U trenutku objave ovog teksta na portalu tjednika Novosti (srijeda), u Zagreb su pristizali članovi Vision Networka, jedne od najmoćnijih lobističkih mreža ultrakonzervativnih organizacija na svijetu. Društvo koje operira iz sjene i ima pristup desecima milijuna eura tri će dana u konferencijskim salama Hotela Dubrovnik brusiti strategije za poželjnu budućnost Evrope, kontinenta na kojem bi dostupnost pobačaja i prava LGBT zajednice bili smanjeni u što većoj mjeri.
U toj su mreži organizacije koje su u SAD-u nedavno napisale politički program za željeni drugi mandat Donalda Trumpa koji predviđa institucionalno gušenje prava na abortus. Tu su lobisti koji su godinama s administracijom Vladimira Putina sustavno minirali ženska prava u UN-u i čiji je utjecaj doveo do doživotnih zatvorskih kazni za gejeve u nekim afričkim zemljama. Ugledni članovi Vision Networka su i aktivisti koji su u Poljskoj umalo izborili zakon o potpunoj zabrani pobačaja i pojedinci koji su objavljivali manifeste o budućem oduzimanju ljudskih prava LGBT populaciji, zabrani pobačaja, otežavanju razvoda i pristupu kontracepcijskim sredstvima.
Od srijede do petka Hrvatska je strateški centar svijeta za kolektivni mozak zapadnog vjerskog aktivizma iz jednostavnog razloga: na globalnoj razini, samo su četiri koordinatorice cijele mreže Vision Network. Željka Markić iz udruge U ime obitelji jedna je od njih. Zadnjih sedam do osam godina ona je i jedan od njihovih stratega. Godine 2017. Markić je bila domaćin njihovog prvog hrvatskog sastanka održanog nedaleko od Zagreba, kad su kao kolektiv bili poznati pod drugim imenom – Agenda Europe. Zahvaljujući istraživačkim novinarima i aktivistima, mreža Agenda je razotkrivena. Zbog iznenadne javne izloženosti, od koje poprilično zaziru, godine 2019. preselili su se na drugu listu za interno komuniciranje putem mailova i promijenili ime u Vision Network. Ali ciljevi, pojedinci i organizacije su više-manje ostali isti.
Nije nam zasad poznato tko su sudionici samita u Hrvatskoj, ali jezgru mreže moguće je opisati. S američke strane, najvažnije su organizacije C-Fam, Family Watch International, World Congress of Families i Alliance Defending Freedom. S evropske strane, gotovo da ne postoji članica Unije koja nema najmanje jednog predstavnika
U mreži je nekoliko stotina think thankova, nevladinih organizacija, političara i političkih operativaca koji su zadnje desetljeće imali važnu globalnu ulogu u stvaranju strategija borbe protiv gej i ženskih reproduktivnih prava, kao i u lobiranju za njihovo osujećivanje na razini Ujedinjenih naroda, institucija Evropske unije i evropskih država. Od 2013. godine, kad su osnovani, redovna komunikacija se odvija putem mailova koje su Novosti imale priliku pročitati, zaključno s 2019. godinom. Njima su koordinirali homofobne referendume, napade na progresivne međunarodne rezolucije, otkrivali saveznike na političkim pozicijama i raspravljali o strategijama smanjenja dostupnosti kontracepcijskih pilula ili što efikasnije borbe protiv pobačaja.
Samiti poput ovoga u Zagrebu služe im da uživo planiraju buduće zajedničke bitke. Na jednom od prijašnjih sastanaka mozgalo se kako pobačaj efikasno prikazati i kao "oblik nasilja nad ženama", kontracepcijska sredstva "štetnima za žene", a gej i ženska reproduktivna prava u zemljama u razvoju kao "neokolonizaciju preko nametanja protuživotne i protuobiteljske agende". Jedna od tema bila je i "kako iskoristiti radikalizaciju u našu svrhu".
Nije nam zasad poznato tko su sudionici samita u Hrvatskoj, ali je jezgru mreže moguće opisati. S američke strane, najvažnije su organizacije C-Fam, Family Watch International, World Congress of Families i Alliance Defending Freedom. S evropske strane, gotovo da ne postoji članica Unije koja nema najmanje jednog predstavnika. Do invazije na Ukrajinu njihov važan partner u blokiranju progresivnih dokumenata u UN-u bio je režim Vladimira Putina.
Dok se mreža zvala Agenda Europe, Hrvatska je imala impresivnih osam članova. Uz Markić i još jednu osobu iz udruge U ime obitelji, u mreži je bila voditeljica inicijative 40 dana za život, tadašnji šefovi hrvatskih ispostava World Youth Alliancea i peticijske platforme CitizenGO, te političari Ladislav Ilčić, Stjepo Bartulica i Marijana Petir.
U svojevrsnoj podjeli uloga, Amerikanci su najvećim dijelom zaduženi za strategiju, a evropske organizacije za njeno provođenje. Ovaj organizacijski koncept utjelovljuje Njemica Sophia Kuby koja sa Željkom Markić koordinira cijelu mrežu Vision u Evropi. Kuby je jedna od čelnih ljudi ADF Internationala, evropske filijale američke organizacije Alliance Defending Freedom, vjerojatno najvažnije u ovoj mreži.
Evropska ispostava ADF-a koju predstavlja Sophia Kuby, partnerica Markić u koordiniranju Vision Networka, iz pet evropskih ureda provodi lobističke i pravne udare na Evropski sud za ljudska prava, institucije EU-a, UN-a i OESS-a
Pravni savjeti i tužbe ADF-a bili su presudni za nedavno rušenje presedanskog slučaja Roe protiv Wadea koji je dotad desetljećima štitio pravo žena na pobačaj u SAD-u. ADF i C-Fam iz Vision Networka sudjelovali su u pisanju "Projekta 2025", ekstremističkog političkog programa za drugi mandat Donalda Trumpa. U setu preporuka predložena je i zabrana financiranja ustanova koje omogućuju pobačaj u Americi i svijetu. Umjesto toga, novac će biti usmjeren vjerskim organizacijama koje se pobačaju protive, pod egidom "zaštite vjerskih sloboda". Predloženo je i da SAD iskoristi utjecaj za micanje spomena abortusa iz svih dokumenata i literature UN-a. Dođe li Trump ponovno na vlast, izvjesno je da će provesti smjernice iz "Projekta 2025".
Zadnje desetljeće njihove operacije u Evropi milijunima dolara dobrim dijelom financiraju američke ultrakršćanske fondacije kojima je postepena zabrana pobačaja ključna misija. Krajnji donatori koji uplaćuju novac u te fondacije – bogati američki državljani – najvećim dijelom su anonimni zahvaljujući tamošnjim zakonima.
Evropska ispostava ADF-a koju predstavlja Kuby, partnerica Željke Markić u koordiniranju Vision Networka, iz pet evropskih ureda provodi lobističke i pravne udare na Evropski sud za ljudska prava, institucije EU-a, UN-a i Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS).
Na najvišim sudovima država poput Finske, Njemačke, Sjeverne Irske i Švedske branili su pravo na diskriminaciju gejeva, priziv savjesti medicinskih sestara i molitelje ispred bolnica. Od 2008. godine uključili su se u održavanje zabrane pobačaja u Irskoj, zastupajući na Evropskom sudu za ljudska prava poziciju protiv žena koje u toj zemlji nisu smjele pobaciti, premda su bile narušenog zdravlja. Prije četiri godine upleli su se u zabranu pobačaja u Poljskoj, gdje su zbog masovnih prosvjeda uvedene iznimke u slučajevima silovanja, incesta i ugroženog života žene. Potonje kategorije su 2016. godine u nacrt zakona unijeli članovi Ordo Iurisa, osnivači udruge Vigilare u Hrvatskoj, ujedno važni članovi Vision Networka.
Sve se ove strategije, pravni savjeti i mete od 2013. godine dijele preko lobističke mreže Vision Network. I potom spuštaju na lokalne razine evropskih država. U slučaju Hrvatske, to se dobrim dijelom odnosi i na molitve ispred bolnica protiv pobačaja, marševe za život, peticije protiv nepoćudnih medijskih programa, pravno-političku borbu protiv građanskog i spolnog odgoja te na protivljenje političkom usvajanju mjera protiv rodno uvjetovanog nasilja, odnosno Istanbulske konvencije.
Prosvjed protiv skupa ultrakonzervativaca ispred zagrebačkog Hotela Dubrovnik (Foto: Sandro Lendler)
Slučaj Istanbulske konvencije u Hrvatskoj daje zaokruženu skicu funkcioniranja ove mreže. Skoro dvije godine vlada Andreja Plenkovića odbijala je ratificirati ovaj dokument zbog otpora desnog krila HDZ-a i srodne javnosti, odakle su upozoravali da se putem njega zapravo uvodi "rodna ideologija". Tu je argumentaciju najprije u Evropi i u mreži Agenda, kasnije preimenovanoj u Vision Network, zapravo nametnuo ADF International i zamolio aktiviste da u svojim državama vrše pritisak na lokalne vlade. Ladislav Ilčić, član mreže i u tom trenutku posebni savjetnik ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera, od ostalih aktivista je u mailovima prikupljao materijale za vođenje koordinirane javne kampanje protiv ratifikacije. Peticiju je u Hrvatskoj provodila hrvatska podružnica organizacije CitizenGO, suosnivača Agende, odnosno Vision Networka. U isto vrijeme, Plenkovićeva vlada je u posebnu skupinu za izradu zakona o ratifikaciji stavila pojedince iz U ime obitelji i Ordo Iurisa, također članove mreže Vision.
U većini ovih tema Željka Markić, njena udruga i medijska ispostava narod.hr bili su predvodnici. Markić je u Vision Networku bila s renomeom ugledne aktivistkinje koja je putem referenduma promijenila hrvatski Ustav i uspješno suorganizirala razne masovne događaje u Hrvatskoj. U internim mailovima mreže, dok se ona zvala Agenda Europe, Markić je davala razne savjete o komuniciranju s medijima, organiziranju marševa i stvaranju koalicija istomišljenika u pojedinim državama poput Srbije, zemlje koju je u ovoj mreži predstavljao i Nemanja Zarić, član pročetničkog pokreta Dveri.
Krajem 2016. godine lobist američkog C-Fama tražio je od članova Agende da utječu na svoje države kako bi glasale protiv UN-ovih mjera za globalno praćenje nasilja nad gejevima. U odgovoru na zahtjev navedene organizacije, Markić je mailom poručila da joj je ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier osobno zajamčio da će glasati u skladu s njihovim stavovima. Zbog pritiska EU-a plan se izjalovio. Ali je mjesecima poslije toga Hrvatska uz Mađarsku i Poljsku davala izdvojena mišljenja o radu UN-ovog Vijeća za ljudska prava, po svjetonazorskom ukusu mreže Agenda, odnosno Vision Networka.
Na razini UN-a Rusi su im godinama bili glavni politički pokrovitelji. U izravnom dogovoru s lobistima iz ADF-a, C-Fama i drugih američkih organizacija, Putinovi emisari su u UN-u izglasavali niz ultrakonzervativnih rezolucija, uspješno izbjegavajući "nedopustivu terminologiju" poput "reproduktivnih prava" i "reproduktivnog zdravlja" što, po njima, zapravo znači "pravo na abortus". Jednako su uspješno ratovali protiv uvođenja bilo kakvog spomena "kontracepcije za dan poslije" ili "sigurnog pobačaja" u takve dokumente.
S obzirom na recentne političke promjene u američkoj Republikanskoj stranci, spremnoj da u bližoj budućnosti provede njihove ideološke prioritete, savezništvo s Rusima im je takoreći postalo izlišno. Sličan zaključak, ali nešto blaži, može se nametnuti i po pitanju evropskih desnih stranaka. U ovoj mreži su i aktivisti direktno povezani s vladom Viktora Orbana, dojučerašnjim upravljačima Poljske iz Prava i pravde, španjolskom strankom Vox i njemačkim krajnje desnim pokretom AfD. Članovi su na razne načine uvezani i s desnim političkim blokovima u Evropskom parlamentu: Evropskim konzervativcima i reformistima (ECR) koje vodi talijanska premijerka Giorgia Meloni, Evropskim kršćanskim političkim pokretom (ECPM), čiji je osnivač bio jedan od svojevrsnih ideologa u cijeloj mreži, kao i s novoosnovanim skupom ekstremističkih stranaka Domoljubi za Evropu, u kojem su i Orbanov Fidesz i Nacionalno okupljanje Marine Le Pen. Najvažniji je njihov pakt s Orbanom, ideološkim srodnikom i u zadnjih nekoliko godina financijerom aktivnosti brojnih organizacija iz Vision Networka.
To bi ujedno mogao biti odgovor na pitanje o čemu će ovoga tjedna razgovarati pripadnici ove lobističke mreže u Zagrebu. Uz nove strategije za borbu protiv abortusa i historijskim prilikama u slučaju Trumpove pobjede, izvjesno je da će jedna od tema biti i izborni rezultati njihovih saveznika u brojnim evropskim državama i Evropskom parlamentu, kao i opći trend radikalizacije desnice u Evropi, koja je u mnogim zemljama došla na vlast ili čeka još jedan izborni ciklus za takav scenarij. A to je prilika koju zagrebački gosti neće propustiti.
