U recentnoj "Analizi sadržaja tjednika Novosti u 2023. godini" udruga U ime obitelji optužila nas je za neustavne aktivnosti, široku zlouporabu trošenja proračunskih sredstava i sveopće širenje diskriminacije i mržnje.
Teške optužbe, reklo bi se. Ako je ovo istina, trebalo bi alarmirati sve zamislive mehanizme kaznenog gonjenja u Republici Hrvatskoj. Ako nije, situacija je nešto drugačija. U tom slučaju opisivanje nepotpisanih autora ove "analize" i izdavača U ime obitelji kao skupine redikula i antidemokratskih fanatika bila bi najbenignija stvar koja bi ih mogla snaći. Prozivanjem nekoga za teško kršenje zakona i nagrizanje Ustava bez ikakvih argumenata, Željka Markić i njeni ministranti riskirali bi lavinu tužbi za najteže klevete. Utoliko, ovaj će tekst pokušati odgovoriti na dilemu: jesu li u pravu ili su samo podli lažovi?
U ime obitelji tvrdi da "naslovnice Novosti vrijeđaju nacionalne osjećaje većinskoga hrvatskog naroda, omalovažavaju hrvatske nacionalne simbole i praznike, vrijeđaju osjećaje katolika kao većinske vjerske zajednice te promoviraju radikalne lijeve političke ideje uključujući i promociju propaloga jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima i njegova vođe diktatora Josipa Broza Tita". Kao dokaze za ove optužbe prezentirali su tri konkretne naslovnice.
Prva naslovnica, na kojoj piše "Marijini razvratnici", koja bi valjda trebala biti njihov dokaz "vrijeđanja osjećaja katolika kao većinske vjerske zajednice", priča je o muškoj molitvenoj zajednici u Splitu, podružnici poljske organizacije Marijini ratnici, čiji se članovi zalažu za zabranu abortusa i kontrolu ženskih tijela. Tekst je pretežito fokusiran na osnivače organizacije koji su, manirom kulta ličnosti, počeli narušavati crkvene dogme, zbog čega ih je prošle godine smijenio vrh Katoličke crkve u Poljskoj.
Naslovnica "Penavizacija kolone", koja je u "analizi" U ime obitelji valjda isturena kao pokazatelj "omalovažavanja hrvatskih nacionalnih simbola i praznika", bavila se političkom zlouporabom prošlogodišnje vukovarske Kolone sjećanja, koju je Domovinski pokret iskoristio za simboličko nametanje ustaškog znakovlja HOS-a, neprekidno urlikanje ustaškog pozdrava duž cijele trase kolone i prijetnje fizičkim nasiljem predstavnicima srpske manjine. Naslovnica "Tito party", koja je u analizi poslužila kao argument za tezu o "promociji propaloga jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima i njegova vođe diktatora Josipa Broza Tita", odnosi se na reportažu iz Kumrovca povodom Titovog rođendana.
Namećući sumanutu ideju "diskriminacije" vjerskih zapisa, U ime obitelji su se zapravo pravno usuglasili s državama poput Irana i Saudijske Arabije, gdje je kritika sadržaja pojedinih "svetih knjiga" strogo kažnjiva
To je, dakle, pokazatelj da Novosti na tri birane naslovnice "vrijeđaju i omalovažavaju" hrvatske i katoličke svetinje. Ostavimo na tren "promociju propaloga jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima" po strani – pojavit će se nešto kasnije. Pogledajmo radije što proizlazi iz obiteljaške "analize" drugih dviju naslovnica. Iz te "analize" razvidno je da izdavač U ime obitelji smatra kako je sektaško krivovjerje poljskih lunatika – koje je oprečno vatikanskom nauku – zapravo kolektivni "osjećaj većinske vjerske zajednice u Hrvatskoj". Udruga koju vodi Markić "hrvatskim nacionalnim simbolima" proglasila je potom ustašku simboliku, ključni sadržaj naslovnice "Penavizacija kolone". Hrvatski nacionalni praznik u Vukovaru – to je po poželjnoj viziji autora "analize" zapravo događaj okićen simboličkim fašizmom.
Potpisani autor drži da je uvoz ideja vođa protucrkvene sekte iz Poljske koji žene gledaju isključivo kao inkubator za rađanje malih kršćanskih fundamentalista zapravo "vrijeđanje osjećaja" katolika, žena i zdravog razuma u Hrvatskoj i da onaj vizualni fašizam iz Vukovara zapravo "omalovažava nacionalne simbole i praznike" Republike Hrvatske. Otud i naslovnice Novosti, medija koji prima proračunska sredstva da svojim pisanjem promovira i najveća ustavna načela, poput ravnopravnosti spolova i vladavine prava. U ime obitelji, međutim, suprotnog je mišljenja: oni njeguju perverznu viziju hrvatskog Ustava.
Jer, samo je tako moguće opisati činjenicu da su potom u ovoj "analizi" pod vrednote ustavnog poretka stavili – Gojka Šuška i HOS! U ime obitelji, naime, smatra da se "pobjeda u Domovinskom ratu nesporno može shvatiti kao jedna od vrednota hrvatskoga ustavnog poretka". Po njima, narušili smo ovu vrednotu jer smo pisali isključivo negativno o političkim i vojnim upravljačima Domovinskim ratom: Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, Janku Bobetku, HOS-u, ratnim zapovjednicima Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane te istaknutim hrvatskim braniteljima. "Time se, u svakom slučaju, ne promiču, već se štoviše podrivaju vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske", konstatirali su obiteljaši. Tako su, na leđima pobjede u ratu, Šušak, HOS i ekipa umarširali u Ustav.
Domovinski rat, usput, nije na popisu vrednota hrvatskog ustava. Tamo je, međutim, "sloboda". Čak i da je pobjeda u ratu iz devedesetih eksplicitno spomenuta kao vrednota (a nije), sloboda medija, ekstenzija one "slobode" kao vrhunaravne ustavne vrline, jamči pravo sustavnog kritičkog pisanja o bilo kojim događajima i javnim osobama, pa tako i Tuđmanu, Bobetku, Šušku ili veteranima HOS-a i njihovim ustašoidnim i antisrpskim ispadima. Utoliko, U ime obitelji klevetnički laže i kad kaže da podrivamo vrednote ustavnog poretka. Stvarni primjer takve podrivačke rabote bilo bi pravdanje ustaškog pozdrava "Za dom spremni" u znamenju HOS-a, koji je Ustavni sud više puta proglasio neustavnim u svakom scenariju. Spominjući HOS kao posrednu ustavnu vrlinu, obiteljaška družina se zapravo bavi "podrivanjem vrednota ustavnog poretka", a ne Novosti.
Više od ičega, autori obiteljaškog priručnika otkrili su vlastitu viziju hrvatskog društva: kao mračnu fundamentalističku jazbinu u kojoj je kažnjivo kritiziranje ili ismijavanje vjerskih knjiga, ratova, političkih vođa i veteranskih crnokošuljaša
Iz njihove "analize" nameće se i zaključak da Tuđman nije samo svojevrsna ustavna kategorija, nego i da je zaštita njegovog djela zajamčena posebnim zakonima. Kritike Tuđmanovog političkog rada u Novostima u ovoj su "analizi" nazvane – diskriminacijom. Optužili su nas i da diskriminiramo Domovinski rat. Uz rat i Tuđmana, piše da smo diskriminirali i Bibliju! "Dežulović diskriminira svetu knjigu kršćanstva uspoređujući analizu kompleksnih stranica Biblije s pričom o 'Tri praščića'", vele oni.
U stvarnom svijetu, gdje ne dominiraju halucinacije ove neobične družine, diskriminirati se može samo osobe na temelju nekih zajedničkih karakteristika. Na primjer, rase, etničke pripadnosti, spola, rodnog identiteta, spolne orijentacije... Ratove i "svete knjige" nije moguće "diskriminirati", barem ne u Hrvatskoj. Namećući sumanutu ideju "diskriminacije" vjerskih zapisa, U ime obitelji su se zapravo pravno usuglasili s državama poput Irana i Saudijske Arabije, gdje je kritika sadržaja pojedinih "svetih knjiga" strogo kažnjiva. Složili su se i sa Sjevernom Korejom, gdje je jednako pogubno propitivati neslavne epizode iz njihovih ratova.
Zaslinili su požudno i za praksom onog "propalog jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima", koji je kažnjavao političko kritiziranje Josipa Broza Tita. Toliko o tome tko štiti "propali jugoslavenski totalitarni komunistički režim". Čini se da bi oni u slučaju Novosti prenijeli ovu kaznenopravnu štafetu na Tuđmana, kojeg su, valja opet podsjetiti, preko "pobjede u Domovinskom ratu" pokušali prošvercati u vrednote ustavnog poretka.
Za razliku od njihovog šerijatsko-totalitarnog pravnog tumačenja rada novinara i novinarskih sloboda, ispravan primjer medijske diskriminacije u demokratskim društvima bio bi nazivanje LGBT osoba "nakazama", a gej aktivista "pasminom" koju se "ne da odučiti od toga da pojede vlastiti izmet", zbog čega ne treba žaliti što se "LGBTIQ konačno isključuje iz rasploda". Navedena opaska objavljena je na portalu Narod.hr, čiji je izdavač udruga U ime obitelji, ujedno izdavač "analize" o sadržaju Novosti.
Kao list kojemu je jedan od uvjeta za javno financiranje obveza doprinosa promicanju ustavnih vrednota, među kojima je "poštivanje prava čovjeka" eksplicitno navedeno, Novosti su prošle godine redovito kritički pisale o ovakvom sadržaju portala Željke Markić. Umjesto lažnih optužbi za nenamjensko trošenje proračunskih eura u tjedniku Novosti, pravilan primjer istinski štetnog javnog financiranja mogao bi se opet naći u okrilju medijske proizvodnje udruge U ime obitelji. Portal koji godinama diskriminira trans osobe i pokazuje nezdravu razinu opsjednutosti njihovim genitalijama dobio je prošle godine od Agencije za elektroničke medije novac za projekt koji već u naslovu koristi laž da bi dizao moralnu paniku: "Epidemija transseksualizma u Hrvatskoj i svijetu".
Pravno i politički nepismena sljedba izdavačice Željke Markić pokazala je ovom "analizom" još impozantnije neznanje o novinarstvu, od bazične definicije do njegove društvene uloge. U ime obitelji, naime, tvrdi da Novosti krše natječajnu odredbu prema kojoj se novcem iz proračuna "neće financirati političke djelatnosti pojedinaca i grupa, članova udruga i ustanova, odnosno cijelih udruga ili ustanova na izborima i slične aktivnosti". Po njima, financiramo političke djelatnosti tako što neke političare kritiziramo više od drugih. Da, to je njihov jedini argument za još jednu objedu: novinarski posao i uređivačku politiku oni proglašavaju plaćanjem političkih aktivnosti subjekata o kojima pišemo.
Pritom ne objašnjavaju otkud disproporcija u našoj različitoj novinarskoj obradi raznovrsnih političkih opcija: jedni ne huškaju svakodnevno na srpsku manjinu, drugima je to glavni politički kredo, što u sadašnjosti, što u vremenu svršenom. Ljupko je pritom što poimence nabrajaju one prema kojima smo bili najkritičniji: Most, Domovinski pokret, Hrvatski suverenisti i njihovi saborski zastupnici. Tijekom 2023. godine iste političke grupacije ili njihovi reprezentanti nazivali su nas četnicima, provoditeljima srpskog sveta, protuhrvatskim elementima i tražili smanjenje postojećih prava srpske manjine, pa tako neposredno i ukidanje financiranja Novosti. Pisati o njima kritički, to je upravo blistav primjer ispunjavanja još jedne natječajne obaveze za dobivanje proračunskih eura, prema kojoj treba djelovati "u cilju zaštite postignute razine manjinskih prava".
Za slučaj da autori "analize" i njihov izdavač U ime obitelji nisu shvatili, evo još jednog primjera: krajnje desne organizacije i individue, među njima predstavnici spomenutih stranaka, zatim udruga U ime obitelji i Željka Markić, pokrenuli su prije koju godinu referendumsku inicijativu Narod odlučuje, čiji je cilj bio i smanjivanje broja zastupnika srpske i svih drugih manjina u Saboru, kao i posredno stanjivanje drugih političkih prava manjinskih zajednica. Kada u svojoj "analizi" snishodljivo dozvoljavaju Novostima da se bave bićima, stvarima i pojavama koje rade na dokidanju stečenih ustavnih prava nacionalnih manjina, nesretnici nas hrabre i potiču na kritičko, sustavno i nesmiljeno pisanje upravo o njima.
Želeći dokazati da Novosti šire sveopći defetizam u Hrvatskoj, obiteljaški stručnjaci su upregnuli i legitimne istraživačke radove Fakulteta političkih znanosti o povjerenju građana u institucije. Samo da bi svojom "analizom" utvrdili kako su u našim novinarskim tekstovima društvene institucije poput stranaka, policije, Katoličke crkve i pridruženih organizacija prošle lošije nego u istraživanju povjerenja koje građani imaju u njih. Opet, obiteljaši u startu ne razumiju da je povjerenje građana različito od povjerenja medija. Mediji, manjinski i većinski, srednjostrujaški i neprofitni, nisu tu da vjeruju ikome; oni postoje da bi bili skeptični i kritični prema svim institucijama i po zasluzi. Isti se princip kritičkog novinarskog rada primjenjuje i na državne i na civilne organizacije u slučaju da one, na primjer, počnu djelovati protiv prava seksualnih i etničkih manjina, poput udruge U ime obitelji.
U pokušaju da prozirnim lažima i klevetama razotkriju tobožnje protuustavne, protuzakonite i protuhrvatske rabote tjednika Novosti, autori ovog obiteljaškog priručnika tako su više od ičega otkrili vlastitu viziju hrvatskog društva: kao mračnu fundamentalističku jazbinu u kojoj je kažnjivo kritiziranje ili ismijavanje vjerskih knjiga, ratova, političkih vođa i veteranskih crnokošuljaša, a poželjno huškanje na manjinske zajednice, ženska reproduktivna prava, slobodu štampe i izražavanja te na samu istinu.