Zlatko Hinšt autor je teksta izložbe "Stogodišnjaci hrvatske industrije kao prikaz povijesti i rada poduzeća s jubilarnim godišnjicama u industriji Zagreba i Hrvatske". Izložba je nastala u koautorstvu sa Sinišom Nikolićem, a može se razgledati u zagrebačkoj knjižnici Božidara Adžije do 15. siječnja 2022.
Koje su tvornice i obljetnice obuhvaćene izložbom?
Obuhvaćene su stogodišnjice Đure Đakovića, Končara i Plive, 90 godina Borova, 85 godina Prvomajske te 75 godina Tvornice parnih kotlova, Jedinstva i Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (URIHO).
Možete li izdvojiti pokoji manje poznat detalj iz povijesti tih giganata?
Đuro Đaković je bio prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova. Posebno su poznati njihovi teretni vagoni. Prvi most je između 1925. i 1927. izgrađen preko Tise kod Titela, a zatim su napravljena tri željeznička mosta u Grčkoj i most preko Save u Zagrebu. Koliko su na svjetskom tržištu afirmirani i Đaković i Končar svjedoči činjenica da su im zadržani nazivi nakon 1990-ih, kada su se masovno ukidala takva imena. Proizvodi Končara izvezeni su u više od sto država svijeta, a obilježili su i povijest naših prostora. Samo jedan detalj – u brodogradilištu 3. maj radi portalna dizalica proizvedena u Končaru. Generatori i transformatori koje je proizvodio Končar koriste se i danas. Pliva je nastala 1921. iz poduzeća Kaštel u Karlovcu, a u to su vrijeme u njemu kao radna snaga radile uglavnom žene. Kasnije se proizvodnja seli u Zagreb. Borovo je bilo tipičan primjer kombinata i imalo je masovan program proizvodnje gume i obuće.
Tu je i Jedinstvo…
Jedinstvo je proizvodilo kompletnu opremu za procesnu kemijsku i prehrambenu industriju. Pionirski pothvati vežu se i uz Prvomajsku. Njihova revolverska tokarilica PIREX-50/63 bila je 1963. prvi programirani alatni stroj u Hrvatskoj, a 1969. godine proizveli su prvi stroj s numeričkim upravljanjem. Bili su napredni u proizvodnji i prepoznatljivi u svijetu. Prilikom zatvaranja rudnika u Raši i Golubovcu napravljeni su posebni pogoni Prvomajske u tim krajevima, jer se razmišljalo o budućoj perspektivi radnika. Jedan od mojih susjeda, Juraj Smoljak, visokokvalificirani radnik, bio je prvi predsjednik radničkog savjeta u Prvomajskoj 1950., a to je bio među prvim radničkim savjetima u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Za URIHO se možda ne zna da je osnovan 1946. godine kao zaštitna radionica Ivančica za zapošljavanje osoba s invaliditetom, a s vremenom je prerastao u pravu tvornicu.
Izložba se održava u Knjižnici Božidara Adžije, kojoj se također bliži stota obljetnica, a kao Radničku čitaonicu i biblioteku osnovao ju je upravo Adžija. Je li vam ta poveznica bila važna u koncepciji izložbe?
Nisam se posebno vodio time u radu na izložbi, ali ta poveznica ima svoj značaj. Knjižnica je počela baš kao Radnička čitaonica i biblioteka, a izložba govori o važnom dijelu povijesti radništva i industrije na ovim prostorima.
