U petak, 14. veljače u Pogonu Jedinstvo s grupom Nonument izlažete svoj rad "Krug". Predstavite nam ga.
"Krug" je kazališni esej koji istovremeno razmišlja o parku i ruševini: parku kao društveno konstruiranom prostoru i napuštenom parku kao ruševini koja na prvi pogled priča o raspadu zajednice. Park kao prostor kontrolirane prirode u gradovima nastao je zajedno s izumom slobodnog vremena, što je bila posljedica industrijalizacije i migracije ruralnog stanovništva u gradove. Njegova svrha bila je promicanje zdravog života i zajednice, ali je istovremeno bio alat za civiliziranje i kontroliranje ruralnog stanovništva.
Park je, kako kaže Laura Mulvey, bio i prvi prostor društvene izvedbe: ljudi su šetali po parkovima da bi gledali i da bi bili viđeni. Kroz osobne i društvene uspomene, "Krug" se na estetskoj i narativnoj razini kreće na granici između praznine, ruševine, brisanja i traženja zajednice. Pokušava osvijetliti povijest parka kao forme koja određuje i oblikuje zajednice, ali koju su kroz vrijeme, da se poslužim metaforom Ursule K. Le Guin, i te zajednice povratno oblikovale.
Što za vas označava nonument i kako se vaše istraživanje odnosi spram "očuđujuće" fascinacije socijalističkom arhitektonskom i spomeničkom baštinom?
Nonumenti su, kako ih je definirala članica grupe Nika Grabar, arhitektura, javni prostori, infrastruktura i spomenici koji su promijenili značenje zbog društvenih ili političkih promjena. Često su napušteni, izbrisani, zaboravljeni, ponekad i obnovljeni, a mnogi su još uvijek u uporabi.
Nonument nije samo definicija, već i metoda rada – identificiranje, mapiranje, istraživanje prijeloma u njihovoj povijesti (promjene vlasništva, političkih režima), prikupljanje usmenih svjedočanstava i različitih pogleda na njih te organizacija terenskih događanja koja na eksperimentalne načine – ne samo diskurzivne, već prije svega iskustvene – istražuju nonumente, uključujući i umjetničke intervencije. Kod nonumenta se ne radi toliko o fascinaciji arhitektonskom baštinom, koliko o razumijevanju arhitekture kao prostora društvene napetosti i traženju načina kako te napetosti razumjeti i osloboditi ih.
U svom radu naglasak stavljate na baštinu ne samo kao artefakt nego i mrežu društvenih odnosa. Zbog čega je takav pristup važan?
Prostori kojima se bavimo prošli su kroz brojne društvene promjene i ponekad dobivaju i proturječna značenja. Bilo da su napušteni, izbrisani ili u uporabi, za njih je karakteristično da se oko njihovih značenja oblikuju zajednice. Ponekad se radi o povijestima koje su izbrisane zajedno s prostorima, ili o prostorima koji su opstali jer su se posljednji pojedinci borili za njih.
U većini slučajeva – a o tome govori i "Krug" – ti su prostori namjerno uništeni kapitalističkom logikom koja ih kroz procese napuštanja i narative o besmislenosti njihovog očuvanja ili obnove pretvara u kapital, u parcele. Društvene mreže su tako jedine strukture koje svjedoče o često već zaboravljenom odnosu prema prostorima i o zajednicama koje su ih oblikovale i koje se suprotstavljaju njihovom uništavanju.
