Centar pažnje svjetske diplomatske javnosti sredinom juna neočekivano je postala Afrika. Pritom nije riječ o tome da su se drugi bavili afričkim problemima, već je taj kontinent poduzeo inicijativu i ponudio posredovanje u jednoj od trenutno ključnih svjetskih kriza – ratu u Ukrajini. Široka delegacija, koju je predvodio predsjednik Južnoafričke Republike Cyril Ramaphosa, a koja je uključivala i šefove država Zambije, Senegala i Komora te predstavnike Egipta, Republike Konga i Ugande, posjetila je 16. juna Kijev, a dan kasnije i Sankt Peterburg, u nastojanju da pokrenu dijalog između suprotstavljenih strana.
Afrička delegacija, naravno, nije prva koja pokušava slično. Ulogu relativno neutralnog posrednika koji bi započeo dijalog o prekidu vatre, a možda i o mirovnom sporazumu u dogledno vrijeme, u različitim su periodu pokušavali preuzeti i Turska, Kina, Izrael i Indija. Za Afriku ovo, međutim, nije tek pokušaj jačanja međunarodnog ugleda i pozicije u rješavanju globalnih problema, nego i prvorazredno ekonomsko i socijalno pitanje.
Afrički kontinent je najveća žrtva problema s distribucijom žitarica, ulja i umjetnih gnojiva iz Ukrajine i Rusije. Zato ne čudi da je oživljavanje te trgovine bila jedna od glavnih tema razgovora. Distribuciju ukrajinske robe trenutno otežava ili onemogućava rusko vojno i drugo djelovanje, dok se ruska roba, odnosno njezino plaćanje, suočava s Rusiji nametnutim zapadnim sankcijama. Dvije se strane međusobno optužuju za problem koji je nastao u opskrbi Afrike, ali i mnogih drugih dijelova svijeta.
No afrička inicijativa, motivirana vjerojatno primarno afričkim problemom, nije naišla na previše razumijevanja. Na nju nisu pretjerano toplo reagirali u Ukrajini, gdje su afrički lideri posjetili i Buču – kijevsko predgrađe u kojem su prema izvještajima ruske snage počinile brojne ratne zločine – u sklopu simboličke geste na kojoj inzistira ukrajinska strana. Prema pisanju nekih medija, za vrijeme posjeta Kijevu oglasila se zračna uzbuna, iako je dio afričke delegacije osporio da se to dogodilo.
Ukrajina je upravo započela svoju dugo najavljivanu ofenzivu te očekivano nije previše raspoložena za razgovor o prekidu vatre, osobito zato što je još velik dio njezinog teritorija pod ruskom kontrolom. Rusija, s druge strane, koja je protokolarno pozdravila afričku inicijativu, ne nudi ništa što bi dovelo do mogućeg prekida vatre. Moskva nije pod dovoljno velikim vojnim pritiskom da se povuče s dijelova međunarodno priznatog teritorija Ukrajine, niti ima što dobiti ako bi to dobrovoljno učinila. Uostalom, taj je teritorij i formalno anektirala.
Na afričku inicijativu dosta su negativno reagirali i zapadni diplomatski krugovi, koji smatraju da bi prekid vatre u trenutku kad je Rusija još u snažnoj poziciji dugoročno štetio. Snažna zapadna pomoć je presudni faktor u održavanju ukrajinskih nada u uspješno okončanje rata. Istovremeno, znatan dio afričkih zemalja održava bliske odnose s Rusijom, koja je proteklih desetljeća svojim diplomatskim utjecajem, tehnologijom i vojnom industrijom ostvarivala značajni utjecaj na kontinentu. U slučaju nekih zemalja te veze traju i puno dulje.
Kongoanski predsjednik Denis Sassou-Nguesso, čija je zemlja bila zastupljena u delegaciji, na vlast je došao još 1979. i do kraja hladnog rata bio je bliski saveznik Sovjetskog Saveza. U Južnoafričkoj Republici je još od 1994. i pada aparthejda na vlasti Afrički nacionalni kongres koji je desetljećima uživao pomoć Moskve, dok je dobar dio zapada aktivno podržavao vlast bijele manjine kao štit protiv komunizma. Čak 18 afričkih država nije 2022. u Generalnoj skupštini UN-a glasalo za osudu ruske invazije na Ukrajinu (17 je glasalo suzdržano, a Eritreja jedina protiv).
Delegacija koja je posjetila Istočnu Evropu inzistirala je na svojoj neutralnosti, ali je na zapadu doživljena kao načelno proruska, iako je uključivala i snažnije zapadno orijentirane lidere poput zambijskog predsjednika Hakaindea Hichileme. No neosporni lider delegacije bio je Ramaphosa.
Prošlog mjeseca, američka je ambasada u JAR-u optužila tu zemlju za opskrbu Rusije naoružanjem, što je JAR demantirao. Dvije su zemlje i formalni saveznici unutar skupine BRICS, iako je utjecaj te organizacije posljednjih godina znatno oslabio. Zadovoljan posjetom, Ramaphosa je izjavio kako je ovo prvi put da afričke zemlje pokreću mirovni proces izvan svog kontinenta – iako on još nije ni na vidiku. Unatoč rastućoj važnosti te demografskom i ekonomskom rastu Afrike, kontinent će po svemu sudeći još morati pričekati svoj veliki diplomatski uspjeh.
