Središnja Afrika ponovno se nalazi na rubu regionalnog rata. Kao i mnogo puta u posljednjih tridesetak godina, epicentar novog sukoba nalazi se u Kongu. Pobunjenička skupina M23 početkom je tjedna zauzela Gomu, glavni grad provincije Sjeverni Kivu, na samom istočnom rubu Demokratske Republike Kongo. Ofenziva se nastavila sve do 4. veljače, kada su pobunjenici proglasili primirje – službeno iz humanitarnih razloga, no vjerojatnije zbog sve jačeg međunarodnog pritiska na njihovog glavnog sponzora, Ruandu.
Intenziviranje sukoba u Kongu sa sobom donosi i novu izbjegličku krizu. Prema procjenama UNHCR-a, oko 400 tisuća ljudi je bilo prisiljeno napustiti svoje domove u istočnom Kongu samo od početka ove godine. Ofenziva na dvomilijunsku Gomu tom je broju već dodala nekoliko desetaka tisuća novih izbjeglica, a za pretpostaviti je da će se taj crni trend nastaviti i narednih tjedana.
Svjedočanstva iz Kivua govore o pljačkama, silovanjima i raznim oblicima maltretiranja lokalnog stanovništva od strane pripadnika pokreta M23. Pobunjenici su 23. siječnja ubili i guvernera Sjevernog Kivua, generala Petera Cirimwamija, a u sukobima oko Gome poginulo je i trinaest pripadnika mirovne misije Ujedinjenih naroda. Usprkos tome, iz UN-a najavljuju da će mirovne trupe nastaviti pružati podršku vojsci DR Konga.
Sukobi u istočnom Kongu nisu nikakva novost. Sjeverni Kivu udaljen je oko 1500 kilometara od kongoanskog glavnog grada Kinšase i vladina je kontrola nad ovim prostorom oduvijek bila labava. Slabost centralnih vlasti učinila je Kivu plodnim tlom za preživljavanje mnogobrojnih oružanih skupina, koje često služe i kao produžene ruke istočnih susjeda DR Konga – osobito Ugande, Burundija i Ruande.
M23 jedna je od skupina pod direktnim patronatom ruandskog režima predsjednika Paula Kagamea. Vodeći kadar i bazu podrške pokretu M23 čine pripadnici naroda Tutsi, kojemu pripada i sam Kagame. Današnja runda sukoba započela je pobunjeničkom ofenzivom 2022. godine i karakterizira ju sve snažnija upletenost ruandske države, ne samo pružanjem logističke podrške pobunjenicima, nego i direktnim sudjelovanjem ruandske vojske u borbama.
Kongoanski predsjednik Felix Tshisekedi još je 2024. zaprijetio Ruandi objavom rata ukoliko ne prestane podupirati M23, a 25. siječnja ove godine DR Kongo je i službeno prekinuo diplomatske veze s Ruandom. S druge strane, vojska i milicije iz susjednog Burundija pružaju podršku kongoanskoj vladi, čime se također dovode u mogući konflikt s ruandskim snagama u Kivuu.
Ruanda opravdava svoje aktivnosti sigurnosnim razlozima – prvenstveno borbom protiv etničkih Hutu milicija koje su izbjegle u DR Kongo po završetku ruandskog genocida 1994. godine i odande nastavile borbu protiv Kagameove vlade. No čini se da je barem dio povoda trenutnom sukobu mnogo prozaičniji. Istok DR Konga iznimno je bogat rudama: zlatom, bakrom, dijamantima, ali i mineralima koji sadrže elemente neophodne za proizvodnju litijskih baterija i elektroničke opreme, poput kobalta i tantala (koltana). M23 je već zauzeo velik broj rudnika u Sjevernom Kivuu, od čega će zasigurno imati koristi i brzorastuće gospodarstvo Ruande.
Potrebe globalne ekonomije tako još jednom utječu na živote milijuna ljudi u centralnoj Africi. Situacija u istočnom Kongu trenutno je na rubu otvorenog međunarodnog sukoba, prvi put nakon završetka Drugog kongoanskog rata 2003. godine. U tom je ratu – također dijelom vođenom oko rudnih resursa – poginulo više od pet milijuna ljudi.
