Kako smije izgledati tjednik srpske manjine u Hrvatskoj, pitanje je koje smo prije nekoliko dana postavili na društvenim mrežama, a izabranu naslovnicu "Srpsko, a naše" objavili u broju koji čitate. Kako smije izgledati tjednik srpske manjine u Hrvatskoj, pitanje je na koje, pozvani i nepozvani, odgovaraju mnogi otkako su u decembru 1999. godine Novosti pokrenute, a pogotovo otkako su 2009. izašle ne kioske. A najradikalnije odgovara ekstremna desnica koja Novosti gotovo u pravilnim razmacima pali ili gasi, pali ili gasi. Sada je u toku faza gašenja, odnosno kampanja Domovinskog pokreta za uskratu budžetskih sredstava našem tjedniku zbog navodne antihrvatske djelatnosti. Još su lani, otprilike u isto ovo vrijeme, depeisti i mostovci, uz još pokojeg slobodnolebdećeg zastupnika, u Saboru i izvan njega vodili huškačku kampanju protiv Novosti i tražili da nam se uskrati financiranje. No sada je situacija utoliko ozbiljnija što su depeisti dio vladajuće većine i u situaciji da svoje zahtjeve postavljaju kao partneri HDZ-u. Pritom se osporavanje ustavnim zakonom zaštićenih prava manjina predstavlja kao najlegitimniji zahtjev u političkim pregovorima oko sastavljanja parlamentarne većine i vlade.
No zahtjev depeista za ukidanje financiranja Novosti nije "običan" zahtjev, kakvi se inače postavljaju u političkoj trgovini – on predstavlja udar na slobodu medija, udar na Ustavom zajamčeno pravo na jednakost odnosno zabranu diskriminacije, udar na prava manjina koja proizlaze iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, udar na autonomiju Savjeta za nacionalne manjine kao krovnog tijela manjina koje odlučuje o financiranju njihovih medija, udar na programe Srpskog narodnog vijeća kao izdavača Novosti i na kraju, ali ne manje važno, udar na uređivačku autonomiju Novosti. Ili, da pojednostavimo, dosadašnje komunalno antisrpstvo i revizionizam, koji su već godinama prisutni u Vukovaru, depeisti sada žele proširiti na nacionalnu razinu i pokušavaju ih učiniti službenim politikama.
Budući da se Novosti, poput ostalih medija nacionalnih manjina, već godinama financiraju iz sredstava za ostvarivanje kulturne autonomije koja raspodjeljuje Savjet za nacionalne manjine, tijelo osnovano Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, zanima nas namjeravaju li se depeisti pozabaviti financiranjem i sadržajem i ostalih manjinskih medija? Hoće li na taj način nad svim manjinama uvesti svojevrsnu prinudnu upravu ili je ona rezervirana samo za pripadnike srpske nacionalne manjine i njihov tjednik? U ovom drugom slučaju jedna bi manjina bila dovedena u nepovoljniji položaj bez opravdanog cilja, odnosno radi se o eklatantnom primjeru diskriminacije. Kažu da ne ispunjavamo funkciju manjinskog medija jer se ne bavimo samo manjinskim temama, ali ovaj prigovor sugerira segregaciju manjina. Naime, svaki medij ima pravo progovarati o svim temama koje smatra relevantnima. Također, depeisti benevolentno nude Novostima da svoju sreću potraže na tržištu. Nude li to i ostalim manjinskim medijima koji se također financiraju iz budžeta i s kojim argumentima u njihovom slučaju, ili je i to mjera koja se ima odnositi samo na tjednik srpske manjine? I zašto pritom sami od tržišta traže zaštitu, jer svoje biznise sudjelovanjem u vladi kane obilato poduprijeti javnim sredstvima, vladinim jamstvima i sličnom aparaturom zaštite kapitala?
Komentatori i pojedini političari Domovinski često nazivaju imovinskim pokretom, aludirajući na to da će se depeisti namiriti dodijeljenim im resorima i nakon toga ublažiti retoriku. Iako će do određenog smirivanja retorike najvjerojatnije doći, ne treba zanemariti ni ideološko krilo depeista. Riječ je o stranci koja je uvezala krupni kapital i ultrakonzervativnu ideologiju, te tome dodala malo prepoznatljivog antisrpskog kolorita. I primjeri iz povijesti nas uče da se kapitalizam u krizi zna okrenuti sličnim političkim opcijama, znamo s kakvim posljedicama.
Svježiji, manje ekstreman primjer je onaj susjedne Mađarske, koja ima status "izborne autokracije", dobrim dijelom zahvaljujući Orbanovom pokoravanju medijskog sektora. Novosti su dobar barometar za slična htijenja depeista, ali ne i njihov jedini cilj. Naime, u programu DP-a o medijima se govori na više mjesta i to vrlo specificirano. U dijelu pod naslovom "Kultura – Novi hrvatski kulturni imaginarij" poimence se spominju Novosti, odnosno "revizija sredstava koja se dodjeljuju tjedniku Novosti", ali "i nekim drugim portalima i tiskovinama, zbog očite antihrvatske djelatnosti koju razvijaju godinama". Spominje se i "osnivanje vladinog povjerenstva koje će izvršiti analizu, a onda predložiti mjere kroatizacije programa državne televizije, kao i radija, i svih njihovih programa". Postavlja se i pitanje financiranja medija i njihove vlasničke strukture, s posebnim naglaskom na prisutnost srpskog kapitala. Konstatira se da su "mediji važan segment državne i nacionalne sigurnosti te je potrebno imati taj aspekt u vidu pri odobravanju novih koncesija". Zapravo, cijelo jedno poglavlje posvećeno je tome da su "mediji važan alat nacionalne sigurnosti". Premda to u njihovom programu izrijekom ne piše, iz njega se može iščitati da im je krajnji cilj orbanizacija cijelog medijskog sektora. O povezanosti pojedinih depeista s Mađarskom i tamošnjim akterima šire nam u ovom broju piše Hrvoje Šimičević.
Nebrojeno smo puta bili izloženi političkim i parapolitičkim hajkama, javnom spaljivanju naših izdanja, kaznenim prijavama, prosvjedima na adresi redakcije, što samo znači da smo utrenirani za rad u izvanrednim okolnostima. Naši istraživački tekstovi, satira, kolumne, pisanje protiv ustašizacije, desnog ekstremizma i ultrakonzervativizma učestalo su proglašavani "antihrvatskom djelatnošću". Osim strukovnih organizacija u Hrvatskoj i Evropi i pojedinih kolegica i kolega koji su nam izražavali solidarnost, malo koga je bilo briga što su novinarke i novinari Novosti zbog optužbi za antihrvatstvo izloženi prijetnjama i opasnosti. A izloženi su i sada. Ako se tekuća hajka na Novosti ne stiša, ako se nastave prijetnje koje dobivamo i ako bude nekih posljedica, za to ćemo posredno smatrati odgovornim vođe DP-a.
U međuvremenu, nastavit ćemo se baviti manjinskim temama – najvažnija manjinska tema u ovom je trenutku Domovinski pokret.
