Charli XCX: Brat (Atlantic)
Posljednjih petnaestak godina pojam pop zvijezde sve je teže definirati. Društvene mreže i streaming učinili su komercijalni uspjeh naizgled nikad dostupnijim. No na pitanje što nakon viralnog hita, sve manje ljudi ima jasan odgovor. Uz iznimku dugovječnih imena koja možemo nabrojati na prste jedne ruke, sve se više čini da pojam koji je nekad označavao sveprisutnost polako više postaje žanrovska oznaka nego pečat masovnog uspjeha. Nije stoga čudno što se u pop-kulturnom prostoru znaju čuti naizgled oksimoronski izrazi poput "kultna pop zvijezda" ili "nišna pop zvijezda". Charli XCX, britanska pjevačica i autorica, jedna je od osoba koje savršeno utjelovljuju navedeni pojam.
Više od desetljeća je na rubu velikog proboja, uživa naklonost kritike i kultni status kod internetskim trendovima sklone publike, no najveće komercijalne uspjehe je ostvarila na početku karijere singlom "Boom Clap" i kao prateći izvođač na hit singlovima danas zaboravljene reperice Iggy Azalea ili švedskog pop dua Icona Pop. U međuvremenu se povezala s retrofuturističkim kolektivom PC Music i postala utjelovljenje utjecajnog, internetom formiranog popa. Takav status došao je u pitanje otvorenim i kreativno i komercijalno ne posve uspješnim pokušajem proboja u srednju struju albumom "Crash" iz 2022. godine, koji je dekonstrukciju popa nultih zamijenio generičkim posezanjima za aranžmanskim rješenjima iz istog razdoblja. "Brat" ne samo da funkcionira kao ispravak smjera, nego je i rijetko viđen metakomentar vlastite karijere zapakiran u svjetlucave pop bombice. Možda vas ne zanima kako je godinama biti na rubu globalne slave i prepoznatljivosti, no teško ćete naići na zanimljiviji, samosvjesniji, duhovitiji i zaraznije zapakiran opis takve situacije.
AG Cook: Britpop (New Alias)
Osnivač spomenute etikete PC Music i redovni suradnik Charli XCX AG Cook nedavno je objavio treći samostalni studijski album "Britpop". Podijeljen na tri tematski i žanrovski donekle različita diska, album predstavlja spektar različitih interesa. Futuristički synth pop prvog dijela naslovljen je "Past" jer se odnosi na stilske odrednice tipične za tu, prošle godine zatvorenu izdavačku kuću. Kućni folk pop drugog diska naslovljen je "Present" jer predstavlja Cookove trenutne preokupacije i ujedno je najslabiji dio albuma, dok je treći, "Future", slobodniji, kaotičniji i apstraktniji pogled na hyperpop, žanr koji su Cook, Sophie, Danny L Harle i drugi izvođači PC Musica pomogli stvoriti polovicom desetih. Najbolja stvar u vezi "Britpopa" je da, unatoč manjku želje za koherentnošću ili možda baš zbog te slobode i samostalnosti, pokazuje nevjerojatan kreativni potencijal Cookovog saharinskog, sentimentalnog eksperimentalizma.
Peggy Gou: I Hear You (XL)
Debitantski album južnokorejske DJ-ice Peggy Gou se pak otvoreno naslanja na house i dance pop estetiku devedesetih, i to do te mjere da zaraznu melodiju hit singla "(It Goes Like) Nanana" gradi na pozamašnom sampleu pjesme "9PM (Till i Come)" ATB-a. Međutim, svjestan manjak originalnosti u produkcijskom aspektu nadoknađen je osebujnim pop senzibilitetom koji ponajprije proizlazi iz blaziranih vokala koje Gou pametno koristi kao kontrapunkt nostalgičnoj poletnoj i ljetnoj prirodi glazbe, ali i besprijekornog osjećaja za dinamiku.
Ovaj dugo očekivani album utoliko u najboljem smislu nalikuje na DJ set jer se pjesme neprimjetno pretaču iz jedne u drugu. Dodatni plus su suptilne aranžmanske subverzije poput pozicioniranja falseta Lennyja Kravitza u ulogu klasične house dive u singlu "I Believe in Love Again". Spojem elektronskog klasicizma i populističkog impulsa, "I Hear You" podsjeća na Disclosureov "Settle", još jedan debi koji je umjesto formalne inovacije ponudio vještu, ali i neosporno nadahnutu sintezu klupske nostalgije. Takvi albumi sigurno nikad neće dobiti etiketu klasika elektronske glazbe, ali na sebi svojstven način potvrđuju njen zvukovni jezik i višedesetljetnu tradiciju.
