Portal Narod.hr, uz financijsku potporu Vijeća za elektroničke medije, pokrenuo je i mjesecima podgrijavao hajku na pojedine građane Hrvatske koji su nedavno oslobođeni svih optužbi za pokušaj trgovine djecom u Zambiji. Premda se s tog ultrakonzervativnog portala priča ubrzo proširila na gotovo cijelu medijsko-političku desnicu u Hrvatskoj, o čemu ćemo pisati u narednom broju, ovdje valja skicirati kako je platforma u vlasništvu udruge U ime obitelji koju vodi Željka Markić iskoristila priču iz Zambije za nezapamćen slučaj transfobne kampanje. Prvu informaciju da je među uhićenim posvojiteljima i trans osoba Noah Kraljević objavili su 27. prosinca prošle godine.
Prenijeli su njegove inicijale, uz biografske informacije i konstataciju da je u "tranziciji u drugi rod napravila mastektomiju, odnosno uklonila dojke, ali nije operacijom 'promijenila' spolovilo". Istoga dana Narod.hr objavio je tekst s naslovom "Zašto mediji šute da je u Zambiji zbog sumnje na trgovinu ljudima uhićena Noah Kraljević, vijećnica Možemo?". Unatoč činjenici da je u cjelokupnoj osobnoj dokumentaciji u Hrvatskoj naveden kao muškarac, Kraljević je opetovano opisivan u ženskom rodu, uz konstataciju da je "nakon što je počela piti hormone zbog kojih je dobila dlake i bradu, najpoznatija po transrodnom aktivizmu" te da bi "ona mogla biti, nakon prvog muškarca u ženskom zatvoru i prvi slučaj žene u muškom zatvoru".
Uz očiglednu transfobiju, Herman Vukušić je otkrio, a Narod.hr prenio ime djeteta targetiranog posvojiteljskog para. U tome tekstu spomenuo ga je tri puta, premda Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima strogo zabranjuje takvu praksu
U narednim danima Kraljević je postao fokus njihova izvještavanja. Gotovo svaki tekst sadržavao je njegov identitet i informaciju o tranziciji, uz standardni ženski rod i pitanje "je li lezbijski/transseksualni par Noah i Ivona Kraljević dobio potrebnu dokumentaciju u Hrvatskoj i u DR Kongo – kad je posvajanje homoseksualnim/transseksualnim parovima protuzakonito u obje države?". Ubrzo se u priču preko Facebooka i posredstvom istoga portala uključio psihijatar krajnje desne provenijencije dr. Herman Vukušić. Njemu i portalu Narod.hr Kraljević je poslužio kao povod za opće problematiziranje trans zajednice u Hrvatskoj. "Ne morate biti psihijatar, liječnik, niti psiholog a da nakon svega ovoga ne postavite pitanje: radi li se u slučaju Noe Kraljevića o istinskom roditeljskom instinktu i ljubavi prema djeci ili rješavanju njegove osobne frustracije uzrokovane dugogodišnjim stresom rodne disforije, života u spolu koji ti je 'krivo određen pri rođenju'?", pitao je psihijatar, postavljajući dodatno pitanje "bi li posvajanjem on bio spašen ili bi kulturološki stresovi prilagodbe i vršnjačka propitkivanja javno deklariranog životnog stila njegovih roditelja na tom djetetu u konačnici ostavila posljedice gore od siromaštva?"
Vukušić je još napao "'Listu stručnjaka' za medicinsko-psihološki rad s transrodnim osobama" u Hrvatskoj za štetne postupke nad djecom. Uz očiglednu transfobiju, Vukušić je otkrio, a Narod.hr prenio ime djeteta targetiranog posvojiteljskog para. U tome tekstu spomenuo ga je tri puta, premda Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima strogo zabranjuje takvu praksu. Djetetov identitet i dalje je dostupan čitateljima. Od početka 2023. godine isti portal je riječ "transrodno" počeo pisati u navodnim znakovima.
Praksa je uspostavljena valjda da bi se lakše napisalo kako je navedeni par, koji se opetovano naziva "lezbijskim parom", "zapravo izigrao hrvatske zakone koji ne dopuštaju posvajanje od strane onih u istospolnim zajednicama". Radi se o laži koju će Narod.hr ponoviti u gotovo svim narednim tekstovima. Kao osoba koja je promijenila svu dokumentaciju te je po hrvatskim zakonima muškarac, Kraljević je u Hrvatskoj imao svako pravo na posvajanje djeteta sa suprugom. Ovdje se nije radilo o "istospolnoj" zajednici, kako je u nizu navrata napisao portal Željke Markić. No čak i da je o tome riječ, recentnije sudske presude pokazale su i da istospolni parovi u životnom partnerstvu mogu biti posvojitelji. Od te laži, unedogled perpetuirane, i diskriminatorne prakse da se Kraljević sustavno opisuje u ženskom rodu, jedino je gora činjenica da je baš u ovome napisu huškačka obmana portala udruge U ime obitelji dobila pokroviteljstvo Republike Hrvatske.
Vijećnica Anita Malenica (Foto: Željko Hladika/PIXSELL)
Ovakav tekst, inače kategorično naslovljen "'Transrodna' osoba ne smije posvojiti dijete niti u Hrvatskoj niti u Kongu" je, naime, sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma, koji medijima dodjeljuju članovi Vijeća za elektroničke medije. Eurima iz istog Fonda financiran je i tekst "Je li trans muškarac Noah Kraljević izigrao i ustavno zaštićen brak kao zajednicu žene i muškarca? Ministarstvo pravosuđa ne želi otkriti", u kojem je Narod.hr zaključio da je odgovor iz naslova potvrdan. Premda su u jednom tekstu prenijeli izjavu glasnogovornice Općinskog suda u Zlataru Aleksandre Leljak da su posvojitelji iz Zagreba mogli dobiti potvrde o posvojenju na ovom sudu zbog Zakona o međunarodnom privatnom pravu koji to omogućuje, Narod.hr se u nizu drugih tekstova odlučio prikloniti tumačenju profesorice Dubravke Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, inače bliske konzervativnim krugovima, koja je više puta rekla da je riječ o nezakonitoj raboti.
Vijeće za elektroničke medije preko istog je Fonda potom financiralo intervju povodom tvrdnje da je "transrodni/homoseksualni par Noah i Ivona Kraljević iz afere Zambija, sklopio brak u Evangeličkoj (luteranskoj) crkvi u Zagrebu krajem 2019. godine". Predsjednik Hrvatske protestantske konferencije Vatroslav Župančić kritizirao je tu crkvu riječima da je "takav brak za nas neprihvatljiv i nije od Boga blagoslovljen", da "mi to ne smatramo kršćanskim te je sve to u oštroj suprotnosti s biblijskim naukom o spolnosti".
To je samo dio istovjetnog sadržaja koji je objavljen u razmaku od mjesec i pol, između 27. prosinca 2022. i 9. veljače 2023. godine. Pod egidom brige za djecu iz Konga i u ambijentu niza nejasnoća i mogućih propusta Republike Hrvatske oko sustava posvojenja iz ovakvih zemalja, uredništvo i novinari portala Narod.hr iskoristili su situaciju da bi širili opasne dezinformacije i spekulacije preko leđa jedne trans osobe i posredno cijele trans zajednice u Hrvatskoj. Materijal koji je dakle djelomično objavljen i uz potporu Vijeća za elektroničke medije, ukupno 71 tekst koji smo i ovdje analizirali, u formi prijave dostavljen je Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić. Prijavu je 10. veljače podnijela Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč. Napisala je da se u tim objavama "jedan par posebno izdvaja te se 'lešinari' nad njihovom političkom pripadnošću i privatnim životima. Ovolika količina transfobije i homofobije mogla bi se okarakterizirati kao javno pozivanje na nasilje i mržnju. Radi se i o iznošenju informacija koje nisu relevantne za izvještavanje te o jasno vidljivoj pristranosti redakcije portala koja neosnovano širi strah i animozitet prema LGBTIQ+ osobama", navela je u prijavi.
Činjenica je da je osoba koja je otišla u Kongo znala da radi protuzakonitu stvar, morala je znati da to nije dopušteno ni u Hrvatskoj, zato nije ni pokušao – iznosila je neistine vijećnica Anita Malenica
Pravobraniteljica je u odgovoru zaključila da portal Narod.hr putem slučaja Zambija "objavljuje sadržaj s ciljem da se navedena osoba kao i cjelokupna LGBTIQ zajednica, posebice transrodna populacija javno dodatno izloži društvenoj stigmi temeljem rodnog identiteta i spolne orijentacije, s ciljem da se društvo neosnovano dodatno zaplaši te pojača animozitet prema određenoj populaciji samo zato što se ne uklapaju u određene svjetonazorske norme i paradigme, sve s elementima uznemiravanja u skladu s odgovarajućim odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije, uz nepoštivanje pojedinih odredbi Zakona o elektroničkim medijima". Prijave i mišljenja pravobraniteljice Ljubičić i Nataše Vajagić poslane su potom Vijeću za elektroničke medije, koje osim opisanog sufinanciranja medija prati njihovo poštivanje Zakona o elektroničkim medijima. Dok je čekao pravorijek o odluci Vijeća, Narod.hr je objavio dva teksta o kritikama pravobraniteljice, odbacujući njezine opaske kao pokušaj cenzure. I ti su tekstovi bili sufinancirani novcima iz Fonda koji dodjeljuje Vijeće za elektroničke medije.
Tako se ova institucija našla u zanimljivoj situaciji; na obradu su im došle prijave i o tekstovima koje su baš oni financirali. Zahvaljujući audio snimci sjednice VEM-a održane 16. veljače na kojoj je vođena rasprava o toj prijavi, a koju smo dobili temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, sada otprilike znamo i argumentaciju vijećnika o ovoj priči i prijavljenim tekstovima.
Na snimci se čuje kako jedan vijećnik govori da je to ne samo činjenični nego i standardni vrijednosni stav portala Narod.hr. Drugi vijećnik je kontrirao tezom da vrijednosni stavovi mogu biti i problematični, pitajući ostale članove koliko bi bilo zgodno već tada poslati neku opću poruku da se ispoštuju sva prava, bez obzira na to što u ovoj prijavi po njima nema direktnog poziva na mržnju. Jer, po ovom vijećniku problematično je nekoga istaknuti (Kraljevića) i ostaviti drugima (valjda stvarnim mrziteljima i batinašima, op.a.) da odrade posao. Vijećnica Anita Malenica poručila je da je ovo posvojenje djece postalo ideološko pitanje, da se u medijima "pumpa i s jedne i druge strane", pored najvažnije sudbine djece. "Međutim, u ovom slučaju transrodne osobe, jedno je pitanje pisanja činjenica, a drugo je pitanje podgrijavanje stava o transrodnim osobama. Činjenica je da je osoba koja je otišla u Kongo znala da radi protuzakonitu stvar, morala je znati da to nije dopušteno ni u Hrvatskoj, zato nije ni pokušao. Činjenica je da je ispod radara oženjena zato što su imali konekciju u toj derivaciji kršćanskih crkava i znali su kod koga se idu vjenčavati. To se može navoditi, ali bez potrebe da se nekog drugog dovodi u neku neugodnu ili Bože sačuvaj, pogibeljnu ili neku drugu situaciju", rekla je Malenica. Odlučujući o prijavi protiv Naroda.hr, potonja je vijećnica tako koristila njihove "činjenice", zapravo neistinita naklapanja: laž je da Kraljeviću nije dopušteno posvajanje u Hrvatskoj, kao što je laž da je "ispod radara" oženjen u crkvi.
Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji (Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL)
Tek 16. ožujka, punih 30 dana nakon prijava, VEM je presudio da ni u jednom od 71 teksta nije prekršen Zakon o elektroničkim medijima, kao ni u bilo kojoj stavci upozorenja pravobraniteljice. Samo u jednom tekstu, u kojem su objavljena imena djece iz slučaja Zambija, VEM je pronašao kršenje zakona. Njihova pravna služba i tu je, međutim, podbacila. Nisu tražili uklanjanje identiteta djeteta iz drugog teksta, onog s izjavom psihijatra Vukušića.
VEM, međutim, nije stao na tome. Kao što smo već spominjali u Novostima, u jeku razmatranja ove pritužbe pravobraniteljice, vijećnici VEM-a su portalu Narod.hr 9. ožujka dali novu financijsku potporu. Dio novčanog iznosa, ukupno 3.450,79 eura, VEM je odlučio uplatiti tome mediju za "poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnoga poretka". Projekt koji je dobio spomenuti iznos udruga U ime obitelji prijavila je pod nazivom "Epidemija transseksualizma u Hrvatskoj i svijetu". Na sjednici na kojoj je donesena odluka su bili vijećnici Josip Popovac, Damir Bučević, Anita Malenica, Katja Kušec, Željko Topić i Davor Marić.
Medijska platforma Narod.hr, koja je u javnom prostoru raspačavala nezapamćenu količinu transfobije zahvaljujući i prošlogodišnjoj financijskoj podršci VEM-a, a potom i odlukama da nisu kršili nijednu stavku nadležnog zakona, tako je preko iste institucije potaknuta na nove istovjetne podvige. Samo, ovog puta će na djelu biti trans "epidemija", što evocira na bolest koju treba sasjeći u korijenu. Iz sufinancijera, VEM se tako svjesno promaknuo u suučesnika.
Paralelno s uzaludnim upozorenjima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, 10. veljače priopćenjem se zbog iste huškačke atmosfere javila i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Ona je, među ostalim, navela da "posebno zabrinjavaju slučajevi u kojima građani ulažu dodatni napor da zambijskim institucijama, javnosti i medijima ukažu da se među pritvorenicima nalazi transrodna osoba, čime ga potencijalno i dovode u opasnost, s obzirom na položaj transrodnih osoba u Zambiji na koji je upozorila zambijska Komisija za ljudska prava." Tim se zaključkom vjerojatno referirala na navodnu prijavu Ivana Pernara tamošnjim vlastima, ali možda i na drugi slučaj koji je također prijavljen VEM-u.
Spomenuta Nataša Vajagić prijavila je, naime, epizodu emisije Bujice u koju se ubrzo preselio opisani sadržaj s portala Narod.hr. U Bujici emitiranoj 18. siječnja voditelj Velimir Bujanec s nemalim uzbuđenjem pokazao je razgovor s jednim zambijskim novinarom, kojemu je otkrio da je Noah Kraljević trans osoba. Bujanac je bio ushićen zato što novinar, koji je pratio slučaj, nije znao za taj podatak. Vajagić je u svojoj prijavi napisala da su Z1 Televizija, Bujanec i Bujica, djelovali s namjerom da Noaha Kraljevića i Ivonu Kraljević izlože kaznenom progonu u Zambiji, gdje su homoseksualnost i transrodnost kazneno djelo, za razliku od Hrvatske. U istoj emisiji, koja je na YouTubeu objavljena s naslovom "ŠOK U ZAMBIJI: Nisu znali da je možemovac transrodna osoba?!" i koja je dosad samo na toj platformi pogledana 58 tisuća puta, član Domovinskog pokreta Igor Peternel poručio je da treba postaviti pitanje "jesu li ta djeca tamo bila doista nesretna, imaju li svoje roditelje, je li ih neki roditelj prodao, recimo otac, koji nije konzultirao majku, braću i sestre, jesu li ta djeca svojevoljno krenula na put i da li je uopće pošteno gledati na način samo toga da će neko dijete sretnije živjeti u nekoj drugoj zemlji zato što će u toj zemlji živjeti bogatije". Dodao je da je dokumentacija o posvajanju "priprema za pokušaj ja bih čak rekao trgovine ili otmice te djece". Vijeće je 16. veljače i u ovom slučaju utvrdilo da nije bilo nikakvog kršenja zakona.
Drugi dio teksta o ulozi medijsko-političke desnice u slučaju Zambija pročitajte na ovom linku.
