rekao je da su u slučaj Zambija upleteni HDZ i Možemo!, dok je Nino Raspudić iz iste stranke konstatirao kako "afera dobiva neslućene razmjere, to je vrlo mračna priča, vrlo duboka i široka koja ide u sve krakove i politike očito i pravosuđa i medija i to će tek prsnuti u javnosti".
Uslijed zapaljivih političkih govora, koji su se spuštali u medije, na forume, društvene mreže i Ivana Pernara, situacija je eskalirala do te mjere da je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter 10. veljače upozorila na "rasizam, ksenofobiju, homofobiju i transfobiju" u javnosti, od kojih neki komentari "potencijalno predstavljaju i govor mržnje kao kazneno djelo". Rekla je da i kod obitelji u Hrvatskoj koje su ranije prošle proceduru međudržavnog posvojenja iz afričkih država "ovakve poruke izazivaju strah i nesigurnost, a izloženi su i stigmatizaciji, čemu se treba suprotstaviti". "
Jedna nam obitelj u svojoj pritužbi tako ističe kako su svakodnevno izloženi provokativnim pitanjima, sumnjičavim pogledima i ksenofobnoj i rasističkoj atmosferi", napisala je. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić prije toga je upozorila Vijeće za elektroničke medije na obilje transfobnog sadržaja na portalu Narod.hr povodom slučaja Zambija, ali je Vijeće utvrdilo da nijedan od 71 prijavljenog teksta nije imao ni naznake optužbi iz prijave.
Apeli nisu primirili situaciju. Međunarodni ultrakonzervativni think tank New Direction održao je u Zagrebu 11. ožujka konferenciju o međudržavnim posvojenjima. Jedna od sudionica, profesorica Hrabar, prema izvješću portala Index, poručila je da najmanje četiri ili pet ministarstava treba kazneno odgovarati. Kritizirala je i dvije pravobraniteljice koje su spomenule govor mržnje. Primijetila je da ni u jednom mediju nije pročitala kako su roditeljima dali tu djecu jer je netko obećao da će dobiti brda i planine. Dodala je da se radi o ponovnoj kolonizaciji siromašnih država jer im se oduzima najveće blago, njihova djeca. Ivan Zvonimir Čičak na to je konstatirao da se zapravo radi o obliku neokolonijalizma u kojem "neki eksploatiraju banane, neki djecu". "Kongo je zemlja u kojoj se govori francuski, tamo je Belgija ubila 10 milijuna robova. Znate li kakva je tamo percepcija bijelaca?" rekao je Čičak, dodajući da se radi o trgovini djecom koju je organizirala država.
Na konferenciji za novinare Kluba zastupnika Mosta, koja je održana 23. ožujka, Božo Petrov posegnuo je za solomonskim rješenjem, podsjećajući na "jednog mudrog vladara koji je rekao raspolovite dijete pa ga dajte popola, pa je onaj čije je stvarno dijete bilo, da ne bi patilo reklo dajte ga toj drugoj osobi jer mu je želja zaštititi dijete". Moguću dilemu iz izjave Bože Petrova razriješio je potom njegov kolega Ante Kujundžić. "Sukus cijele ove priče jest da se evidentno nečime trgovalo s čime se nikada u niti jednom društvu ne bi trebalo trgovati. I to je ono što je istina. S ovom pričom bih završio, djecu bih vratio prirodno tamo gdje oni pripadaju. U ovom slučaju, samo njih četvero", kazao je Kujundžić.
Zastupnica Hrvatskih suverenista Vesna Vučemilović, koja je kao šefica Odbora za obitelj, mlade i sport apelirala na trezvenost u raspravi o međudržavnim posvojenjima, istoga je dana dala izjavu kako ministar vanjskih poslova zna da su dokumenti o ovim posvajanjima bili "krivotvoreni". Dodala je da se nitko ne usudi reći da je jedan krak međunarodnog lanca trgovine djecom deset godina išao preko Hrvatske.
U različitim saborskim raspravama iste političke opcije nastavile su u koordinaciji s krajnje desnim medijskim ispostavama u narednim mjesecima iznositi teške i kategoričke optužbe na račun parova pritvorenih u Zambiji. Kada je 1. lipnja objavljena vijest da je zambijski sud oslobodio hrvatske državljane jer tužitelj nije dokazao trgovinu ljudima i krivotvorenje dokumenata o posvajanja, nitko od najglasnijih individua koje su predvodile višemjesečnu hajku nije bio prisutan u sabornici. Navodno su bili na pauzi za ručak.
Prvi dio teksta o ulozi medijsko-političke desnice u slučaju Zambija pročitajte na ovom linku.